Babi i didu na čuvanje...

[Dijana]

Ima li vas koji ste pristali dati dijete na čuvanje babi i didu koji ne žive u istom mjestu, tako da praktički dijete možete vidjeti samo vikendom?
Ja to nikako nisam željela, a nalazila sam se pod presingom otkako sam rodila ("treba gledati na interes djeteta, šta će njemu biti bolje, nema mjesta u jaslicama, tamo će pokupit boleštine itd." )Dakle presing je išao prvo od mog muža, a onda od svekra i svekrve (jer smo dosta upućeni na njih).
Da bar oni nisu toliko požrtvovni! Mrvica je kod njih apsolutna kraljica i ima kraljevski tretman. Sad je bila kod njih dva tjedna i zbilja nije uopće plakala. Kad smo došli po nju, samo je vikala "mama","mama" i didu i babu više nije htjela ni pogledat. Nije dala ni da je poljube. Baš mi je to bilo čudno :shock: Ko zna šta je u toj maloj glavici.
Danas joj je prvi dan u jaslicama, MM je išao s njom, javili su mu da jako plače i došao je po nju. Jako je druželjubivo dijete i nadam se da će se prilagodit, inače ću je zbilja morati dati od sebe, brrrrrrrr.

[ms. ivy]

ovako na prvu loptu - pa jasno da će se prije prilagoditi da te ne vidi 8 h nego da te ne vidi 5 dana!

što se tiče kraljevskog tretmana... meni je važno da je tretman isti kao i doma.

[Maja]

Meni su to osobno neprirodne situacije (odrasla sam s bakom i djedom) i po meni djeca spadaju s roditeljima. Mislim da se na ovakav nacin (vidjanje s roditeljima vikendom, heeej) pokidaju veze i mostovi koji se vise ne mogu sagraditi.

[suncemojemalo]

Nikad nebi svoje dala na tak dugo od sebe. Na jaslice ce se priviknut s vremenom, a ti ju svaki dan vidis i mazis i ljubis. Mislim da joj znaci vise biti tvoja princeza nego njihova kraljica.

[Maja]

I, iskreno, ako bi MM vrsio pritisak na mene da se odvojim od tako malog djeteta, moram priznati da mi ne bi dugo bio muz.
Jaslice nisu najbolje rjesenje, ali po meni su nemjerljivo bolje od vidjanja roditelja vikendom.

[Mima]

To mi je totalno nezamislivo, a od fraze da je takvo što u interesu djeteta diže mi se kosa na glavi. Odvajanje od roditelja nikako ne može biti u interesu djeteta. Mene su roditelji samo preko ljeta ostavljali kod dede i bake u vikendici, naravno zato što je to bilo u mom interesu, pa su jedina sjećanja koja imam na to vrijeme tuga i žalost za mamom i tatom.

[mamma san]

Potpisujem Maju u potpunosti.

I mi imamo malog kralja doma. I odlučili smo se na tetu čuvalicu koju plaćamo iz ne znam čega, rađe nego na bake i dede (samo zbog pametovanja). I nismo pogriješili. Teta čuvalica čini što mi hoćemo i kako mi hoćemo ili smatramo da je najbolje.
A bake i dede, po mojem mišljenju, služe za igru a ne za odgajanje.
(a što se tiče uplitanja u odgoj i sl., provela sam 3 tjedna sa sveki i šogi na moru, i mogu reći da mi je g.o. počeo onog dana kad sam se vratila u Zg..).

[mamma san]

A nisam niti prokomentirala viđenje djeteta vikendom..Oprosti, ali to je najgore što možete učiniti za svoje dijete. Na jaslice će se priviknuti, samo trebate početi iz početka. (što se tiče bolovanja za jaslice, traži od doc-a neko bolovanje zbog sebe - treba ti cca 2 tjedna).

[Mamita]

Dijana, zar niste sad na prilagodbi u jaslicama?

[Dijana]

Sami, jesmo na prilagodbi, ali danas je jako plakala (iako moram čut cijelu priču kad dođem doma), ali ako se ne prilagodi, frka me je. Nije plakala sve skupa pet sati u životu. Frka me hoće li se prilagodit. Ima li uopće djece koja prođu prilagodbu bezbolno?

[ana.m]

To ti je isto kao da tvoje dijete ustvari živi s dedom i bakom, a ne s tatom i mamom. Ja to nikada ne bih mogla. Ne mogu si to ni zamisliti. Kao što su cure rekle, na jaslice će se ipak s vremenom naviknuti.
U svakom slučaju potpisujem ih.

[Maja]

Sami, jesmo na prilagodbi, ali danas je jako plakala (iako moram čut cijelu priču kad dođem doma), ali ako se ne prilagodi, frka me je. Nije plakala sve skupa pet sati u životu. Frka me hoće li se prilagodit. Ima li uopće djece koja prođu prilagodbu bezbolno?

Malo djece prodje bez ikakvih znakova da im je tesko.
Al ne kuzim, cega te je frka ako se ne prilagodi? Da ce ti je netko oteti i odvesti baki i dedi?

[zrinka]

dijana, jel postoji mogucnost da nadjete tetu cuvalicu?
mislim da je i to bolje rjesenje nego da ga roditelji vidjaju samo vikendom

[mommy_plesačica]

Ja sam živjela s bakom i djedom skoro 3 godine (od 2,5-5,5) i bilo mi je strašno biti bez mame. Sada znam da sam već tako malena imala simptome depresije Držim fige da vam prilagodba dobro prođe!

[ms. ivy]

dijana, kužim da si u panici - i ja bi bila da mi je dijete plakalo ma i minutu. ali tek je prvi dan, daj joj malo vremena! po mojem mišljenju jaslice su stvarno manji šok od razdvajanja. kako bi ona mogla shvatiti da postoji opravdan razlog da je mama ostavi kod bake? koliko njoj traje tih 5 dana?

što se tiče sugestija sa strane, one mogu biti samo to - sugestije. ti najbolje osjećaš što je za tvoje dijete dobro a što nije.

pogotovo kad veliš da je baka i deda ne odgajaju kao ti... pa na kraju bi njihov utjecaj neizbježno prevladao. bi li s tim bila zadovoljna?

nemrem si pomoći, nikako ne mogu povjerovati da bi za dijete bilo bolje da je razdvojeno od mame...

[NanoiBeba]

Sami, jesmo na prilagodbi, ali danas je jako plakala (iako moram čut cijelu priču kad dođem doma), ali ako se ne prilagodi, frka me je. Nije plakala sve skupa pet sati u životu. Frka me hoće li se prilagodit. Ima li uopće djece koja prođu prilagodbu bezbolno?

Ja bih se tek zabrinula kad bi se prilagodili bezbolno! Pa nije baš normalno da dijete dođe u novi prostor i među nove ljude, ostrane tamo bez mame i ne ispusti ni suzu.

[tweety]

Meni se tu ne radi o odgoju, jer ne vjerujem da bi moji odgojili monstruma
Kod mene je stvar jedino, kao sto je Maja rekla, u mostovima koji se po mojem misljenju zauvijek pokidaju, odnosno niti se ne sastave do kraja.
Po meni je ovo vrijeme kad se gradi temelj buduceg odnosa sa nasim klincima i nikakako nebi htjela da mi se fran u zivotu vise oslanja na baku i dedu nega na mene.
Danas sam otvrila topic,na jaslicama i vrtićima, o tome koliko je franulincu danas bilo tesko, a izvire i kako je meni bilo, ali bolje da nam je danas bio tezak dan nego kasnije ostatak zivota, kad ne budemo znali sto cemo jedno s drugim.
Ali to je moje skromno misljenje, sigurna sam da ima i obitelji koje jednako kao i ja vole svoje dijete pa su se odlucili ipak na korak o kojem ti razmisljas.

[Brunda]

Netko ti je već spomenuo bolovanje. Probaj ili s bolovanjem ili s godišnjim prva 2 tjedna prilagodbe. Ako je stvarno dijete naviklo biti princeza/kraljica, onda nije ni čudno da joj je sada sve čudno kada nije u centru pažnje u vrtiću. Pogotovo ako odmah ostaje vijeli dan. Probajte početi sa 1 satom, pa drugi dan malo više, i tako postepeno će puno bolje prihvatiti nego ovakav šok.
A što se tiče selidbe kod bake i dede, a to meni zvuči baš kao selidba, nema teorije da bih bez svog dijeteta bila i sekunde duže nego što je to ZAISTA potrebno. Roditelji su za odgajanje a bake i dede za igranje (netko je i to već napisao). Uostalom, da su bake stvorene za odgoj mogle bi i rađati.
A komentari i pritisci...

[Mamita]

Dijana, ne kužim pa me uputi
pa jesi li ti ili tm na prilagodbi s djetetom?
zar niste krenuli sat po sat, tri po tri...

[ana.m]

Koliko se meni čini po onome kaj ti pišeš a sličan post si otvorila i na Jaslice i Vrtići, tvoja cura uopće nije prošla prilagdobu. Koliko sam skužila i iz nekih tvojih prijašnjih topica ona je do prošlog tjedna bila kod bake, a sad je već cijeli dan u jaslicama :? ! Kaj nisi išla s njom onak postepeno po pola sata, pa sat, dva, pa u početku s njom pa malo bez nje...? Jer ako to niste prošli, uopće se nemoj čuditi kaj je toliko plakala, pa to joj je šok, tak odjednom.

[seni]

mislim da treba jako razlikovati frustraciju i frustraciju.
u sam proces odrastanja spada da ce dijete dozivljavati i frustracije i da ce kroz to postati zrelije i samostalnije.
plakati ce mozda i kada se bude prvi put posvadala sa prijateljicom i kada je mozda neka grupa ne prihvati.... i kada padne i razbije koljeno i kada jako nesto zeli, a ne moze dobiti.. i kada bude lose sanjala ili se necega plasila...
i kada joj se budu mozda zbog necega rugali..
i biti ce puno situacija kada ces pozeljeti da uzmes tu bol sa dijeteta ne sebe, a znas da to ne mozes (i da u krajnjoj liniji to i ne bi bilo ni zdravo ni dobro).
jos nisam upoznala dijete koje bi od danas na sutra otislo bilo u jaslice bilo u vrtic bez da trepne okom. zato i postoji vrijeme prilagodavenja i bilo bi dobro da se provodi postupno, oko mjesec dana ili duze.
i nitko ti ne moze obecati da ce biti bezbolno i bez frustracija. i da ti nece srce pucati.
ali ako smijem biti sasvim direktna i otvorena, (nije mi namjera pametovati ili biti uvredljiva), mislim da je odvajanje djeteta od roditelja u smislu da zivi kod bake ili dede ili slicno, frustracija jedne sasvim druge kategorije i ja bih osobno ucinila sve da to izbjegnem.
pri tom se slazem sa tweety da nije na nama da sudimo i sa majom da se ti mostovi povezanosti tesko mogu poslije izgraditi.

Pa nije baš normalno da dijete dođe u novi prostor i među nove ljude, ostrane tamo bez mame i ne ispusti ni suzu.

Zašto ne? :/

Znam da nije baš tema, ali me to bode u oči. Moje dijete ima dvije godine, i kad god sam ga ostavila nekom na čuvanje na više od pola sata, bilo da ih vidi prvi put ili ne znam koji, NIKAD nismo imali frku i plakanje...I meni je to sasvim nomalno, isto kao što bi mi bilo normalno da plače...

Nije bitna reakcija djeteta koliko reakcija roditelja - ja sam uvjerena da je stvar djelomice u tome da sam ja imala povjerenja u ljude kojima sam ga ostavljala, i da će njemu bit dobro dok mene nema, a njemu sam to prenijela pa je bio miran. Da sam kuhala i pokušavala sakrit brigu i paniku isto bi skužio...

[Dijana]

Istina, krenuli smo preagresivno, bilo je iluzorno očekivat da će se Mrvica odmah isti dan prilagodit. Danas će bit do ručka, pa ćemo vidjet kako će bit. Za par dana ako bude sve ok probat ćemo sa spavanjem. Za sada će MM ići s njom, a kasnije ću ja.
Kad je MM došao po nju (zvali su ga da dođe) bila je ZAVEZANA U KOLICIMA i jako plakala. Pa da je nije mogla teta uzeti malo i pronosati? To mi isto nije jasno. Čini mi se da bi to bolje hodalo da je teta malo toplija.

[mamma san]

Pa mislim.....nije niti čudno da klinci imaju i inače traume od vrtića kad neka "pametnica" smiruje djete tako da ga ostavi u kolicima ZAVEZANOG!!!!! Glavu bih joj odsjekla....

[MajaMajica]

kakvim kolicima? pa ja nikad nisam vidjela jasličara u kolicima, ni kolica blizu sobe?? :shock:
Kakva je to teta?
Dijana, ne ludi, prilagodbu više manje (pomalo i traumatičnu) trebaju proći svi..vrlo je bitno da u početku dijete nije samo, odnosno da je barem jedan roditelj svaki dan s njim par sati u jaslicama..trebat će vam bar mjesec dana (nama je toliko trebalo, s tim da smo jedan dan i muž i ja skupa revali, al doslovce). Već sam negdje napisala da mi je odluka da je upišem u jaslice bila super i da bi opet to isto napravila..
što se tiče tvog muža, moraš mu objasnit da viđanje djeteta vikendom jednostavno nije opcija, i to ne samo zbog djeteta, nego i zbog vas...tebe
Moj savjet je da ubereš koja je teta pristupačnija, objasniš joj da bi trebala pomoći više u prilagodbi, posebice zbog toga što će lošija prilagodba više davati na težini njihovim argumentima da odvedu dijete na selo..
vjeruj mi, tete su nekad stvarno genijalne

[Mamita]

Dijana, ne možete tako krenuti u prilagodbu - hopla cijeli dan.
Malo mi je to too much. Pa to je šok i za dijete i za roditelje. Moraš joj dati vremena inače će biti samo sve gore. Pomalo...

[sasana]

Meni su to osobno neprirodne situacije (odrasla sam s bakom i djedom) i po meni djeca spadaju s roditeljima. Mislim da se na ovakav nacin (vidjanje s roditeljima vikendom, heeej) pokidaju veze i mostovi koji se vise ne mogu sagraditi.

Potpisujem i znam jedan takav slucaj da je baka cuvala dijete od ponedjeljka do petka na selu a preko vikenda s mamom i tatom. Nikada ne reci nikada, ali ja mislim da ne bi mogla biti citavi tjedan bez bebe

[bdina]

Evo i jedno iskustvo nakon što dijete odgajano kod bake i dede odraste. Naime, moji roditelji su ostavili mog starijeg brata kod bake i dede od njegovih 4 mjeseca do cca 4 godine. I on je tamo imao kraljevski tretman. Sa mnom nisu htjeli ponovit istu grešku pa su me čuvale razne čuvalice kod kojih sam ja imala ponekad i vrlo loš tretman. Danas sam ja puno bliskija s mamom nego brat. On joj to i zamjera, zanimljivo, ali samo mami, ne i tati. Jednom me pitao (kad smo vodili neki razgovor o mami) bih li ja mogla ostaviti svoju bebu s 4 mjeseca kod bake i viđati ju vikendima. Nikad, nikad, ma kako teško bilo. Zbilja ne mogu razumjeti kako je to mogla napravit. Ja još nedam ni da prespavaju noć kod bake bez mene. Možda sam ja ekstrem druge vrste, ali tako stvari stoje.

[MalaSirena]

Bdina, nisi ekstrem... evo, moj miš ima dvije godine i ne da ga nisam još nikad ostavila da prespava kod bake i djeda, nego je svega par puta ostao sam s njima i to ne duže od 2 sata i to tek nedavno.... MM je bio od godinu do 4 godine isto kod bake na selu, a budući da je selo bilo loše prometno povezano, viđali su ga svaka dva tjedna... meni je to prepreprepreprestrašno i nikad to ne bih mogla napraviti. MMov stari, kad ga je MM nedavno pitao zakaj su ga ostavili, rekao kako on nije imao povjerenja u jaslice :/ . Kad su ga s 4 godine uzeli natrag k sebi čuvale su ga neke babe-rođakinje kojima su masno plaćali što u lovi, što u raznoraznim poslovima koje je trebalo obaviti, a babe se uopće nisu nešto brinule za njega. MM im to danas dosta zamjera, ne govori im, ali zamjera i baš mi je grozno zbog njega...

[Audrey]

Našeg malog će još ove godine čuvati bake, a malu smo upisali u vrtić u istom naselju gdje bake žive, kako bi u slučaju da moramo dulje ostati raditi bake mogle otići po nju. Otkako smo se preselili na totalno kontra kraj grada od baka, gubimo jako puno vremena na prijevoz djece i moramo ih ranije ujutro buditi. Ali jako me iznenadio komentar jedne bakine susjede da zašto djeca (ili barem ovo starije) ne ostane preko tjedna, da će nama biti lakše, da ćemo ih manje izmaltretirati s tim razvažanjem... :shock: Pa, mislim, ne žive nam bake u Dubrovniku da bismo ih ostavljali preko tjedna, a taman i da žive svejedno ih ne bi ostavljala kod njih. Djeca bi mi oboje išla u vrtić, muž i ja bismo se svakako snalazili da ih pokupimo, kao i milijuni drugih roditelja.

Mislim da smo mi roditelji djeci najvažniji, i da se bilo koja neugoda tipa ranije ustajanje, prijevoz do vrtića, ... po svojim posljedicama ne može mjeriti s odrastanjem bez nas. A što se tiče toga da bi meni i mužu bilo lakše, tko je htio da mu u životu bude lakše i da sebi ugađa, taj nije trebao imati djecu!

[ana.m]

. A što se tiče toga da bi meni i mužu bilo lakše, tko je htio da mu u životu bude lakše i da sebi ugađa, taj nije trebao imati djecu!

Tako jeeeeeeee!!!

[LeaB]

Sami, jesmo na prilagodbi, ali danas je jako plakala (iako moram čut cijelu priču kad dođem doma), ali ako se ne prilagodi, frka me je. Nije plakala sve skupa pet sati u životu. Frka me hoće li se prilagodit. Ima li uopće djece koja prođu prilagodbu bezbolno?

Mia se dva mjeseca navikavala sa suzama. nije se igrala sa djecom već ih je gledala po strani, no treći mjesec kako je išla u vrtić polako je počela sudjelovati u igri.
Sad na početku mjeseca je opet bilo suza, jer je dva mjeseca nije bilo u vrtiću, no danas mi je ponosno rekla da neće plakati jer joj se sviđa u vrtiću.

Meni je sve to bilo kao i njoj, no nekad će to svakako morati pregrmiti. Kod neke djece je tako.

Samo strpljivo.

[lejla]

Omar puna 4 mjeseca nije htio progovoriti ni rijec u vrticu. Bilo ga je jako tesko ostaviti ujutro, ali dalje nije bilo nekih problema. Igrao bi se (istina jako rijetko sa drugom djecom, cesce sam) i ja bih ga cesto zatekla samog sa tetom unutra kako boji, farba nesto sjecka i sl, dok bi ostala djeca bila van. Onda su se one dosjetile da ponesu stol i stolicu i sav njegov pribor van, pa bi on sjedio i 'radio' a ostala se djeca igrala oko njega ..... trenutno vise ne uziva poseban tretman jer aktivno ucestvuje u igri. Istina rasanak ujutro mu je jos uvijek bolna tacka, ali ga svaki put zateknem kako se igra sa djecom ili razgovara sa tetom. Jako je pomoglo i to sto sam im rekla da on NE MORA da spava popodne ako nece, i one ga ne diraju. Kad' se sam smiri negje u cosku (a imaju raznig mjesta koja su upravo namjenjena da se djeca odmaraju) onda mu dodju procitat' knjigu, malo sjedni sa njim ... on onda zaspi i sve OK.

Sto se tice vidjanja djece samo vikendom to je meni totalno nepoznat koncept. Ali cuvanje djece od strane baka i deda mi nije tako grozno, to u slucaju da oni rade ono sto im se kaze. Meni nije tako losa idea ponuditi bakama/dekama da cuvaju unuke, ali u mojoj kuci. Oni koji mesle na iskljucivo svoju dobrobit ce odmah odustati pod raznim izgovorima, dok oni koji zaista imaju ciste najere bi vjerovatno pristali.

[puros]

I, iskreno, ako bi MM vrsio pritisak na mene da se odvojim od tako malog djeteta, moram priznati da mi ne bi dugo bio muz.
Jaslice nisu najbolje rjesenje, ali po meni su nemjerljivo bolje od vidjanja roditelja vikendom.

potpisujem. kad mi je neki dan jedna baka rekla da joj je nevjesta iz zagreba slala dijete avionom SAMO kad je imalo 18 mjeseci i d abi kod nje bio i po mjesec dana došlo mi je slabo. svoje dijete uvijek uz sebe i ne bih mogla 1 dan bez njega.bar još ne!meni ga čuva mama koja živi blizu mene i moje radno vrijeme je više nego genijalno, ali i da nemam mamu i da moram raditi puno radno vrijeme definitvno bi dijete išlo u jaslice. niakvo odvajanje ne dolazi u obzir. ja volim svoga muža, ali dijete je dijete i tu ne bi bilo nikakvih kompromisa s moje strane. inače, mm je gori od mene po ovom pitanju.[/b]

[Barbi]

slala dijete avionom SAMO kad je imalo 18 mjeseci

Ovo mi je skroz čudno jer dijete ne može putovati avionom bez pratnje do 5 (ili čak 6, nisam sigurna) godina starosti. :? Da nije baka malo preuveličala?

Moj doprinos temi: prvi put ljetos je moj sin (3 godine) ostao na spavanju kod bake i dide u drugom gradu - tjedan dana kod jednih i tjedan dana kod drugih. Znao je da će ostati, htio je ostati, jako se tome veselio, prošlo je sve super i bez problema, ja sam skoro presvisnula od tuge u praznom stanu gledajući njegovu utihnulu sobu i složene igračke.

Nikad ga nikome ne bi dala.

Ma možda je baka mislila da joj je nevjesta 'slala' tako malo dijete tako da bi tata išao s njim...

Al opet, dijete baki na mjesec dana a ne otić ga vidit... :/

Inače, za ostalo potpisujem Maju...Da mi MM sjedne za vrat i nakon što mu objasnim da neću dijete ostavit nikome preko tjedna, ne bi dugo ostali skupa

[hildegard]

Ne znam što bi trebalo biti da pristanem na to. I moja teta je tako nešto provalila mojoj mami pa sam skoro dobila noru pamet. Pa zato sam ga rodila da ga JA mazim, pazim, druzgam, odgajam... Bake i djede su uvijek dobrodošli na koji sat, možda kroz koju godinu Jakob ode k njima i na praznike, ali ja na viđanje dijeteta vikendom nikad pri zdravoj pameti ne bi pristala. Kod nas je bilo uobičajeno da djeca odrastaju s bakama i djedovima, roditelji su bili u Njemačkoj i viđali svoju djecu povremeno. Mnogo mojih vršnjaka tako je živjelo i moram reči da kad su tata i mama dolazili doma mnogima je bilo bitnije to što su im kupili nego da zagrle mamu i tatu. No ima i onih koji su danas 30-godišnjaci i tek sad kad imaju svoju dijecu vide koliko toga im je bilo uskraćeno.
I moj brat je bio kod bake 3 zime (to je bilo prije 36 g. i još uvijek mama priča da su joj te zime bile najhladnije u životu)

Od prvog rođendana do nekih 2 godine živjela sam s bakom i djedom u Osijeku, dok su starci radili u Zagrebu. Mislim da me nisu mogli staviti u jaslice, jer mama nije zadovoljavala uvjet dovoljno godina provedenih u Zagrebu. To je bila druga polovica sedamdesetih i mislim da teta čuvalica tada nije bilo, barem ne plaćenih. To su radili susjedi.
S roditeljima nikad nisam našla pravi odnos, a ono što sam doživjela u aranžmanu čuvanja kod susjeda nikom živom ne bih poželjela.

[BusyBee]

Samo dok citam, ulovi me tjeskoba i stisne mi se srce.
Prestrasno, ne znam bi li prezivjela takav aranzman i ne znam sto bi se to trebalo dogoditi da me natjera na takav potez (ostavljanja djece baki preko tjedna, a bake su nam obje u istom gradu!).

Moj prvi i najveci okrsaj sa sveki, bio je upravo stoga sto nisam htjela dijete ostaviti kod nje na spavanju - nije nam trebalo, mala je imala 18 mjeseci, a ja nisam zeljela izmisliti potrebu samo da bi moje dijete spavalo kod njih. Dugo, dugo nisam kuzila zasto se toliko nafurila na mene, dok nisam skuzila da nas je usporedjivala sa svojom frendicom cija je snaha poslala jednogodisnjaka u Pu iz Zgb jer bi u Zgb morao ici u jaslice pa bi se razbolio pa ova (snaha) ne bi mogla ici raditi.... ne znam gdje bih pocela opisivati sta mislim o njoj i njenom muzu.

[ms. ivy]

Moj prvi i najveci okrsaj sa sveki, bio je upravo stoga sto nisam htjela dijete ostaviti kod nje na spavanju - nije nam trebalo, mala je imala 18 mjeseci, a ja nisam zeljela izmisliti potrebu samo da bi moje dijete spavalo kod njih.

ja to zovem iznajmljivanje djeteta

[Brunda]

Ja svoju (sveki) više uopće ne posjećujem a i telefonska konverzacija je samo službenjaka baš iz razloga petljanja oko malog i prisiljavanja na čuvanje (umjesto u vrtić) i prespavljivanje kod nje.
Kada sam joj nakon višemjesečnog kvocanja konačno rekla da je ona "samo" baka smrtno se uvrijedila i danima opsjedala mm-a kako sam ja bezobrazna.
A to što si mnoge bake dozvoljavaju prelazi svaku granicu dobrog ukusa.

[čokolada]

Sad ste me malo zbunili s tim bakama :? . Naša je stvarno super i Ana je obožava. Kako nam je psihologica savjetovala da A. ne ide u jaslice ni vrtić do 4. godine, nego da ako imamo baku sredimo čuvanje s njom. Kako ja počinjem raditi negdje iza Nove godine (radim dva jutra 7.30-14 i dva popodneva 14-20, a MM svaki dan 7-15) kad će A. imati skoro 2 godine, najbolje rješenje za ta dva jutra činilo nam se odvesti A. večer prije autom direktno na spavanje baki (totalno drugi kraj grada, ja ne vozim, MM ide zorom na posao autom u kontra predgrađe), a da MM pokupi poslije posla sutradan i nju i mene. Alternativa je ustajanje u 5.30, kolica u tramvaj i vožnja 45 min. do tamo.
Naravno da je besmislica da je dijete preko tjedna s bakom, a samo vikendom s roditeljima, ali bi li bila takva katastrofa da dijete spava kod bake kao u ovoj našoj mogućoj kombinaciji?

[ms. ivy]

čoksa, to ti ovisi o baki. i andrejčeka čuva moja mama jer imam u nju povjerenja i mislim da je to za njega neusporedivo bolje od jaslica.

a što se tiče spavanja, koliko bi to za ančicu bilo pametno? odlično je da imate baku da je čuva, ali da je ostaviš tamo preko noći - misliš li da bi je to zbunilo? postoji li mogućnost da i ti ostaneš tamo s njom, morala bi se taljigati na posao ali barem nju ne bi vukla? jeste to uzeli u obzir kao opciju?

[ms. ivy]

prve dvije rečenice se odnose na dnevno čuvanje, spavanje priznajem tek kad sami znaju reći da hoće baki/kući.

[Janoccka]

Mi smo prvi puta ostavili Jana na spavanju kod mojih kada je imao godinu i pol - išli smo na proslavu mature i cijelo veče sam imala uključen mobitel na stolu i čekala kada će nas zvati. Bio je naviknut na njih jer su ga i inače čuvali po potrebi (žive 10ak km od nas). Jan ne ide u jaslice jer smo MM i ja u različitim smjenama i taman se stignemo izmijeniti. U to vrijeme je sisao svaka dva sata i nisam mogla vjerovati da bi mogao izdržati cijelu noć kod njih. Ali on je spavao do jutra, probudio se samo jednom, vidio baku pored sebe, okrenuo se i zaspao. Od onda ga povremeno ostavimo na spavanju - skužili smo da on obožava tu i tamo prespavati kod bake, cijeli dan je vani, puno djece, životinje, promjena... sve mu paše. Kada vidi naše slike šalje nam puse, priča sa nama ali nikada nija plakao za nama. Sviđa mi se takav odnos - da znam da ga imam gdje ostaviti i da će on biti zadovoljan.
Ja sam takoreći odrasla bez bake i djeda i nekako mi je to nedostajalo - mada se to nikako ne može usporediti sa roditeljima. Nikada ne bih voljela biti vikend-roditelj, ali bih isto tako bila jako tužna i kada ne bi imao nekakav normalan odnos sa bakom i djedom. Normalan u smislu da se pronađe nekakav kompromis u kojemu će svi biti zadovoljni.
Mislim da je jako teško dati odgovor - ovisi o baki, o djetetu, o vama... Pa i meni bude tužno kada smo sami, ali mi je opet sebično da ga vučem doma kada on obožava tamo biti...

[Brunda]

čokolada, ako imaš povjerenja u baku, ako je baka sposobna brinuti se i baviti djetetom i uz to se još pridržava vaših "pravila igre" ne vidim razloga za brigu. Ali kod nas je sa svekrvom totalno obrnuta situacija, primitivna žena još primitivnijeg razmišljanja i pogleda na odgoj a uz to sve misli da je najpametnija. A još dodatno mene ne voli (obostrano :hihi i namjerno radi sve kontra. U takvoj situaciji bi dijete ostavila NIKAD pa čak ni onda.
S mojima je pak drugačije. Poštuju naše zahtjeve čak i onda kada se možda ne slažu s njima, a u principu se slažu. Moja mama je super sa Svenom i prekrasno se s njim bavi. Takav odnos i Sven kuži i zato puno više voli ići kod mojih. U toj situaciji nikada nisam protiv da ga pričuvaju, pa čak i da prespava iako je to vrlo vrlo rijetko.

[Amalthea]

Mnogo mojih vršnjaka tako je živjelo i moram reči da kad su tata i mama dolazili doma mnogima je bilo bitnije to što su im kupili nego da zagrle mamu i tatu.

... i jedva čekali da ponovo odu, jer su im totalni stranci. Imam slučaj u obitelji...

[ivancica]

Ja sam od svoje 2,5 do 4 godine živjela preko tjeda kod bake koja je bila udaljena cca 20 km od nas, u mjestu pokraj našega. Mama i tata bi dolazili po mene petkom i odvozili me tamo opet u nedjelju. Često je mama dolazila vidjeti me preko tjedna. Kad se malo zamislim, ne mogu primijetiti da ja zbog toga imam neku traumu, niti da imam možda loš odnos sa roditeljima. Dapače, možda smo i previše vezani. A o odnosu s bakom da i ne govorim. U trenu kad mi je umirala na rukama preije 6 godina, imala sam osjećaj kao da gubim mamu. Jer mi je ona u jednu ruku to i bila.

Moj Fran je dijete koje je i kad sam ga i ostavila da prespava noć kod mojih, to doživio kao vrlo traumatično, a vidim da je i mojima bilo teško jer je on plakao i oni su ga morali tješiti cijelu noć, pa sam si mislila, što ću maltretirati dijete kad on to ne voli. Kad bude spreman, sam će mi reći. Zato redovno s nama ide na sve svadbe i proslave, spava po stolicama ili u kolicima. I svi smo zadovoljni. Po danu je druga stvar. Vidim da sve češće voli ostati kod njih, pa ga ostavim na nekoliko sati jer je to i sam počeo tražiti.

Stvarno je to jako ovisno o tome kakvi su bake i djede i kako klici reagiraju na njih. Po mome ih ne treba forsirati samo da bi ugodilo nekome već uvijek staviti dijete na prvo mjesto.

[nana]

Taru je do 2 godine čuvala moja mama, i to kod nas u stanu, stvarno nikada nije bilo nikakvih problema. Prvi puta je s mojima bila 9 dana na moru sa skoro pa navršene 2 godine. I evo ove godine je opet bila s njima puna dva tjedna, sada je navršila 4 godine, već je prava curica. No, nisam ljubitelj dugog odvajanja od nje, ok naravno po ljeti, uvijek biram da je s bakom i didom na moru nego u dežurstvu u vrtiću ali inače smo uvijek zajedno. Ako nije samnom onda je sa tatom, kod bake je vrlo rijetko ako moram nešto obaviti a onda njih dvije odu u park zajedno i svi su zadovoljni.

[puros]

sjećam se jednog mog kolege kojem je bilo ponuđeno super radno mjesto i za 3 puta veću plaću (u vojsci). novi posao zahtjevao je i odlazak od obitelji i dolazak kući samo vikendom. dobro se sjećam kad mi je rekao: neću biti vikend tata! nije da mu nije trebalo novaca, ali je svoje prioritete stavio na pravo mjesto. tad nisam znala toliko kao sad koliko je teško biti bez djece i pomalo sam se čudila, ali sad znam. bravo kolega!!!