Na pola sam filma, ali gledam ga prilično drugim očima.Kakva lakovjernost? Mali daje lekcije iz engleskog, ništa slabije od bogatih studoša. Sestra mu priča bljezgarije pobrane s interneta i čuva dijete dok crta, što bi isto radio i ne znam kakav profesor umjetnosti jer od djeteta ne možeš očekivati ništa više u toj dobi. Kakav crtalački genije? Jedina razlika između nje i skupog art fancy babysittera profesora, u suštini onog što radi, je to što je ovaj iz visoke elite. Ista stvar sa vozačem auta, koji fino okreće u zavoju, baš kao profi vozač. Ista stvar sa kućnom pomoćnicom koja zna sve napraviti.
Poanta po meni je kako novac cirkulira u visokim elitama po principu - ako si bogat možeš proći, ako nisi, ne možeš. Jedini način da novac iz bogate obitelji kapne ovima dolje je da naruče pizzu valjda.
Kamen donosi blagostanje. Otprilike na pola filma uzmu taj kamen da bi ga hitili na onog ko im zapišava suteren i onda stvari kreću nizbrdo.
Mislim da su to krive usporedbe. Koreanci iz filma žive u ekstremnom siromaštvu. Vidimo ih da nemaju ni kruh, žive među insektima, nemaju za školovanje, za wifi. Dok su naši primjeri ljudi prosječnih primanja, koje duša boli što ne voze bmw, kao susjed, pa se tako probijaju ne bi li dospjeli na vrh hranidbenog lanca. Znam obitelj koja živi u kući prosječne veličine, jako fino uređene, ne najskuplje, ali fino, obični auto, prosječna primanja, ali su u stanju uvjereno tvrditi da su siromasi. Naravno, njima je idol i cilj životni standard guvernera banke.
Jamačno bi svi suosjećali s klincem koji gladan laže nekoj mami da je student e da bi predavao engleski koji zna i razumije.
Eksploatiraju društveno osjetljive teme i društvenu pravednost na najjače.





Odgovori s citatom