Što se tiče dječjih ogrebotina, ja sam prva kao mama jako osjetljiva na njih, kao i na bilo kakve rane, masnice jer upućuju na to da je moje dijete nešto boljelo, da je netko bio grub. To me brzo prođe ako vidim da nije ostavilo nikakvu traumu na dijete, kad mi teta ispriča šta je bilo i kako su rješili sukob, da su se pomirili i slično.
Ako bi vidjela da netko sustavno maltretira moje dijete i da se moje dijete boji ( pogotovo ako počne mucati i mokriti u krevet) tada bi to bila druga situacija.
Sad malo iz perspektive tete 8)
Nakon godina iskustva, ja obavim i kratak pregled djeteta dok mi ujutro dolazi u skupinu i upitam roditelje za sve ogrebotine, rane i sl. jer je bilo slučajeva da te optuže i za neke prastare rane. Pogotovo prijavljujem sve što se dogodi u vrtiću jer roditelj mora sve znati. Kojiput nije lako objasniti ima svakakvih situacija i roditelja, ali ja ipak radije sve iskreno velim i ispričam se jer sam uvijek ja odgovorna. Ne treba uzimati olako takve stvari. MOja kolegica je doma zvala roditelje da veli kaj se dogodilo jer je zaboravila reći.
Molly, nadam se da imaš dobru komunikaciju sa tetama, zatraži s njima individualan razgovor, reci sve šta te muči, već si razgovarala sa stručnim timom i oni su te savjetovali. Ako nakon svega misliš da nema pomoći i da tvojem djetetu nije dobro u toj skupini, da sa strahom ide u vrtić, pomozi joj i traži premještaj u drugu grupu. Već je velika i razgovaraj s njom. Pitaj je da li to želi. Šta ona kaže na sve to?
Iskreno se nadam da će se rješiti situacija, da će joj vrtički dani ostati u lijepom sjećanju kako i treba biti