Evo da se i ja konacno javim. Zao mi je sto nemam lepe vesti iz Sarajeva. Dr kaze da tubule nisu razvijene, testisi imaju vise krvnih sudova nego sto je uobicajeno, uzeto iz oba testisa i stavljen uzorak u centrifugu-nula bodova. Posle biopsije mom ranjenom orlu se slosilo(bas posle saopstavanja rezultata), pao mu pritisak, bio bled i crnilo mu se spustilo od ociju do nozdrva, hladan znoj a on leden. U tom trenutku zaista mi nista nije bilo vazno vec samo da se povrati, da bude dobro. Zivot je miliji od svega a mi cemo naci neko resenje. Na srecu, nije popio ni jednu tabletu za bolove, nista ga nije bolelo, nije imao temperaturu. Ima jedan rez na sredini. Devojke, ja zaista verujem da smo bili u najboljim rukama i da je dr dao sve od sebe. Procitala sam da neciji muz misli da mu nisu radili na oba testisa(ne secam se ciji). Nemojte da sumnjate jer sada u ovim trenucima, sumnja je nesto sto ce vam otezavati oporavak. Pustite kraju, pustite da sve izadje iz vas, nek prodje vremena koliko god je potrebno da se saberete pa onda u napad. dr nam je rekao da je azo bolest koja nema lek, da je svaki slucaj za sebe, da ni cuveni hormoni nisu stvarni pokazatelj stanja sve dok se ne zaviri u testise. Nalazio je spermice i u testisima smanjenog volumena i u onima sa Klinefelterovim sindromom gde znacajnu ulogu ima starost pacijenta. Po hormonima mm, dr bi rekao da je Klinef. u pitanju ali genetika obara misljenje i svi se cude sto izgleda "normalno", cak mu je na konsultacijama podizao majcu da vidi koliko je maljav, gledao bradu jer bi uz ovakvo ludilo od hormona trebao biti cosav.
Moja dusa se super oporavlja, otisao je malo pre na posao. Ja mu ne dozvoljavam da dize bilo sta tesko, sve je jos sveze i ne zelim da prizivamo djavola. Meni je juce bio dan za plakanje. Nastavljam i dalje sa pretragama. Sledece nedelje idem da kontrolisem homocistein zbog trombofilija i glukozu i insulin zbog insulinske rezistencije. Moram dalje.
Sos mila, zao mi je zbog bake.
Drzite se devojke i muzice pazite. Bicemo na vezi!
