sofke se raspistoljila,
te nas podsjetila da je ime ovog foruma ...filozofski trenutak
 |
|||
|
|
|||
sofke se raspistoljila,
te nas podsjetila da je ime ovog foruma ...filozofski trenutak
pardon: podforuma
ah, bogamu, petak popodne, i imam još pola sata za ubitseni prvotno napisa
sofke se raspistoljila,
te nas podsjetila da je ime ovog foruma ...filozofski trenutak
samo ti daj
Zato što su lijepi obično i bogati, pa se ne peljaju tramvajem.zakaj su u busu za novi zagreb svi tako kvrgavi?
Znaš da vrag sere na vel'ku hrpu.
Mislim da sam sad ljepša nego kao dijete osim kad sam bila skroz mala.
Moji roditelji nikad nisu isticali da sam žensko i lijepo me oblačili itd. pa je vjerojatno i to dosta utjecalo.
pa bit će dijete ružno kad naraste. kao i roditeljiAli meni je recimo zanimljivo vidjeti ružne roditelje koji imaju prekrasno dijete. Od kuda im?
pa bit će dijete ružno kad naraste. kao i roditeljiAli meni je recimo zanimljivo vidjeti ružne roditelje koji imaju prekrasno dijete. Od kuda im?
ja sam bila predivno malo dijete. dok nisam dobila naočale. tad sam postala strašno beugledna , baš zbog naočala.
danas sam ... samam sebi i dalje groznas cvikama, a bez sam čisto ok.
ali sam pametna.
moja djeca su ista ja, samo ne nose naočale pa su i dalje predivni. meni (ako uzmemo u obtir da T strašno podsjeća na Deweya)
i svima apsolutno neodoljivi.
ali to nema veze s ljepotom.
I ja mislim da si prekrasnaJa sam kao dijete bila mala coolerica, baš sam bila "opasna" i preslatka...danas sa 30 godina izgledam užasno, ali iskreno. Imam ** kila viška, i rastem...kosu sam nekidan išla opiturat u boju čokolade, ostalo predugo pa sam sad neplanirana crnka - dizaster, ljeno mi je isčupat obrve i depilirat brkove pa sam i dlakava, blijeda jer nisam vidila sunca 2 ljeta, imam celulita na bacanje, ruke su mi debele, bora na djeljenje, a sjedih od stresova ko neka baba stara.
Mm tvrdi da sam prekrasnaSrce si mi razgalila.
Meni su svi govorili da sam lijepa kad sam bila dijete. A onda glupi pubertet - debljina i dlakavost u vremenu kad su se cijenile ravne grudi (grozne 80-te), a nije bilo ni voska za depilaciju po dućanima. Pa sam iz objektivnih razloga bila ružna. E, onda dolazi neka renesansa oko 23. godine - vitkost i depilacija čuda čine. Kasnije usponi i padovi, a sad sam si utuvila u glavu da sam zgodna u skladu sa svojim godinama i nedam nikome da mi to izbije iz glave do kraja životnog vijeka.
ja sam bila smiješna. toliko da mi je najbolja frendica zahtjevala da dobije sliku mene male, da se ima uvijek čemu smijati
Zato sam sad krasotica
negdje sam čitala o istraživanju da "ružne bebe" postaju prelijepi ljudi i obratno. Eto ti, odkud ružni roditelji imaju lijepo dijete. Pitaj ih za 20 godina
Hm, ja sam uvijek bila prva koja je znala reći da su mi neka djeca ružna, i to baš tim izrazom, obično me dočekaše na nož. Ali, MENI je nešto ružno, ne znači da je i nekom drugom...znate onu "de gustibus et coloribus non disputandi est".
Rijetko kad razumijem one koji kažu, generalno, "sva su djeca lijepa", jer sigurno postoje razine i varijacije.....
Recimo, onaj mali iz Jerry Maguire mi nije toliko lijep koliko mi je simpatičan, ne znam da li ga se sjećate....
A što se tiče zadane teme, nema pravila, makar je netko napisao da prosječno slatka djeca postanu ljepša od onih natprosječnih i mislim da je to istina....
kad me mama rodila, njen me mladji brat došao vidjeti i komentirao-kako ružna beba
moja su djeca naravno-prekrasna
Već duže vrijeme pratim ovaj topik i pitam se bih li se javila ili ne, pa evo, javljam se.
Nema spora o tome da ima manje ili više lijepih odraslih, pa tako i djece. Ipak, moje se mišljenje priklanja onima koji kažu da ne bismo trebali raspravljati o fizičkom izgledu djece, a možda ni zapažati ga, odnosno gledati djecu drugim očima, koje neće biti usredotočene na njihov tjelesni izgled. Mislim da je procjenjivanje djece kroz njihov tjelesni izgled nepravedno prema njima; to jednostavno nije način kako bi odrasla osoba trebala gledati na dijete i pristupati mu. Djeca bi trebala biti zaštićena i pošteđena od toga.
Ovo moje mišljenje ne počiva samo na mom općem uvjerenju da svi mi odrasli moramo štititi djecu, svoju i tuđu, nego i na mom iskustvu kao mame. Vrlo često i prečesto se događa da ljudi ističu fizički izgled mog sina, smatrajući da tako i njemu i meni daju kompliment. Međutim, meni to jako smeta iz više razloga. Prvo, time se apostrofira samo jedna njegova karakteristika i to ona za koju nije zaslužan. Zatim, zbog toga ga se često ne promatra dijete/čovjeka nego kao neki (ne znam kako bih to drugačije opisala, pa ću reći) objekt. Imam osjećaj da su očekivanja od njega drugačija: - kult ljepote kojim je naše društvo tako opterećeno, nesvjesno vezuje i druga očekivanja od osobe koja je lijepa, pa i od djeteta. Zatim, to njemu ništa ne znači i ima pravo - smatra da takvi komplimenti ništa ne govore o njemu (dapače, već počinje s kompleksima u vezi tjelesnog izgleda, kao pravi predpubertetlija). Zatim, užasno mi smeta kad se ističe njegov tjelesni izgled pred njegovom sestrom koja isto tako kao i on ima onu pravu dječju ljepotu, onu ljepotu koja znači sjaj dječje duše na njihovim licima i u očima. Sve u svemu, jako bih voljela da ljudi mog sina ne promatraju kao "lijepo dijete" nego kao dijete. Ljepota, zgodnoća, privlačnost, to je nešto što ima neku svrhu kod odraslih ljudi, a ni tada ne ovisi isključivo o tjelesnom izgledu.
Zdenka, lijep post, super si sve rekla
Meni svi s kojima se družim postaju s vremenom sve ljepši i ljepši. Valjda kako mi sve više prirastu srcu, tak su mi ljepši. Valjda imam neki poremećaj s tim :/ I onda mi se dogodi da nekog nisam vidjela dvije godine (a do tad u mojim mislima već postane filmska zvijezda) i onda se šokiram, ko što mi se jučer dogodilo
A djeca: ono što me odbija i nije mi lijepo kod djece to je kad imaju neki gard odrasle osobe, kad vidim starca u dječjem tijelu. Ali to nije izgled nego nešto što zrači iz osobe ali postane dio izgleda.
U biti, ja kao lijepo ili nelijepo percipiram taj faktor lica koji reflektira duhovnost.
Zdenka2 savršeno si to rekla.
Ja sam kao dijete, tako kažu, bila jako lijepa.
I to su svi govorili,mamu su na cesti zaustavljali, turisti su tražili da me slikaju.
I ja sam to počela doživljavati kao nešto strašno važno.
A drugoj djeci je to išlo na živce i jednom mi je jedna djevojčica u dvorištu rekla "nisi ti ljepa, ti si baš ružna".
Kaže mama da sam ja došla doma plačući, da me je to bilo strašno pogodilo.
I ta važnost ljepote mi je ostala.
I došla je škola, pa naočale, pa aparat za zube, pa nadprosječna visina, pa pogrbljeno držanje, od lijepog djeteta postalo ružnjikavo iskompleksirano stvorenje.
Kad je pubertet prošao, vratilo se malo na staro, a i ja sam naučila sebe voljeti, ali i dalje je u mom mjestu ostalo "joj, kako si ti BILA lijepa kao mala".
Tako da po sebi znam da to isticanje ljepote može poslije biti samo problem, kada se to promijeni.
A uglavnom se promjeni, bar u pubertetu, na neko vrijeme.
ja se isto slazem s ovim sto je zdenka rekla.
a osobno, moram primjetiti da i mene smetaju takvi komentari upuceni mojoj kceri. pogotovo uz onaj dodatak "bit ce manekenka".
i inace mislim da su curice u predpuberztetu i pubertetu pod vrlo jakim "pritiskom" glede izgleda, pa mi se takvi komentari u tom kontekstu, jos manje svidaju.
ali ne znam kako na njih "elegantno" reagirati.
Nemam (pred)pubertetliju pa ne znam kako to izgleda... Ali sada moja dvogodišnja M. voli čuti da je lijepa (i pametna i dobra i vrijedna...). Kad joj kupimo neki novi komad robe, voli to isprobavati, vrti se pred ogledalom i govori "lijepa" (moje žensko
Stvarno ne vidim razloga zašto joj ja (a još češće i drugi) ne bi govorili da je lijepa. Jer jest - i lijepa i pametna i dobra i vrijedna... i ja ću joj to uvijek govoriti.
Ovisi kako ko odluči da će postupati. Moja je isto ljepuškasta, no od mene čuje da je draga, dobra, slatka i zgodnička.Nemam (pred)pubertetliju pa ne znam kako to izgleda... Ali sada moja dvogodišnja M. voli čuti da je lijepa (i pametna i dobra i vrijedna...). Kad joj kupimo neki novi komad robe, voli to isprobavati, vrti se pred ogledalom i govori "lijepa" (moje žensko
Stvarno ne vidim razloga zašto joj ja (a još češće i drugi) ne bi govorili da je lijepa. Jer jest - i lijepa i pametna i dobra i vrijedna... i ja ću joj to uvijek govoriti.
Ja kažem Korini da je lijepa, ali ovisno na čemu baziram tu svoju konstataciju.
Recimo, reći ću joj da mi je prelijepa (
Kužim šta misli Zdenka i slažem se s njom.
Ne toliko da ću baš zazirati od svakog sličnog komentara, ali isto sam sklona ne pridavati važnost lijepoj vanjštini u smislu da ću hvaliti nečije lijepe crte lica.
No, ako mi je jedan način ljepši od drugoga, dakako da ću ga pohvaliti jer i iza njega stoji trud, pa makar i tako površnog motiva
Ono što sam napisala ne znači da ne treba djetetu nikada reći da je lijepo. I ja svojoj kćeri kažem da je lijepa kad se lijepo počešlja i kad se sredi u neku haljinicu ili suknjicu. I sinu kažem da je zgodan, kad mi se onako lijepo nasmije i baš mi je zgodan. Kažem to i ponekoj drugoj, posebno meni bliskoj djeci. Nije stvar u tome. Problem nastupa kad se prosuđuje djetetov tjelesni izgled i kad se kroz to prosuđuje dijete. Za dijete nije zdravo da ga se prosuđuje ni kao lijepo ni kao ružno i da to postane neka njegova karakteristika koju odrasli komentiraju. Mislim da bismo barem u odnosu prema djeci trebali odbaciti te sulude diktate našeg vremena i gledati na njih kao na djecu, bez tih epiteta vezanih uz tjelesni izgled.
Razumijemo se mi, naravno
I ja se s ovim jaaaako slažem.
Evo, objasnile ste sve, a meni se ionako nije dalo komentirati i objašnjavati kako mi je najnormalnija stvar reći mojoj M. da je lijepa. I naravno, najčešće joj to kažem kad mi dopustim da joj napravim frizuru ili izaberem robu (jer ona već s 2 godine zna odbijati dodijeljenu joj kombinaciju odjevnih predmeta, ili inzistirati na vunenoj kapi koju je odnekud iskopala usred ljeta). Neki dan je pala i nije mi dala da joj namažem ranu pa sam joj i tad rekla da ćemo namazati čelo pa će biti lijepa. A nekad je gledam dok spava i divim se, više za sebe, kako si lijepa. I što sad?
Uopće mi nije jasna poanta rasprave o tome govorimo li svojoj djeci da su lijepa.
Kao što mi nije jasna ni ovaj citat, a odnosio se na moj post :?
Koja je to bitna razlika između npr. lijepa i zgodnička (zgodna) i kakve to veze ima s ičim?
Mislim, znam da smo na filozofskom, ali opet...
Mislim, znam da smo na filozofskom, ali opet...Koja je to bitna razlika između npr. lijepa i zgodnička (zgodna) i kakve to veze ima s ičim?
Ma zapravo nikakve, zaboravi..Nisam ništa loše mislila, to sigurno.
Ja svojima stalno govorim da su lijepi. Jer jesu
Evo, samo da potpišem Trinu. Osim što ja mojoj M. još ništa ne tupim jer je mala, ali sigurno ću je učiti da nikoga ne cijeni prema izgledu i da je ljepota u različitosti.
Dijana, sve OK, nego nekako sam ispala u najmanju ruku nemajka jer koristim riječ "lijepa". Evo ti za tvoju malu zgodničku
ja kazem da je lijep kad da da mu se opere kosa ili opere ruke, 'vidi kako si sad lijep i cist', kad se da pocesljat, kad ga presvucem za van nakon dugog natezanja...
ovako iz cista mira izbjegavam mu govorit da je lijep, zelim da se osjeca dobro u svojoj kozi, al ne zato sto je lijep, nego zato sto....nemam pojma, postoji
ni drugi mu ne govore cesto da je lijep, nego obicno kazu da je prelijep ili prekrasan
Ovo je jako lijepo!
Jer već sam primjetila da i jako mala djeca komentirau ova mi je curica lijepa-ova ružna. Već su navikli da se komentira tuđi izgled!I
zgled je najmanje bitan i to treba usađivati od malena u male glave!
A to je teško uz crtiće kao Bratz, Winx--
Pa što da im je izgled bitan? Tebi tvoj nije? Važno im je usaditi da se osoba ne procjenjuje kroz fizički izgled nego kroz ono iznutra. A to se ne radi tako što izbjegavaš vlastitom djetetu reći da je lijepo.
A kad odgajaš dijete na normalan način, onda nikakve Barbie ni Bratz nemaju apsolutno nikakve veze s djetetovom percepcijom života, ljepote ili ružnoće.
da bi dijete bilo lijepo, moraš ga obući u najnovije Najkice i neku dizajnersku odjeću...
Pa tko je rekao da izbjegavam?! Naravno da ju hvalim jer i je, stvarno je lijepa, Kakav je to normalan način odgoja, a kakav je nenormalan?!
za tebe znam da se šališ (je l da?), ali nažalost ima ljudi i djecu procjenjuju na taj način.da bi dijete bilo lijepo, moraš ga obući u najnovije Najkice i neku dizajnersku odjeću...
ja bih prije krepala nego za sebe izjavila da sam lijepa
to nije na meni da procjenjujem
ali sam si ok
sa 38 hodam ponosno bez trunke sminke, a odnedavno i bez ofarbane kose (sve sam odrezala jer nemam sijedih pa je steta propustiti priliku i njegovati iskonsku mene dok se jos moze)
kako jos nitko nije vrisnuo od uzasa kad me ugledao, rekla bih da sam prosjecna
a takva sam bila i kao dijete (osim od recimo osme do 15te, bas sam si nekak ruznjikava u toj fazi i kad bolje promislim rijetko koje dijete mi je ok u tim godinama, dok im se zubi ne smjeste gdje trebaju i ceone i lične kosti ne namjeste, fakat budu klinci nekako drukciji)
a dijete mi je naravno najljepse na svijetu, o tome uopce ne dvojim (a i onak objektivno je prije slatkica, sva je skladna)
meni je ljepota zbroj karakternih i intelektualnih osobina, ono kako zrace i znam nekoliko najnosatijih zena koje su mi super lijepe, kao sto znam hrpu napuhanih koje ulazu silni trud i novac u svoju pojavnost pa me svejedno ostavljaju ravnodusnom (ili tjeraju u onaj gore spomenuti vrisak)
i kako mi je zao ljudi kojima fali samopouzdanja, tako mi je zao i onih kojiu u zrelim godinama jos uvijek nisu prepoznali svoj odraz u spiglu pa se vrednuju previsoko (stvarno su jako, jako rijetki oni koji imaju neku univerzalnu ljepotu, zar ne)
Pročitala sam većinu postova, ali mene intrigira nešto drugo. Tko je Vašoj djeci lijep. Recimo, kod E u vrtiću je jedna curica u koju su svi zatreskani. E sad, mala baš i nije ljepotica po mjerilima odraslih, a dečki lude za njom uključujući i mog E, koji je i izjavio da će se vjenčati s njome.
Neki dan je MM-u jedna druga mama rekla kako je njezina curica zatreskana u E. Curica je predivna. Visoka, vitka, lijepo ju oblače, predivna duga plava kosa, okece, ma bombonček, a E veli da mu je ružna, pa si ti sad misli.
Mom sinu su lijepe pametne i markantne djevojčice, one koje zbilja odskaču. I meni se te curice sviđaju, kao kompletne osobe. Kći uopće ne razmišlja o tjelesnom izgledu ljudi. Njoj su lijepi oni koji su joj prijatelji i dobri su.
Lei su, bojim se, zgodni i zanimljivi dečkići koji su, onako, baš pravi frajerčići.
ivaru sam jos uvijek lijepa samo ja :shock: cekam jos godinu dvije pa da cu se brinuti
nedavno me htio poslat na miss universe, kaze treba ti samo malo mejkapa, malo labela
u markovom vrtiću ima jedna preprepreprelijepa djevojčica l.
ona je luda za njim, a on je ne gleda. veli da je zločesta.
druži se sa curicom koja je slatka i draga, ali prema ovoj prvoj je da prostite kao lada prema ferariju
marko je relativno proprocionalno dijete sa lijepim osmjehom i velikim smeđim očima.u biti prosječan.
u vrtiću, po meni ima bar 5 dečkića koji su po nekim vanjskim kriterijima ljepši od njega, ali ta L. gleda samo u marka.
sve je to relativno
negdje sam čitala o istraživanju da "ružne bebe" postaju prelijepi ljudi i obratno. Eto ti, odkud ružni roditelji imaju lijepo dijete. Pitaj ih za 20 godina
A it o je relativno. I MM i ja smo bili i lijepe bebe i sada samo lijepi...
moj stariji se ne izjasnjava, mladji se ne zaljubljuje na temelju izgleda, ali vidim da je skloniji tamnijim curama. i nekako bira cure koje se prema njemu odnose majcinski. ne brinem se jos.
A moj Filip voli gledati Winxice jer su mu lijepe 8)
Moj sin se zaljubljuje u tihe i plahe djevojčice. Sve su dosad bile smeđokose i dugokose, nježne i povučenije. Kaže da ne podnosi nametljive, glasne, nekulturne i glupe cure-on ih zove kokoše
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom