pravi se važan?

[ponosna mama]

najstariji sin ima 7 god. i sad kreće u 1. razred.
u 7 mj. je dobio drugog bracu i čini mi se da na njega nije ljubomoran , dok na ovog starijeg je još uvijek ljbomoran.
u zadnje vrijeme primjećujem da se je počeo praviti važan u stilu: "da, da, ja to mogu najbolje, najbrže", mora prvi dobiti hranu, mora se igrati po njegovom, izigrava frajera, ne želi ništa sam, naređuje...
i prema prijateljima je postao takav, pa me strah da zbog toga neće imati prijatelje u školi, a još me više strah da je riječ o niskom samopouzdanju, samopoštovanju....
na nekom topiku sam pročitala da sam ga možda previše hvalila?
sigurno jesam, jer je bio prvi i za mene čudo od djeteta

ne znam kako ga spustiti na zemlju, ili ojačati samopouzdanje.

trudim se pohvaltiga za konkretne situacije, ne općenito.

kakva su vaša iskustava?

[majoslava]

moje je iskustvo da nam najstariji sin nikad nije oprostio sto je postao stariji brat, he he
ostala djeca sto su slijedila nakon toga sto je 'postao' strariji brat nisu nikad izazvala takav osjecaj konkurencije kao sto jos uvijek izaziva to prvo drugo dijete...

sto se tice ponasanja tvoga sina, zvuci mi djelomicno normalno za te godine i djelomicno normalna reakcija na konkurenciju...
sto se tice prijateljstava van kuce, mislim da nitu nemas razloga za brigu, njegovi iz razreda su sigurno isti takvi (vecinom)
moja kcer je isto 7g, i djecaci se uglavnom ovako razgovaraju u razredu: hej, ja mogu sloziti bionicle bez uputsva/a ja imam legendarnog pokemona/a moj brat ima 3 legendarna pokemona/e, moj prijatelj je expert na guitar hero itd itd

[ponosna mama]

znači, opet faza, i još uvijek ljubomora
danas sam opet malo pričala s njim, strašno traži moju pažnju, a trudimse bar nakratko svaki dan malo nasamo biti s njim, ali njemu očito nije dosta.
krivo mi je i zbog srednjeg sina, jer ispada da se više trudim oko najstarijeg, a s manjim je sve usput i to mi se ne sviđa.

nadam se da će biti lakše sad kad krenu u školu i vrtić

hvala ti na odgovoru

[majoslava]

pa ljeto je kod nas uvijek faza kad svi pomalo pobenave od silnog slobodnog vremena...

inace, znas kako ide s paznjom kad imas vise djece, tamo gdje najvise gori, tu gasis, he he, barem je tako kod nas... pogotovo na ove vece sto su vec porasli, ponekad se covjek treba podsjetiti da ih treba zagrliti i poljubiti, na silu, jer sto su veci, to slabije dolaze na tankanje...