I ja sam gledala Besmrtnike s M. Nema kršćanstva u tom filmu, ni u tragovima, ništa kršćansko. Grčka vjera je dobro prikazana - ljudi koji vjeruju u sudbinu i trebaju intervenciju bogova u svakodnevici, a paze i da ih ne naljute. Bogovi - moćnici koji imaju ljudske osobine. Smetalo me što nisu prikazani izvorni grčki mitovi nego su samo motivi pomiješani: borba bogova i Titana, Minotaur, Tezej - ne znam kako je on tu upao - od cijele priče o Tezeju ostalo je samo ime. I previše je krvav film - bitku si mogu zamisliti i tako da ne gledam prosipanje iznutrica po x-ti puta. Ali, M. se film svidio; on je odgonetao koji je koji od bogova, locirao mjesta događaja, mitove i sl. Zbog njega sam i išla gledati film.

Gledali smo i Koko i duhovi - meni je drago da se vrhunska dječja književnosti prenosi i filmski. Meni se svidio, a M. kaže da je knjiga mnogo bolja.

Djeca su mi počela gledati Sumrak, pa sam i ja povirila u to - to je nešto tako ubitačno dosadno, razvučeno, patetično. Sreća da se nisam uhvatila tih knjiga.