Što se tiče opterećenja/rasterećenja u školama na bilo kojem nivou (predškolski odgoj pa do fakulteta) ja ne smatram da su djeca preopterećena (gradivom) i ako jesu stvarno ne mislim da je bilo koji predmet pa i vjeronauk posebno kriv za to. No isto tako smatram da je nedopustivo da usred nastave djeca besciljno lutaju po i oko škole (pogotovo niži razredi osnovne) jer im nitko nije sposoban organizirati nešto drugo za vrijeme izborne nastave (vjeronauk, informatika, bilo što - ne treba se vrijeđati Lidija).

Učenici nisu opterećeni samim gradivom, brojem sati ili težinom predmeta koliko su opterećeni pogrešnim načinom izvođenja nastave i sadržajima dosadnim/neprimjerenim dobi.

Dok smo mi bili u školi imam osjećaj da je sve bilo nekako ljudskije, ležernije, bilo je manje učenika po razredima, više se pričalo, nisu zbirke i udžbenici bili samo puni slova i brojeva, bila je i poneka slika, zagonetka. I više se razmišljalo i zaključivalo. Pogledam li nastavne planove i programe i udžbenike (stare koje još imam) bar što se matematike tiče učilo se skoro sve isto - danas se zapravo manje gradiva radi nego što se u odgovarajućem razredu prije radilo. Učenici su rasterećeni dijela programa nastave matematike (a vjerujem i drugih predmeta) ali na pogrešan način. Samo se rezalo tamo gdje je tobože djeci bilo teško nešto naučiti a nitko se nije sjetio da to učenicima poslije treba na drugom mjestu. I naravno kada dođu na to drugo mjesto postane im užasno teško jer im je netko "rasteretio" gradivo i ništa ne razumiju. Taj proces je u zadnjem desetljeću (ili čak dva) kod nas nezaustavljiv i svaki novi ministar ima poticaj da rastereti učenike jer misli da će se time proslaviti.

A to rasterećenje je samo privremenog karaktera. U konačnici ono mnogo više opterećuje jer je učenicima izbacilo karike koje logički povezuju gradivo.Tih veznih karika je sve manje i most na kojem treba graditi znanje sve više popušta. Vjerujte, nastavnici nisu čudotvorci i to je sve teže "krpati".

Toliko o rasterećenju. U slavu Milatu i Paaru!