Evo i mene s dugogodišnjim iskustvom (Rebro - dr. Bubaš ). Milije mi je ići s djetetom u bolnicu nego privatno (privatno kod iste liječnice idemo muž i ja ). Inače, ovo nije preporuka za svako dijete, na tom odjelu liječe strabizam i slabovidnost. Samo ću opisati postupak pri prvom i ostalim pregledima.

Moj sin je na prvom pregledu bio s 3.5 godina zbog bježanja oka - slabovidnosti (ima i neku sitnu dioptriju).



Teško ih je dobiti telefonom, pa ako baš nešto trebam izvan okvira dogovora, odem "na noge" i prije sam gotova nego telefonom.

Treba pitati u koliko sati se dolazi na kapanje (mi smo u početku dolazili prerano). Sad kad znamo što nas čeka, obično dođemo oko 8-8:30 i budemo gotovi najkasnije do podneva.

Djeci se oko kapa svakih sat vremena 3 puta i to je grdo i dosadno, ali neophodno. Pogotovo je grdo i naporno i za djecu i za roditelje, jer nakon kapanja treba držati oči zatvorene, a to je teško postići.

Pomagali smo si svakako (moj stari walkman s dječjim pjesmicama i pričama), plišane igračke, ležanje u krilu, češkanje iza uha, čak i povez za oči tj. frotirna traka ... što li sve nisam radila (jer širenje zjenica ponavljamo za svake nove naočale) ali rezultati su :D super i nije mi krivo.