skupila sam hrabrost i nagovorila muža da sa mnom gleda Midsommar

mislim da ga je najbolje gledati isključivo na simboličkoj razini i da se na taj način dobije najviše od filma
u tom smislu, govori o tome što znači žalovati, kako se nosimo s tugom, što znači podrška okoline u trenucima žalovanja

vizualno prekrasan! priroda, cvijeće, beskrajni sunčani dani, halucinogeni efekti (cvijeće koje diše, doslovno stapanje s prirodom)...
istovremeno sadrži dosta eksplicitnih scena nasilja (zapravo ne tako puno, većina nasilja se događa off-screen, ali ono što je na ekranu je baš mučno), pa izaziva potpuno podvojene osjećaje.
Iznimno dojmljiv! Priča/scenarij je mogao biti bolji i na trenutke je bio preprespor, ali sve u svemu pamtljiv i atmosferičan film, više psihološki triler (s eksplicitnim scenama) nego horor.