Polo, nemas se zasto ispricavati. Slazem se da je svaki slucaj zaseban, i kao takvom bi nam doktori trebali pristupati. Vecinom trpaju u isti kos i tu sve stane. Da je bilo po njima, mi konkretno puno toga ne bi bili obavili jer su pocetni nalazi vrlo porazni. No nakon pocetnog soka, ucenja, pokusavanja svega i svacega, dogodilo se to da kad odemo doktoru vise to nisu njegovi monolozi vec su to diskusije i razgovori i promisljanja sto uciniti dalje. Po mom misljenju je saznanje jedini pravi put. No isto tako mislim da treba znati stati i sagledati situaciju realno koliko god to bilo bolno, a je.