ja isto
prije 15 godina sam sanjala o kvalitetnim hororima gdje horor elemente spoje s dobrom dramom, i prema kritikama, ovo je to
kao i Haunting of Hill house, koji sam pokušala gledati, ali sam UMIRALA od straha, tako da sam se teško mogla fokusirati na dramu
koristila sam sve strategije umanjivanja hororičnosti kojih sam se mogla sjetit, al nakon 6. epizode sam zaključila da sam jedina luđakinja u toj priči ja koja to sama sebi radim
a slično sam odlučila i sa Black mirror još na čini mi se drugoj sezoni, nakon one epizode kad je žena u nekakvom zatvoru gdje se stalno budi ne znajući tko je ni gdje je i svi je slikaju mobitelima (to je to kažnjavanje valjda na koje se referiraš). Fala in lipa na svim propitivanjima i porukama. Iako se inače ne smatram osobom koja bježi od uznemirujućih sadržaja, imam i ja svoje granice.
Nisam gledala puno filmova ove godine, ali najdojmljiviji su mi bili Call me by your name i The tale