Daklem, imamo 15 mj, uredno dojimo navečer prije spavanja i ujutro kad se zbudimo. E sad, ja imam osjećaj da tog više 'niš' nema kod mene, a i uglavnom Neva poklopa jednu stranu u 5 min pa se odmakne i kaže 'am' (traži drugu stranu), koju onda vuče i do 15 min (a vjerojatno ju isprazni u prvih 5). Kad ju pitam jel dost pojela, ona maše glavom 'ne' uz mmm i s rukicom mi gura ruku od usta (a ruka krenula razbiti vakuum). Uglavnom pusti zato kaj ju zainteresiram da idemo tražiti tatu ili peseke, a već dugo nam se ne događa da pusti jer se najela . A ima i situacija kad pusti pa se ražalosti (a ponekad i zaplače..) Pa se ja oko svega toga malo uzrujavam. I pitam ima li smisla nastaviti tako.. Kad me mm pitao prije mjesec dana da prestanemo (jer smo se rješavali noćnih dojenja pa smo razmišljali da prestanemo skroz jer mi se čini mrvu glupo da nekad može, a nekad ne može dojiti) sam se rasplakala dok sam razmišljala kako bi izgledalo ne dojiti ju više. Nikada.. A sad mi je to valjda već malo sjelo pa se opet pitam da li je možda vrijeme da prestane. Radije da uopće ne doji, nego da nakon svakog dojenja bude nesretna jer bi ona još, a nema više :/ I kako je to, dovraga, moguće da nema?? Cijelo vrijeme trubim svima oko sebe da je fiziološki gotovo nemoguće da mama nema mlijeka, a beba vuče!!
Dobro bi mi došao neki mejl podrške. Inicijalni plan je bio dojiti do Nevine 3. godine, a onda postupno monopol prebaciti na novu bebu.
Pitanja:
1. mame koje doje navečer prije spavanja, jel klinci samo doje ili nešto i večeraju? Neva večera, pa joj je ovo samo dodatak. Vjerojatno to dosta utječe, al me nekak frka ne dat joj niš drugo jer se brinem da će po noći bit gladna pa će se buditi (a baš lijepo prospava noć..)
2. da li te male količine mlijeka uopće imaju nekog utjecaja na imunitet (ili na što sve već)?
Uf.