ovako....davno smo saznali da se imamo za boriti sa azoo, i krenuli smo u tu borbu.tri smo godine odlazili u zg na vv, pili čajeve, koristili bioastine i slične stvari. rezultati su svaki put sve gori. onda je došao novi zakon, i to nas je natjeralo da razmislimo i o drugim opcijama. tako smo donijeli odluku da odemo pokušati u prag. jednostavno, kod nas nitko više ništa ne može, dok se zakon ne promijeni, a vrijeme prolazi.lanjski pokušaj odlaska u prag je propao jer mi hormoni nisu bili najuredniji (poklopilo se sa vrlo kompliciranom situacijom na poslu). 4.1.2012. mirna mi je javila da imamo termin, poslala mi protokol i to je bio početak. dobila sam kratki protokol 7 d (menopuri i cetrotide). i tu sve nije išlo glatko. prvo nismo imali dovoljno folikula, pa nisu raslli dobro, do zadnjeg dana nismo znali hoćemo li uopće ući u postupak. dr. je produžila stimulaciju za 3 dana i na kraju je ipak bila naša odluka i otišli smo. od 11 folikla 5 je dobiveno, a od toga 4 js, s time da su samo 3 oplodili jer se 1 prestala razvijati. od 3 oplođene samo su se 2 embrija razvijala i oni su vraćeni mami svojoj. danas je 7dpt, luda sam, peru me kojekakve emocije - malo plačem, malo se smijem, a beta je tek 26.3. do tada ja sam trudnica i dok se ne dokaže suprotno neka svi šute već sam prije pisala da odluka o donoru nije pala s neba, o njoj se dugo promišljalo i na kraju je bitno jedino to da nas dvoje imamo jako puno ljubavi za dati tom malom mirišljavom smotuljku i da uopće nije bitno kako će ono pronaći put do nas. mi smo tu i čekamo, ovako ili onako. čak i ako se ovaj put ne ostvari ono što dr govori, pokušati ćemo opet. puno sreće svima