radi se o tome da je djecji crtez - djecji crtez. o njegovoj vrijednosti, neposrednosti i snazi nema potrebe pisati. svi znamo brojne primjere umjetnika poput picassa koji su stovali djecji crtez i cijeli zivot pokusavali "zaboraviti" sve sto su naucili kako bi njihova umjetnost imala izvornost blisku djecjim radovima.
stoga treba povuci dobru granicu izmedju toga da dijete zatupljujemo pravilima, ispravljamo, namjerno ga usmjeravamo prema sabloniziranju i toga da pustimo dijete da normalno razvija svoju mastu, crtez, te nadalje pisanje i sve ostalo sto ce se kasnije razviti iz fascinacije prvim tragovima koje dijete ostavlja na papiru.
ukidanje djecjih bojanki je za moj ukus pretjerano uplitanje u razvoj jednostavno zato sto bojanke imaju odredjenu funkciju (razvijanje grafomotorike), a takodjer neznanje i nerazvijenost na tom podrucju moze djetetu s dolaskom u skolu i u razne sredine u kojima se stuju urednost, tocnosti i preciznost, donijeti vise stete nego koristi.
misljenja sam stoga da treba odabrati neki "srednji put", iskreno niti ne znam kako bi svojoj kceri (inace izrazitoj kreativki) mogla uskratiti bojanke ili joj sugerirati da crta "slobodno i djecje", a ne sablonski.
m. ima 5 godina i nakon brojnih divnih ali i "dosadnih" faza, trenutacno je u fazi crtanja jako zanimljivih stripova (nekih posve autenticnih stripova jer stripu gotovo nikada nije bila izlozena), premda su posve sablonizirani, crtezi obiluju zanimljivim detaljima, divno pisanim tekstovima (u fazi je krasopisa) i ja ove njezine radove obozavam. a bez svih ostalih faza (koliko god meni bile drage ili ne, koliko god bile njezine ili "tudje") ovoga ne bi bilo![]()


Odgovori s citatom
(bojanje po svom, unutar jednog polja stotinu boja).

evo me rastem
