Jeste već prebacili svojeg mališana iz krevetića u pravi krevet i kad je to preporučljivo?
Kada djeca mogu koristiti jastuke? Znam da male bebe ne bi trebale, pa kad ste im vi uvele jastučiče?
 |
|||
|
|
|||
Kad u veliki krevet?
Jeste već prebacili svojeg mališana iz krevetića u pravi krevet i kad je to preporučljivo?
Kada djeca mogu koristiti jastuke? Znam da male bebe ne bi trebale, pa kad ste im vi uvele jastučiče?
Re: Kad u veliki krevet?
M. spava s nama i kad je gledam dok spava nije mi jasno kako druga djeca spavaju u krevetiću
Malena se raširi koliko god može, ima svoj kušinić između naših, ali najčešće završi na našim kušinima. Djetetu ne bi trebalo stavljati kušin prije navršene druge godine, ali mi se nismo odrekli naših, a ona se baš voli s nama naguravat.
Inače, njoj je uzak obični krevet (90x200) u njenoj sobi gdje spava preko podne. Cura navikla na veliki bračni. Još nam sad stiže i nova beba, treba nam krevet dimenzija barem 220x200. Ali tko ser nadao da ćemo svi zajedno spavati. Dječji krevetac, oprema i posteljina su nam bili totalni promašaj i bacanje para.
Znači, moj odgovor je - dijete je spremno za pravi krevet od rođenja
Re: Kad u veliki krevet?
I moj bi bio takav.Pcelica Mara prvotno napisa
Znači, moj odgovor je - dijete je spremno za pravi krevet od rođenja
Nasa cura od pocetka spava u svom, velikom krevetu, u svojoj sobi. Mali krevetic je instaliran pored njenog, velikog, ali nikad ga nije koristila. U njemu spavaju samo njene lutkice
naša cura spava u svojoj sobi od godine dana, sama...
sad će tri za koji tjedan pa ćemo joj za rođendan kupit pravi krevetić, i sa strane stavit ogradicu jer se dosta vrti i namješta pa da ne padne...
Moje dijete vise ne zeli spavat s nama na krevetuOn ode u svoj, zasad jos kindac, koji je spojen s nasim krevetom tj. skinuta je ogradica. Ali vec ga je dorastao, tako da mislim da je sad, s njegove 2 god. vrijeme za veliki krevet, koji namjeravamo, zasad, staviti kraj naseg. I naravno, zastitnu ogradicu jer on voli "putovat" po noci...
Jastuk ima od negdje godine dana, zato sto se stalno penjao na nase, pa sam mu stavila jedan skroz tanak, njemu ustvari treba samo zato da zavuce ruke ispod njega dok spava, to mu je neki gust
I nasa cura jako voli svoj jastuk, ali na njega ne stavlja glavu vec noge
spava s nama od rodenja pa je prije jedno mjesec dana odlucila koristit svoj kindac za spavanje pretpostavljam da joj smetamo pa zato
prije 3-4 dana smo joj slozili njezin krevet u njenu sobu spava tamo dio noci pa onda dode k nama ima sad 27mjeseci
sredinom 11 mjeseca trebam roditi pa sam malo pozurila s njenom sobom jer nebi htjela da joj beba ometa san a i da ima mjesto di se moze igrat a da ja nemoram preskakivat njene igracke
moj mali vec jaaako dugo spava u velikom krevetu,jer mu je kinderbett bio pretijesan.ovak se lijepo moze raskomotit i sve.sad ima 2 i pol,a od 1 godine spava sa mnom.sto se tice jastuka,tu isto nemozes si pomoci bas.stisne se k tebi u krevet i onda je automatski na tvom jastuku.mamin je i na mamu mirisi
Do 2,5 godine je spavala u kinderbedu koji joj je postao prekratak. Prije mjesec dana dobila svoj krevet 90*190 uz dodatak zaštitne ograde iz Neckermana da nebi bilo druženja sa podom. 8)
do 20 mj je "spavao" ukimderbetu koji je bio spojen sa našim krevetom pa bi se dokotrljao do nas, a onda u velikom krevetu..
jastuk....ima onaj baby jastuk od negdje godine dana jer kako mama i tata imaju a on nema...al tu i tamo legne na njega, ne zaspiva niti spava na jastuku..
Ima 22,5 mjeseca i planiramo joj ovih dana složiti krevet u njenoj sobi 190x90 s ogradom iz turbo limača. Btw. ima li negdje za kupiti posteljina s fifi?
Po danu spava u kinderbetu, ali po noći se budi i hoće iz kinderbeta van, pa onda spava kraj mene u krevetu. Pitala sam da li hoće da joj složimo veliki krevet u sobi pa je oduševljeno rekla da ga složimo sad odmah. Ne znam kak bumo onda s noćnim dojenjem ali nadam se da se bude smanjilo.
l.je za 2.roćkas dobila sobu i veliki krevet,sa ogradicom naravno.Sad ne želi spavat nigdje nego u svom "keretu "jer je ona velika cuja
i moj mali spava u svom krevetu(90x200) i u svojoj sobi sam. Prebacila sam ga u njegovu sobu prije par mjeseci ( sada ima 2 i pol godine ). S vremena na vrijeme se doseta kod mene po noci, uredno donese i svoj mali jastuk i onda spavamo zajedno. Ne inzistiram na tome gdje ce spavati, ali uvijek odlazi na spavanje u svoj krevet, sto ce se desiti do jutra mi je svejedno dok god se naspavamo.
Ja sam za taj krevet dala napraviti ogradicu po naruđbi kod stolara, jer su mi se sve ove kupovne cinile pre kratke, pre tanke, nestabilne i generalno mi nisu odgovarale..
Već nekoliko dana P spava u svom krevetiću i super je. Napravio joj je deda drvenu ogradicu i sad joj je to fora. Prije je spavala kraj mene u kinderbetu, pa se budila po noći i dizala na noge, onda je na kraju do jutra spavala sa mnom na krevetu i cicala sto put.
Ovih dana kad spava u svojoj sobi u krevetu, kad se probudi uopće se ne diže , traži cicu ali ja se ubacim k njoj, par put povuče i dalje spava. Budi se 2 put, za cicanje i pišanje, i to je to. Prije je svaki put kad se probudila tražila cicu, a sad se promeškolji, nekaj promumlja, okrene na drugu stranu i dalje spava. Problem za sad je jedino kaj ja nekoliko puta noću skočim iz kreveta i pojurim k njoj, i onda skužim da dalje spava i da se bezveze dižem. Njen krevet je u drugoj sobi, ali od našeg kreveta do njenog ima cca. 4 metra, imamo otvorena vrata i upaljeno svjetlo u kupaonici.
Na jastuku ne spava jer mislim da bi joj samo smetao. Uvijek se u snu okreće s leđa na trbuh i obrnuto, i mislim da ne bi mogla spavati na trbuhu na jastuku, bolje da spava na ravnom.
Uglavnom, jako sam zadovoljna kak je ispalo, jer se svi bolje naspavamo. Plan mi je bio da se do drugog rođendana riješimo pelena, dojenja i da se preseli u svoju sobu, pa nam je još samo dojenje ostalo. Izgleda da smo na dobrom putu, jer je prelaskom u svoju sobu, jako smanjila noćno dojenje.
Zajednicko spavanje je vrlo bitno za razvoj djeteta, i drago mi je da se to konacno dokazalo
Zajedničko spavanje: Još jedan način poboljšanja dječjeg zdravlja
Harvardski psihijatar Michael Commons i njegovi kolege, nedavno su Američkom društvu za promicanje znanosti (American Association for the Advancement of Science) prezentirali istraživanje koje svojim rezultatima sugerira kako su bebe koje spavaju same, podložnije stresu i poremećajima uzrokovanima njime.
Profesor antropologije i vodeći stručnjak s područja istraživanja sna sa sveučilišta Notre Dame, James McKenna, već duže vrijeme ističe kako bebe, koje spavaju uz svoje majke, imaju više imunoloških dobrobiti i od dojenja, budući da su dojene dvostruko češće od beba koje spavaju same.
U svojoj knjizi o SIDS-u, pedijatar William Sears, ističe zajedničko spavanje kao proaktivnu roditeljsku mjeru koja može smanjiti rizik od ove tragedije. Njegova teorija, temeljena na McKenninim istraživanjima, tvrdi kako bebe koje spavaju s roditeljima provode manje vremena u tzv. trećem stupnju sna, stanju dubokog sna gdje je rizik od apneje povećan. Nadalje, bebe koje spavaju s roditeljima, preuzimaju zdrave obrasce ritma disanja od svojih roditelja.
Sva znanstvena istraživanja o spavanju beba, potvrđuju dobrobiti zajedničkog spavanja. Ne postoji ni tračak dokaza koji bi podržao rasprostranjeno mišljenje kako je zajedničko spavanje štetno za psihičko i fizičko zdravlje djece.
Ako znanost uporno pruža dokaze da društvena norma izoliranja djece u posebne sobe može imati štetne učinke, zbog čega se nastavlja dugogodišnja "kultura kolijevke" svugdje u svijetu? Zbog čega roditelji naveliko kupuju lutke koje reproduciraju otkucaje srca, pjevaju uspavanke i hrču, kad oni sami sve to mogu odraditi besplatno?
McKenna navodi nekoliko čimbenika ove kulturološke norme. Prije svega, nameće se visoko vrednovanje samodostatnosti. Samostalnost je visoko cijenjena karakteristika uspješnih osoba. Vrlo smo ponosni na svoju djecu dok ih gledamo kako se sama podižu na svoje noge, pridržavajući se za oslonce. Međutim, pretpostavka kako zajedničko spavanje koči razvoj samostalnosti, jednostavno je jedino kulturološki mit. U stvarnosti, istina je potpuno suprotna.
Djeca koja spavaju s roditeljima, u životu su samostalnija od svojih vršnjaka. Imaju bolje rezultate u školi, imaju više samopouzdanja i manje zdravstvenih problema. Konačno, za koje je dijete vjerojatnije da će biti dobro prilagođeno – ono koje je od najranije dobi naučilo da će sve njegove potrebe biti zadovoljene ili ono koje je duže vremenske periode ostavljano samo? McKenna tvrdi kako je za dijete vrlo zbunjujuće da ga se grli i mazi tijekom dana, dok ga se istovremeno uči kako je isto takvo ponašanje neprihvatljivo tokom noći.
Commonsovo istraživanje nadalje ističe da bebe, ostavljene da se, često plačući, same uspavaju, imaju povišenu razinu kortizola, hormona stresa. Njegovo istraživanje također sugerira da neprestana stimulacija kortizolom, osobito u dojenačkoj dobi, uzrokuje fizičke promjene mozga. "Čine nas podložnijima učincima stresa, podložnije bolestima, uključujući i mentalne bolesti, a i sporije se oporavljamo od bolesti," zaključuje Commons.
Jedan od vodećih bestselera o dječjem spavanju, zastrašujuće je promašen i ne temelji se ni na jednoj, jedinoj znanstvenoj tezi. Richard Ferber sugerira kako je najbolji način za rješenje djetetova "problema sa spavanjem" izolacija djeteta u zasebnoj sobi, zatvaranje vrata i puštanje djeteta da plače deset minuta bez prekida. Po isteku deset minuta djetetovog plakanja, roditelji smiju ući u sobu i verbalno umiriti dijete, ali su istovremeno upozoreni kako ne smiju ostvariti fizički kontakt s djetetom. Potom, roditelji su savjetovani da ostave dijete da plače sljedeći interval od deset minuta.
Većina poremećaja sna nije biološki uvjetovana, već izazvana dobronamjernom roditeljskom praksom. Dostupnost roditelja preko baby alarma, ni u kom slučaju ne znači zadovoljenje djetetovih potreba tokom noći.
Mnogi roditelji dokazuju svoju praksu činjenicom da su "ferberizirali" svoju bebu i ostvarili velik uspjeh s ovom tehnikom. Doista, dijete je vrlo vjerojatno prestalo plakati i naučilo uspavati se samostalno, ali isplativost ovakvog tretiranja djece kratkoročna je. Dijete nije iznenada otkrilo tiho zadovoljstvo. Dijete je iscrpljeno svojim uzaludnim pokušajima da bude njegovano i maženo. Petnaestak godina kasnije, isti roditelji sliježu ramenima i čude se zašto ih njihova djeca isključuju iz svog života.
Iako je zajedničko spavanje uobičajeno u većini dijelova svijeta, još uvijek postoji velik broj roditelja koji ne žele ni razmisliti o mogućnosti zajedničkog spavanja jer se boje vlastitog nedostatka sna. Sva znanstvena istraživanja zaključuju kako roditelji, koji prakticiraju zajedničko spavanje s djecom, spavaju duže i bolje.
Mali broj roditelja doživljava teškoće s djetetom u vlastitom krevetu. Za njih je idealno rješenje krevetić prislonjen uz roditeljski krevet (sa skinutom ogradicom na strani do roditelja, op. prev.). Ovakav način spavanja pruža takvim roditeljima mogućnost nesmetanog odmora, dok istovremeno zadovoljava bebinu potrebu za zajedničkim spavanjem. Držanje kolijevke ili košare za bebu u roditeljskoj sobi, još je jedna od opcija koja je svakako bolja od zasebne sobe za bebu. "Obiteljski krevet" nije za svakoga, ali u današnje potrošačko vrijeme, postoje različiti kreativni načini da se spavanje, barem u istoj sobi, ostvari.
Najčešće pitanje koje roditelji koji prakticiraju zajedničko spavanje čuju je ono o načinu održavanja seksualne veze s partnerom. Odgovor je vrlo jednostavan – za seks odaberite prostoriju u kojoj se dijete ne nalazi.
Znanstvena istraživanja neprekidno potvrđuju kako zajedničko spavanje pruža mnoge dobrobiti djeci i nema štetnih utjecaja – vrijeme je da se pridružite ostatku svijeta i počnete biti roditelji 24 sata dnevno.
Ovaj tekst govori o totalnim ekstremima. Pa, niko normalan ne bu ostavil dijete samo u sobi da plače, pogotovo bebu. I nema to veze sa zajedničkim spavanjem u krevetu.
Ovdje se radi o dobnoj skupini 1-3, i uglavnom o dvogodišnjacima.
Sirius, pa i tekst ne govori samo o bebama. Mozda ti je promaknuo ovaj dio:
za mene pojam 'dijete' ukljucuje i mog cetverogodisnjaka koji spava sa nama.Djeca koja spavaju s roditeljima, u životu su samostalnija od svojih vršnjaka. Imaju bolje rezultate u školi, imaju više samopouzdanja i manje zdravstvenih problema. Konačno, za koje je dijete vjerojatnije da će biti dobro prilagođeno – ono koje je od najranije dobi naučilo da će sve njegove potrebe biti zadovoljene ili ono koje je duže vremenske periode ostavljano samo? McKenna tvrdi kako je za dijete vrlo zbunjujuće da ga se grli i mazi tijekom dana, dok ga se istovremeno uči kako je isto takvo ponašanje neprihvatljivo tokom noći.
Svejedno, mislim da govori samo o ekstremnim primjerima. Npr. kaj je bolje
- da moje dijete koje uskoro puni dvije godine spava sa mnom u krevetu pa se budi 20-ak puta i traži cicu, a ja spavam sva zakočena ko mumija jer se ne mogu rastezati po krevetu koliko hoću, a mm ode spavati na kauč jer se isto ne može opustiti kad je ona kraj njega da ju ne pukne s laktom u glavu
ili
- da spava u svom krevetiću par metara od našeg kreveta, ali u drugoj sobi, s otvorenim vratima gdje se probudi 2 x noću, ja joj uskočim u krevet, ona malo pocica i dalje svi spavamo na miru. Sad smo mm i ja primijetili da oboje možemo puno dublje zaspati i odmorniji smo ujutro, a ona je sva ponosna jer ima svoj krevet.
Osim toga puno manje me bole leđa jer mogu spavati u položaju kojem hoću. Kad je bila u kinderbetu, skočila je na noge čim se probudila, pa sam ju ponekad prebacila natrag u kinderbet kad je zaspala, ali mi je to onda bilo naporno dizati i spuštati 11-ak kg usred noći.
Ja ne bih rekla da se radi o ekstremima. Tekst govori o dobrobitima zajedničkog spavanja, ne samo beba, nego i male djece (a to je sigurno i skupina 1-3).
Ja bih dobro razmislila prije prebacivanja djeteta u njegovu sobu i u veliki krevet. Djeci je potrebna blizina roditelja i noću, pogotovo u današnje vrijeme kada djeca već s godinu dana kreću u jaslice, a roditelji rade do 16 ili 17 h. Naša djeca imaju sve manje prilike za blizak tjelesni kontakt s nama pa mi se to čini kao dobra nadoknada. Meni je iskustvo zajedničkog spavanja izrazito dragocjeno jer vidim koliko je dijete mirno i nekako spokojno kada osjeća našu blizinu.
Dakle, zaključno hoću reći da je po mom mišljenju dijete spremno za veliki krevet kada kaže: mama, ja bih spavao/la u svom krevetu.
Ok, slažem se da dijete mora pristati na to, a ne da ga se prebaci u drugi krevet na silu. Mi smo P pitali kad smo joj planirali složiti krevet da li hoće, rekla je "da, složiti sad" jer ga je htjela odmah kad smo spomenuli. Onda smo išli svi skupa kupiti madrac jer smo krevet dopelali moj stari, i gledala kak joj deda slaže ogradu da može spavati. Jedva je čekala da ima svoj krevet.
paaa, zavisi jel ovo pitas sebe ili tvoje dijete.
ako pitas svoje dijete, ono ce ti dati nedvosmislen odgovor - bilo da je to da hoce spavati samo ili sa vama u krevetu.
od tebe zavisi koliko ces poslusati svoje dijete tj. uvazati ono sto ono kaze o spavanju u zasebnom krevetu
Sirius Black, provjeri kakav jastuk i podlogu imaš jer je to vrlo važno za spavanje, s djetetom ili ne.
Mi spavamo svi troje u krevetu širine 140cm, imamo anatomske jastuke i odličan madrac. Svi se super naspavamo. Ovo s dojenjem 20 puta noću sam prošla, treba naći dobar položaj.
pisale smo istovremeno...
super, ako je tako.Jedva je čekala da ima svoj krevet.
ovo je najbolja solucija - sretna ti, zadovoljno dijete.
I mi imamo odličan madrac i super spavam na njemu.
Kaj se dojenja tiče, teško je imati dobar položaj kad imaš male cice
Tek toliko da spomenem da sam ja jedina u rodilištu dojila u sjedećem položaju dok su sve druge mame ležale, pedijatrica i med. sestra su me probale nekak namjestiti da uspijem dojiti ležeći, ali mi je to bilo jako neudobno. Počela sam dojiti u ležećem položaju tek nakon 5 mjeseci kad je beba bila malo veća i imala veću glavu pa mi je bilo lakše namjestiti cicu njoj u usta.
SB, kužim!
i ja isto kada sam prije nekoliko godina procitala isto na forumu.
ali, negdje kad je Z. bilo dvije godine, bez problema smo to prakticirali - samo sto je njegova glavica bila na mojoj nadlaktici.
Anita ima 4 godine a Katarina 1. Spavaju samnom. Anita ce prijeci u svoju sobu kada sama izrazi zelju za njom. Cini mi se da ce Kata prva htjeti svoj krevet
debeli potpis na anchi.
moj stariji dječarac je dobio svoj krevet s 3,5 godine - ali priljubljen uz naš. naime, braco je bio na putu pa nam je trebalo još mjesta.
trenutno nas muči manjak dječje sobe, ali i da je imamo nisam sigurna bi li on spavao sam. sugerirala bih, ali ne bih forsirala. on voli zaspati zagrljen sa mnom u svojem krevetu, a negdje pred jutro se dokotrlja do mene.
što se mlađeg tiče, pretpostavljam da će se on ranije osamostaliti jer će biti u sobi s bratom, ali ništa neću prognozirati.
dani su nam previše užurbani, ostaju nam večer i noć za maženje.
j. je jedno vrime spavao s nama ali je odjednom prestao i od tada spava u svom kreveticu i nece u nas. isprva mi je bilo jako zao ali sam se navikla.
sad bi ga htjela preseliti na veliki krevet i to sa sestrom u sobu ali neman pojma kako ce to ispasti, vidjet cemo. ako nista, jos moze spavati u svoj djecijem kreveticu
Starija je otišla u svoju sobu s 3.5 g., mladja ima 22 mj. i još je s kinderbetom bez stranice prilijepljena uz naš krevet
ptičice još spavaju s nama
uživamo u tome svi četvero
ima dana kad se probudim s nogom na glavi,ima dana kad MM kaže da ide ustati i odmoriti se...ima svakakvih dana i noći...no kad sve zbrojimo i oduzmemo...uživamo
Pa ako ležiš na desnom boku, daj joj desnu, a ako na lijevom lijevu. Tak sam ja. JOš se malo podbočiš jastukom.I mi imamo odličan madrac i super spavam na njemu.
Kaj se dojenja tiče, teško je imati dobar položaj kad imaš male cice
Tek toliko da spomenem da sam ja jedina u rodilištu dojila u sjedećem položaju dok su sve druge mame ležale, pedijatrica i med. sestra su me probale nekak namjestiti da uspijem dojiti ležeći, ali mi je to bilo jako neudobno. Počela sam dojiti u ležećem položaju tek nakon 5 mjeseci kad je beba bila malo veća i imala veću glavu pa mi je bilo lakše namjestiti cicu njoj u usta.
mi smo svi od njenog rođenja u velikom krevetu
ne mogu ni zamisliti drugačije
miško je u velikom krevetu od nekih 20mj jer više nije htio kimbač. i sad puno mirnije spava.
Moj I. je s 3 g. prešao u svoj krevet (i svoju prelijepu sobu), ali je često znao dolaziti k nama.
K. se uspavljuje na cici (i u velikom krevetu), onda ga je prebacim u kindač, ali već nakon prvog buđenja (nekad oko 1h nekad oko 3h) ga podojim i ostavljam u velikom krevetu do jutra.
Njemu je super, a i meni jer se svi dobro nasapavamo.
A, ujutro - maza mala - najviše se voli probuditi kraj mene (i kraj cice, naravno
Jos sam u trudnoci puno, puno iscitavala ovaj forum, strucne clanke vezane uz trudnocu, porod, kasnije o dojenju (i bas im hvalaZajednicko spavanje je vrlo bitno za razvoj djeteta, i drago mi je da se to konacno dokazalo
Zajedničko spavanje: Još jedan način poboljšanja dječjeg zdravlja
Iako je zajedničko spavanje uobičajeno u većini dijelova svijeta, još uvijek postoji velik broj roditelja koji ne žele ni razmisliti o mogućnosti zajedničkog spavanja jer se boje vlastitog nedostatka sna. Sva znanstvena istraživanja zaključuju kako roditelji, koji prakticiraju zajedničko spavanje s djecom, spavaju duže i bolje.
Naravno da svaki roditelj gleda ugoditi svom djetetu, ali i tom djetetu je potreban 'normalan' i zdrav roditelj. A pod time djelomicno podrazumijevam i ono- naspavan roditelj. Ok. Odlucili smo se na dijete i zivot nam se svakako time mijenja, ali ja nisam samo roditelj. I nije sebicno misliti na sebe i svoje potrebe. Time sto se brinem za sebe, indirektno se brinem i za djetetovo dobro, jer naravno da dijete osjeti kad ima zadovoljne roditelje i mirnu atmosferu u kuci ili polupospane i nervozne zombije koji se nocu (umjesto danju) maze sa svojom djecom.
A sto se modernih istrazivanja tice- to mi opce ne drma savijest jer svi ti znanstvenici svakih pola godine dana izbace neko modernije izdanje istrazivanja koje se najcesce totalno kosi sa onim prethodnim. Svaki je roditelj idnividua, isto kao i njegovo dijete. Svatko zna sto je u danoj situaciji najbolje za njegovu porodicu, a ne samo za pojedinog clana tog malog copora, pa imao on 2, 22 ili 52 godine. Svi moraju biti zadovoljni.
Znam jednog 9-to godišnjaka.
Njegovi starci su čekali da on izrazi želju da ode u svoj krevet. Još nisu dočekali.
Uspavljuje se vrteći prstima mamin pramen kose.
Zmajičica spava u svom krevetiću u svojoj sobi od godine i pol. Do tada je spavala u svom krevetiću priljubljenim za naš krevet. Kad je spavala sa nama budila se x puta po noći, od kad je u svojoj sobi, zaspe navečer oko 20-20 i 30 i probudi se u jutro oko 7.
Dijete koje je naučeno od najranije dobi da će sve njegove potrebe biti zadovoljene, odrasti će i u takvu osobu - njegove potrebe su uvijek ispred svega ostaloga i ne, neće biti prilagođen.Djeca koja spavaju s roditeljima, u životu su samostalnija od svojih vršnjaka. Imaju bolje rezultate u školi, imaju više samopouzdanja i manje zdravstvenih problema. Konačno, za koje je dijete vjerojatnije da će biti dobro prilagođeno – ono koje je od najranije dobi naučilo da će sve njegove potrebe biti zadovoljene ili ono koje je duže vremenske periode ostavljano samo? McKenna tvrdi kako je za dijete vrlo zbunjujuće da ga se grli i mazi tijekom dana, dok ga se istovremeno uči kako je isto takvo ponašanje neprihvatljivo tokom noći.
Ali to je samo moje mišljenje.
Ako spava u svom krevetiću, kako ga pobogu ostavljaš samog :?
Kada spavate i vi i dijete kako ga maziš?
J spava u svom krevetu u svojoj sobi od od 3. tjedna. T ima 4 tjedna i još je s nama u sobi jer sam ja još u šoku od toga što dojeno dijete prespava noć tako rano pa se stalno pitam da li ju možda ne čujem kad plače(znam da je to nemoguće jer imam lagan san - to je i razlog što ne spavaju s nama - ne mogu zaspati jer mi smetaju zvukovi koje proizvode).
Često mi je po danu T u slingu t2t položaj (napokon sam skužila kako da ju namjestim), a J mi visi s boka. Zajedno imaju preko 17 kg. Mislim da se tokom dana sasvim dovoljno mazimo i kad mi već spavaju po noći tako dobro, hoću se i ja naspavati.
Inače, dižem se na svaki plač i nemir i spavanje u vlastitoj sobi ne znači da je dijete ostavljeno i prepušteno samo sebi.
Znam dvije mame koje spavaju s djecom, produženo doje, a po danu su im ta ista djeca cijelo vrijeme ispred tv-a s zdjelom slatkiša ispred sebe. I batina im je iz raja izašla :shock:
Ne volim istraživanja koja ovako isključuju i stavljaju ljude u kalupe.
Potpisujem u potpunosti.
Da, mislim da je vrijeme za još jedan topic "tko je bolji roditelj"?
Nadam se samo da neće biti hrenovki.
Mirtice, ovo što si napisala možda "pali" kod tebe, ali, ako osluškuješ, dižeš se... to nikako nije kvalitetno spavanje.
Meni se čini da je pouno jednostavnije imati dijete uz sebe i umiriti ga ne dižući se.
I, uopće nije važno kakav sam roditelj i koje "metode" koristim, ali mi je tsrna pomisao da dijete koje je 9 mjeseci bilo u meni, tako naglo odvojim.
Pretpostavljam da ima djece kojoj to odgovara, ali ja to nikada neću saznati.
strana pomisao
ovako smo i mi uredili nedavno, dobila je svoj krevet, ali ja stanem u njega i više sam nego dobrodošla.
Za mene definitivno vrijedi da se bolje naspavam ako spavamo skupa, mogu čak reći da sam otkad sam rodila većinom jako dobro naspavana i da je bilo možda svega par situacija da sam se morala baš ustati iz kreveta. Čak ne znam uopće kako bih preživjela da se moram noću dizati, trčati u drugu sobu, smirivati dijete, ne zaspati tamo i nakon toga se vratiti natrag u svoj krevet i nastaviti spavati - mišn imposibl
ali pitanje seksa nisam riješila
ja to mogu, a imam jako male cice. Pitanje tehnike a ne veličine
Da, treba se odmah poceti natjecati
DOKAZANO je da je za djecu zdravije i bolje da spavaju s roditeljima. Isto tako je dokazano da je TV stetan za djecu. Ako jedan roditelj spava s djecom a tjekom dana su mu djeca cijeli dan pred TV-om mislim da ipak to ne znaci da je to slucaj kod svih roditelja cija djeca spavaju s njima. Tako da ne vidim poantu u povezivanju to dvoje.
Na roditeljima je imaju dobru informaciju, i zatim da nakon te informacije odluce sto je za njih i njihovo dijete najbolje te da preuzmu odgovornost za tu odluku. I to je to.
Dokazano je da je bolje zajedničko spavanje u krevetu u odnosu na puštanje djeteta da plače samo u krevetiću dok ne zaspi. Između te dvije varijante ima ih još jako puno koje nisu ništa lošije od zajedničkog spavanja u istom krevetu, a često ispadaju bolje. Zato ne treba stalno naglašavati co-sleeping kao najbolji izbor, samo zato jer je to bolje od nekih staromodnih cry-out metoda i ostavljanja djeteta samog u sobi. Ima puno drugih dobrih načina spavanja.
L spava s nama u krevetu iako ja nisam zadovoljna tom kombinacijom (ni MM koji po novom spava u dn. boravku jer ga L neće u krevetu).
Mislim da bi mi puno bolje bilo da sam ga ranije počela učiti na njegov kinderbet - osim što bi se svi bolje naspavali, imam dojam da bi se i on naviknuo biti malkice odvojen od nas. Jer ovako vrijeme samo prolazi, on je sve veći, a nikako da prijeđe u svoj krevet.
Ne znam kako ćemo dogodine kad dođe druga beba - onda ga tek neću moći preseliti da se ne osjeti "ugroženo", a bome se ne usudim (niti želim) tiskati s MM, novorođenčetom i njim u jednom krevetu.
Potpisujem icy do zadnjeg pasusa
Ustvari sam došla reći da ja ne bih više spavala s njim, sad mi je dosta nakon 2 godine, ali on se ne slaže
Pa tražim način kako ga uvjeriti da je to baš super-kinderbet nam je odvojen od našeg kreveta samo noćnim ormarićem, tako da bi i dalje bili blizu, ali on neće i neće...
Icy, po mom iskustvu, ova druga djeca budu puna razumijevanja
Prije otprilike tri godine sam mozgala kao i ti. I ispalo je prilično ok. Moje mlađe dijete je "surađivalo" i voljelo svoj krevetić, nikako nije spavala kad bi bila pored nas.
Co-slipale smo poslije kad krevetić više nije bio prihvatljiv.
Sad imaju svoju sobu i svoje krevete i mislim da im je baš dobro.
To preseljenje sma inicirala ja. Nisam sad čekala da mi one kažu: Mama, zovi stolara da napravi sobu
Prvo nisu htjele preseljenje pa smo to pomakli. Za 6 mjeseci
Kad smo sljedeći put predložili, zapljeskale su rukama od sreće
Kuc kuc
Odgovor na pitanje: s 5 i skoro 3 godine.
Još nešto... po meni je velika razlika spavanje u posebnoj sobi između dvogodišnjeg, trogodišnjeg djeteta i novorođenčeta.
Co-slipanje nisam prakticirala s novorođenčetom jer me, ubijte me
Ko što rekoh, sva sreća da djeca surađuju
Nisam se pokušavala natjecati za medalju iz roditeljstva.Da, mislim da je vrijeme za još jedan topic "tko je bolji roditelj"?
Nadam se samo da neće biti hrenovki.
Mirtice, ovo što si napisala možda "pali" kod tebe, ali, ako osluškuješ, dižeš se... to nikako nije kvalitetno spavanje.
Meni se čini da je pouno jednostavnije imati dijete uz sebe i umiriti ga ne dižući se.
I, uopće nije važno kakav sam roditelj i koje "metode" koristim, ali mi je tsrna pomisao da dijete koje je 9 mjeseci bilo u meni, tako naglo odvojim.
Pretpostavljam da ima djece kojoj to odgovara, ali ja to nikada neću saznati.
Htjedoh reći da i dijete koje ne spava sa roditeljima ima šansu za dobro zdravlje, pristojan IQ, samostalnost...... To je moj odgovor na navedeni članak.
Nisu sva djeca ista. Evo moja T prespavala prvu noć (od 22-06 h) s 3 tjedna. I dalje jako dobro spava. Po danu vrlo efektno i brzo siše. Par sati prije spavanja ne prestaje sisati i onda se gospođica odmara. A članak naglašava potrebu za noćnim sisanjem. Pa zar da ju budim!? Dobro napreduje. Pokakene i popiškene pelene su na broju. Puno ju nosim i mazim po danu i to joj je očito dovoljno. Da je pokazala da joj smeta kinderbed, spavala bi s nama.
Molim savjete, iz vaših iskustava, za odluku o mjestu spavanja 23mjesečnoga djeteta tijekom ljetnih praznika kod djede i bake.
Naša mrvica sada spava u kinderbetiću, dok ne zaplače tijekom noći i dok ga ne premjestimo u naš krevet. Prije nego što ga ostavimo kod bake i djede samoga, bit ćemo tamo 2 tjedna zajedno, pa bih ga već tada stavila u pravi krevet s ogradicom, a ja bih spavala na drugome u istoj sobi.
Imam sljedeće dileme:
1. da li je uz odvajanje tijekom radnih dana (jer bi ga posjećivali vikendom) to prevelika promjena za njega
2. da li je premal da ga stavimo u krevet (iz vaših postova mi se čini da nije)
3. koju ogradicu savjetujete
4. ako ne savjetujete krevet, da li mislite da je OK da ga stavim u putni krevetić (ne znam koja mi je druga solucija, osim kupiti još jedan kinderbetić), jer mi je bezveze da spava s djedom i bakom u krevetu, a niti bi oni to htjeli.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom