Pogledala Perfetti sconosciuti. Ne loš film. Ali...

Premda volim te niskobudžetne filmove, jer su nekako uvijek baš "po mom guštu", ovdje mi je malo svega bilo previše. Odlična ideja malo mi je uprskana pokušajima da se, vjerojatno u težnji dobivanja na napetosti, ugura sve i svašta u fabulu. Pa tako ispada da je cijelo društvo međusobno seksualno povezano, a da to ni ne znaju, da neki muževi čak imaju i ljubavnike i ljubavnice, pa onda tu je plastična operacije povećanja grudi, gotovo pa pedofilski odnos starijeg muškarca i djevojke koja bi mu mogla biti kći, problematična tinejdžerica ljuta na sebe i cijeli svijet, u potrazi za seksualnim iskustvom, prijatelj koji skrušeno priznaje da je gay... možda sam nešto i zaboravila, ali fakat su ga udrobili.

I tako me taj film, koji je započeo u dobroj maniri bunuelovsko-bergmanovskih starih filmova, čak s dozom suptilnoga humora na početku, idući prema kraju sve više nervirao.



Ono što je u filmu stvarno dobro je divan, kristalno čist i jasan talijanski jezik, savršen za slušanje i obnavljanje zaboravljenoga...