A onda me pak, s obzirom da mi je to strugalo po ušima nemilo, dalje odvuklo u moje filozofije jel to:
a) namjeran odabir režisera i glumca, da se poruči da je sve to besmisleno
b) (većina) glumca(ca) to jednostavno ne može (tj. ne čuje)
c) otpalo zajedno s njokima u prioritiziaciji budžeta i vremena (da glumac savladava ZG naglasak na neki način)
I to mene, kao nekog jezičara/filozofa, kopka.