Da li je vrtić djeci zaista potreban?

[nicola]

Nisam znala gdje bih stavila ovu temu, pa me preselite ako treba. Iskreno bilo me strah u podforum o vrtićima. U zadnje vrijeme mi se često javlja ovo pitanje u glavi. Dakle, zanima me da li u slučaju da se s mužem, obitelji, nekako možete dogovoriti o tome da vam dijete ne ide u vrtić, da li biste ga/ju ipak slali?
Da li zaista podržavate tu, kako svi uvijek spominju, neophodnu socijalizaciju? Ako da u kojoj dobi?

Pitam iz razloga jer sam od ove jeseni mislila da će i dijete krenuti u vrtić, prošla je 2 godine (bila sam s njom doma). jako sam pažljivo odabrala vrtić u koji će ići, tj obilazila sam njih 10ak uokolo, što držanih, što privatnih. I kada sam odabrala, bila sam skroz zadovoljna izborom (montessori). Međutim, došao je 1. dan i stigle smo tamo. Moja kći je inače vrlo slobodna i otvorena i vrlo bistra, s adaptacijom mislim da ne bi bilo nikakvih problema. No ono što sam primjetila je izvjesno kočenje njezinog razvoja. Obaveza ponašanja kao da je došla u neki tor (ispričavam se, ali nekako mi je sada legao taj izraz) gdje se mora ponašati kao većina.
To me slomilo, jer moja curka je individualac, ali ne tvrdoglavi. Tete nam takodjer nisu sjele, iako su one ok generalno, ali nisam vidjela nikakvu spontanost, istinsku ljubav u bavljenju djecom. Pretehnički su obavljale posao.

Jasno mi je da se nitko ne može baviti mojim djetetom kao ja i da u vrtiću postoje pravila kojih se treba držati, ali ne mislite li da to ubija i originalnost u vašem djetetu?

Uglavnom, rezultat je: nakon par dana ispisali smo ju iz vrtića i odlučili se organizirati drugačije (napominjem - jer možemo). I što je najbolje znam da nije taj vrtić loš, nego je sam koncept vrtića takav kakav je.

Što vi mislite i da li ste ikada razmišljali o tome?

[corny]

Ja ne mislim da je vrtić nužan, pa ni sami nismo išli pa smo sasvim u redu. S druge strane, bila sam čuvalica i uvijek bi svom djetetu, ako mi mogućnosti dopuštaju izabrala tetu čuvalicu.

Ma socijalizirat će se, ima vremena. Ne bih slala dijete protiv svoje volje i s grčem u želucu.

[Val]

normalno da bi bilo bolje da su malci što duže doma, a čini mi se da se na socijalizaciji inzistira u godini prije polaska u školu.

no, čitajući tvoj post i tvoj doživljaj samog vrtića, ali i onog prije, stiče se dojam da je malena reagirala tako kako je reagirala baš zbog tvog stava tj. da je njeno ponašanje odraz tvojega. tako da, možda, nije stvar u vrtiću.

no, ako se vi možete organizirat drugačije, i ukoliko vam to bolje odgovara, samo naprijed.

[stanam]

Moja N ima 27 mjeseci i eto ne ide u vrtić. Puno sam razmišljala o tome da li ju upisati ili ne, prevagnulo je ne. Ja sam doma i mogu se brinuti za nju, a što se tiče socijalizacije ona je jedno stvarno jako druželjubivo biće. Kad dođemo u park ili neku drugu novu sredinu ona si odmah nađe neko društvo. Da se razumijemo nije to sad neko, jel, društvo ali nađe si jedno ili više djece pa se kao igraju. Družimo se još i sa frendicom i njenim sinom koji su nam blizu, a i jednom tjedno se okupi naše veće društvo pa se klinci što igraju što druže(ovi malo stariji). Eventualno ću ju dati u neku igraonicu sa 3 godine - ono tipa 2 put tjedno čisto da vidi i taj oblik socijalizacije. Ako to ne onda samo prije škole. Ja sam uvijek za to da se, ako to situacija dozvoljava, dijete na upisuje u vrtić. uvijek ima u bližoj okolici bar jedno djetešce s kojime se može igrati. I još jedna stvar - puno se djeca razbolijevaju(prehlade, gripe, viroze...- pa roditelji moraju na bolovanja i sl.

Nije ništa strašno ako dijete ne ide u vrtić-znam dosta djece koja nisu išla i nema problema sa tom socijalizacijom.
To su moja razmišljanja o ovoj temi

[melange]

Pitam iz razloga jer sam od ove jeseni mislila da će i dijete krenuti u vrtić, prošla je 2 godine (bila sam s njom doma). jako sam pažljivo odabrala vrtić u koji će ići, tj obilazila sam njih 10ak uokolo, što držanih, što privatnih. I kada sam odabrala, bila sam skroz zadovoljna izborom (montessori). Međutim, došao je 1. dan i stigle smo tamo. Moja kći je inače vrlo slobodna i otvorena i vrlo bistra, s adaptacijom mislim da ne bi bilo nikakvih problema. No ono što sam primjetila je izvjesno kočenje njezinog razvoja. Obaveza ponašanja kao da je došla u neki tor (ispričavam se, ali nekako mi je sada legao taj izraz) gdje se mora ponašati kao većina.
To me slomilo, jer moja curka je individualac, ali ne tvrdoglavi. Tete nam takodjer nisu sjele, iako su one ok generalno, ali nisam vidjela nikakvu spontanost, istinsku ljubav u bavljenju djecom. Pretehnički su obavljale posao.

Jasno mi je da se nitko ne može baviti mojim djetetom kao ja i da u vrtiću postoje pravila kojih se treba držati, ali ne mislite li da to ubija i originalnost u vašem djetetu?

Uglavnom, rezultat je: nakon par dana ispisali smo ju iz vrtića i odlučili se organizirati drugačije (napominjem - jer možemo). I što je najbolje znam da nije taj vrtić loš, nego je sam koncept vrtića takav kakav je.

Što vi mislite i da li ste ikada razmišljali o tome?

nisam sad skužila, je li vaša cura imala problema s adaptacijom ili vama vrtić nije sjeo pa ste ju ispisali?

montessori vrtić se vodi montessori pedagogijom i metodom,
ne znam kako to izgleda u praksi, ali ovo što si ti opisala mi izgleda i kao nešto što se provodi u "običnim" vrtićima.

tvoje dijete kod kuće nema rutinu ili pravila ponašanja?

[nicola]

Ona je reagirala ok, ja sam bila skroz otvorena prema cijeloj ideji da ide u vrtić. Nismo ju ispisali jer joj je nešto smetalo, nego smo primjetili da ta ideja: ponašaj se prema svima jednako i budi dio kolektiva, nama nikako ne odgovara. Tj ne odgovara njoj za njezin razvoj pa smo kao roditelji odlučili reagirati.

Ono što me zanima je da li smatrate cijelu priču o socijalizaciji i bivanje u vrtiću nekim pretjeranim mitom? Ili smatrate da u određenoj dobi djeca zaista trebaju ući tako u neku ustanovu kako bi se prilagodila okolini?[/quote]

[nicola]

montessori vrtić se vodi montessori pedagogijom i metodom,
ne znam kako to izgleda u praksi, ali ovo što si ti opisala mi izgleda i kao nešto što se provodi u "običnim" vrtićima.

tvoje dijete kod kuće nema rutinu ili pravila ponašanja?

Upoznata sam s montessori pedagogijom i sviđa mi se cijeli koncept, ali je fora da oni koji ga provode su također bitni. i uopće nisam htjela da se ovdje sada piše o montessori vrtiću jer zapravo to i nema toliko veze s tipom vrtića, nego s djetetom i njegovim stvarnim potencijalima i potrebama.

Rutinu imamo, ugrubo, ponašanje dok nije na štetu drugome se tolerira u svakom obliku. Inzistiramo na slobodnoj volji i što većoj nesputanosti. Upravo to dvoje zadnje mi se čini da vrtić koči.

[Lutonjica]

Dakle, zanima me da li u slučaju da se s mužem, obitelji, nekako možete dogovoriti o tome da vam dijete ne ide u vrtić, da li biste ga/ju ipak slali?

ne bih

Da li zaista podržavate tu, kako svi uvijek spominju, neophodnu socijalizaciju? Ako da u kojoj dobi?

ne podrzavam i mislim da je to glupost. za socijalizaciju ti treba komunikacija i kontakt s drugim ljudima, a to se vrlo lako moze i bez institucije.
moja djeca su bila najnormalnije "socijalizirana" i prije nego sto su krenula u vrtic.

[melange]

bila je slična tema, pisale su mame čija djeca nisu u vrtićima.

po meni malo previše naglašavaš djetetovu individualnost i karakter i (ne)mogućnost razvoja. pogotovo ako je njoj u vrtiću bilo ok.

[stanam]

Dakle, zanima me da li u slučaju da se s mužem, obitelji, nekako možete dogovoriti o tome da vam dijete ne ide u vrtić, da li biste ga/ju ipak slali?

ne bih

Da li zaista podržavate tu, kako svi uvijek spominju, neophodnu socijalizaciju? Ako da u kojoj dobi?

ne podrzavam i mislim da je to glupost. za socijalizaciju ti treba komunikacija i kontakt s drugim ljudima, a to se vrlo lako moze i bez institucije.
moja djeca su bila najnormalnije "socijalizirana" i prije nego sto su krenula u vrtic.

baš sam htjela pitati šta je ta socijalizacija i šta treba za nju kad eto odgovora

[nicola]

po meni malo previše naglašavaš djetetovu individualnost i karakter i (ne)mogućnost razvoja. pogotovo ako je njoj u vrtiću bilo ok.

Ne kužim, tko bi te stvari trebao podržavati, ako ne roditelji. Ona je prilagodljiva i bilo bi joj ok i u autobusu, što ne znači da ćemo se cijeli dan vozikati busom jer joj je fora.

[Hady]

po meni malo previše naglašavaš djetetovu individualnost i karakter i (ne)mogućnost razvoja. pogotovo ako je njoj u vrtiću bilo ok.

X

[Lutonjica]

Socijalizacija je proces u kojem se uče opće prihvaćene norme i vrijednosti.

Socijalizacija je proces prilagođavanja pojedinca društvu.

Socijalizacija je proces učenja vrednota, stavova i motivacije

...

[melange]

po meni malo previše naglašavaš djetetovu individualnost i karakter i (ne)mogućnost razvoja. pogotovo ako je njoj u vrtiću bilo ok.

Ne kužim, tko bi te stvari trebao podržavati, ako ne roditelji. Ona je prilagodljiva i bilo bi joj ok i u autobusu, što ne znači da ćemo se cijeli dan vozikati busom jer joj je fora.

zašto ne? ako je vozikanje busom izraz njenog karaktera i nešto što nju u tom trenutku skroz ispunjava i veseli i sve ovo što si nabrojala?

drugo je što ti misliš da je vožnja busom bezveze.
kao što misliš da je ići u vrtić nepotrebno.

ne napadam te, ali iz tvojih se postova da iščitati da imaš negativan stav prema vrtiću kao instituciji. i da je taj stav čvrst.
ne znam na čemu ga temeljiš, imaš li loših osobnih iskustava ili nečije iz okoline, ali činjenica jest da tvoje dijete nije dolazilo uplakano ili istraumatizirano iz vrtića jer je netko gazio njenu osobnost. (možda joj se baš svidjelo?)


napisala si da ti se čini da vrtić koči nesputanost i slobodnu volju.
kad to tako postaviš, ni ja ne bih dijete slala u vrtić.
ali čini mi se da stvari gledaš iz krajnosti.

[nicola]

po meni malo previše naglašavaš djetetovu individualnost i karakter i (ne)mogućnost razvoja. pogotovo ako je njoj u vrtiću bilo ok.

Ne kužim, tko bi te stvari trebao podržavati, ako ne roditelji. Ona je prilagodljiva i bilo bi joj ok i u autobusu, što ne znači da ćemo se cijeli dan vozikati busom jer joj je fora.

zašto ne? ako je vozikanje busom izraz njenog karaktera i nešto što nju u tom trenutku skroz ispunjava i veseli i sve ovo što si nabrojala?

drugo je što ti misliš da je vožnja busom bezveze.
kao što misliš da je ići u vrtić nepotrebno.

ne napadam te, ali iz tvojih se postova da iščitati da imaš negativan stav prema vrtiću kao instituciji. i da je taj stav čvrst.
ne znam na čemu ga temeljiš, imaš li loših osobnih iskustava ili nečije iz okoline, ali činjenica jest da tvoje dijete nije dolazilo uplakano ili istraumatizirano iz vrtića jer je netko gazio njenu osobnost. (možda joj se baš svidjelo?)


napisala si da ti se čini da vrtić koči nesputanost i slobodnu volju.
kad to tako postaviš, ni ja ne bih dijete slala u vrtić.
ali čini mi se da stvari gledaš iz krajnosti.

Ček, ček, pa roditelj usmjerava, zar ne?

Primjerom autobusa sam htjela pokazati da je njoj u principu svejedno gdje se nalazi jer je po svojoj prirodi prilagodljiva. Na mjestu autobusa, mogla je biti i zapušena birtija. Mi smo ti koji biramo najbolje moguće, naglašavam MOGUĆE.

Dakle, ako je moguće izbjeći vrtić, zašto ne? Moj stav jest da vrtić djeci nije potreban i da je cijela ideja o socijalizaciji prenapuhana.
Mi smo krenuli s vrtićem jer su se tako poklopile okolnosti kad sam mislila da će morati ići u vrtić. Tražila najbolje riješenje, i to mi se činilo u ovom vrtiću. Sad su se okolnosti promijenile, a mi smo se prilagodili situaciji da ona ipak ne ide.

[Mima]

Sa dve godine sigurno ne mislim da je potreban - a kasnije, ovisi o situaciji. Nama je potreban jer nema šanse da djetetu na drugi način osiguram potrebnu količinu druženja sa djecom.

[stellita]

mislim da tu nije riječ o potrebi već o nažalost nužnosti......ako ćemo uspoređivati da je potrebno za život zarađivati...ja ću sa svom svojom djecom biti do 3 god života kući ali nakon toga zašto ne vrtić?
većina djece od te dobi pa nadalje traže prijatelje i druženje...ne baš nužno samo roditelje i bake te djedove

[sunca]

imam dvoje djece koja su oba poprilični individualci (makar kad malo razmislim koje dijete nije?).

kada bih mogla ponovo birati - stribor nikad ne bi išao u vrtić, a sunčicu bih opet dala bez razmišljanja. mislim da je njega vrtić kočio jer ne funkcionira u takvom okruženju, a sunčica se super snalazi i to je okruženje za njezin razvoj jako poticajno.

sve to jako ovisi o djetetu, ostaloj djeci u grupi, tetama,......

[melange]

Ček, ček, pa roditelj usmjerava, zar ne?

Primjerom autobusa sam htjela pokazati da je njoj u principu svejedno gdje se nalazi jer je po svojoj prirodi prilagodljiva. Na mjestu autobusa, mogla je biti i zapušena birtija. Mi smo ti koji biramo najbolje moguće, naglašavam MOGUĆE.

Dakle, ako je moguće izbjeći vrtić, zašto ne? Moj stav jest da vrtić djeci nije potreban i da je cijela ideja o socijalizaciji prenapuhana.
Mi smo krenuli s vrtićem jer su se tako poklopile okolnosti kad sam mislila da će morati ići u vrtić. Tražila najbolje riješenje, i to mi se činilo u ovom vrtiću. Sad su se okolnosti promijenile, a mi smo se prilagodili situaciji da ona ipak ne ide.

naravno da roditelj usmjerava. i vodi se onim što smatra najboljim.
ti si svoj stav formirala i svoje odluke temeljiš na njemu. budućnost može pokazati jesi li bila u pravu ili u krivu, ali i ne mora.

ono što mene zapravo buni je - čemu tolika odbojnost prema vrtiću, ako si sama rekla da je tvoja curica ok reagirala? nekako mi je jasno da mame ne šalju djecu u vrtić nakon što se ona nikako nisu uspjela adaptirati ili ako nisu pronašle adekvatan vrtić..

zašto je prema tebi pojam i potreba socijalizacije u vrtiću prenapuhan, ako se tvoje dijete dobro snašlo u svemu tome - to mi nije jasno.

kao da ipak ti, a ne vrtić, želiš napraviti od nje nešto što ona nije.
(ne znam kako da spretnije sročim ovu rečenicu)

[Tashunica]

osim što ću potpisati melange u svemu što je napisala, napisat ću još da je nama vrtić pod mus, jer nemamo nikoga tko bi ga čuvao, a i da imamo to bi bilo do treće godine i onda u vrtić.

[ivy]

izabrati između 10 vrtića jedan, smatrajući da je najbolji i onda to od njega očekivati - nemoguća misija
ti ne možeš znati kakav je koji vrtić, kakva je koja teta i kako će tvoje dijete reagirati nakon mjesec a kako nakon tri mjeseca.
evo mi smo svoje tete stvarno upoznali tek nakon godine dana druženja s njima (MM i ja, ne djeca)
o teti ovisi sve. može biti podrumska prostorija u centru grada (karikiram), zadnji državni vrtić, ali ako je teta super stimulirajuća, koja obožava svoj posao, koja obožava djecu, koja ih spaja u igrama i daje im nježnosti kao da su joj vlastita - to je dobar vrtić za moje dijete

a i djeca su različita. a i uvjeti su različiti. ostavila bih dijete doma ako smo i MM i ja doma (opet nemoguća misija), ako se uz to družimo sa drugom djecom, no ostavljati dijete teti čuvalici mi nije bolja varijanta od vrtića. pogotovo od četvrte godine na dalje.

evo neki dan sam baš kupila karte za predstavu koja je bila radnim danom prije podne i moje dijete me plačnim glasom zamolilo da on ne bi išao jer ga čekaju prijatelji u vrtiću

ima i još jedan faktor - ako si izabrala montessori u privatnoj varijanti, moraš znati da se privatni i državni vrtići uvelike razlikuju

[ivanche]

Kad smo mi bili na redovitoj kontroli na Goljaku sa 18 mjeseci jer je na porodu ostala bez kisika pa smo morali to kontrolirati(a nije išla u vrtić) onda su nam tamo savjetovali da je upišemo u vrtić, ne radi socijalizacije nego jer će se bolje razvijati i psihički i fizički ako bude u društvu vršnjaka.
Inače smo stvarno velika obitelj i vrtić nije bio prijeko potreban jer ju je uvijek mogao netko čuvati, ali se stvarno pokazao korisnim.

Isto sam bila skeptična zbog vrtića, i trebalo nam je dugo da nađemo neki koji će nam sjesti (promijenili smo tri grupe i dva vrtića) ali sad joj je super.
Mi nemamo (zasad) ulicu punu djece pa da se ona može družiti i igrati na cesti ako nikud ne ide. Imamo rodbinu vršnjake ali su nam daleko da bi se svaki dan igrali s njima. A sad u ovoj dobi njima je samo do igre.
Ne piju im se kave, ne gleda im se TV, još ne čitaju, i ako se ne igraš s njima tada im je dosadno.
A i nije isto ako se dijete cijeli dan igra sa 20 godina starijom osobom ili sa još troje djece svoje dobi.
Odgoj ionako potječe iz djetetovog doma, a ne iz vrtića.

[Mima]

Radi savjeta sa Goljaka sam i ja upisala dijete u vrtić sa tri godine i napravila kardinalnu grešku. Uopće ne mislim da dijete treba vrtić u toj dobi, ali društvo vršnjaka treba, to je istina.

[nicola]

Ok, dakle moj stav prema vrtićima smo utvrdili, smatram ih nužnima isključivo, ako situacija tako nalaže. Smatram da je djetetu u krugu obitelji najbolje u svojim prvim godinama života, tj smatram da nije potrebno nikakvo odvođenje u institucije.

Nadala sam se da ću naći nekog istomišljenika, ali naravno i one koji drugačije razmišljaju da mi argumentiraju zašto bi vrtić bio u određenoj dobi bolji od ostanka u obitelji.

Kod svog djeteta sam prepoznala da bi ju previše vrtić ugušio, jer koči spontanost koju dobiva kod kuće i u ostalim našim aktivnostima.

[nicola]

Radi savjeta sa Goljaka sam i ja upisala dijete u vrtić sa tri godine i napravila kardinalnu grešku. Uopće ne mislim da dijete treba vrtić u toj dobi, ali društvo vršnjaka treba, to je istina.

Za društvo vršnjaka se slažem.

[Cubana]

Na stranu dob u kojoj se započinje "socijalizacija", slobodna volja djeteta kad-tad će doći u kontakt sa slobodnom voljom drugih, kao i sa određenim pravilima nekih institucija ili skupina.
Voljela bih čuti koji primjer gušenja spontanosti u vrtiću.

[Tashunica]

Kod svog djeteta sam prepoznala da bi ju previše vrtić ugušio, jer koči spontanost koju dobiva kod kuće i u ostalim našim aktivnostima.

ajde pliz objasni ovo.

[ivy]

.
Voljela bih čuti koji primjer gušenja spontanosti u vrtiću.

ovo i mene zanima
pod pretpostavkom da je teta dobra, što znači gušenje spontanosti u grupi - zajedničke aktivnosti, odmor u isto vrijeme?previše individua na istom mjestu?

[Val]

Kod svog djeteta sam prepoznala da bi ju previše vrtić ugušio, jer koči spontanost koju dobiva kod kuće i u ostalim našim aktivnostima.

ajde pliz objasni ovo.

i mene zanima...

a i nekako mi je bezveze što ste odustali nakon par dana. kao da nikome niste dali šansu. ni tetama, ni vrtiću, ni djetetu, ni sebi.

[babyboys]

Kod svog djeteta sam prepoznala da bi ju previše vrtić ugušio, jer koči spontanost koju dobiva kod kuće i u ostalim našim aktivnostima.

ajde pliz objasni ovo.

i mene zanima...

a i nekako mi je bezveze što ste odustali nakon par dana. kao da nikome niste dali šansu. ni tetama, ni vrtiću, ni djetetu, ni sebi.

potpisujem val, a i meme zanima gore navedeno.
i još nešto, zašto si otvorila ovu temu? da dođe 10 forumaša, potapše te po ramenu i kaže da si u pravu? :/

moja djeca idu u vrtić od godine dana, običan, najobičniji kvartovski.
i već sam pisala kolika mi je muka bila s tinom prvu godinu. ali smo izgurali. jaslice su mi bile nužno zlo. vrtić (nakon 3 godine) nije. to je bilo jedno super iskustvo sa divnim tetama kroz koje je T procvjetao. inače je teški individualac i kreativac, dijete sa jasno izraženim stavovima i mišljenjem i nikada u vrtiću, niti sada u školi nisam primjetila da itko to sputava, čak daače, naišli smo samo na poticanje i pozitivne reakcije.

a dijete u sustav mora ući kad tad, ako ne prije kad krene u školu, i tada nećeš imati druge nego pregristi svoje emocije i dopustiti da je se na neki način ukalupi.

[Bubica]

jaslice su sigurno nuzno zlo, nikako potreba djeteta (moji oboje upisani s godinu dana ali samo zato sto im mi nismo u mogucnosti osigurati drugaciji oblik cuvanja). Da imam mogucnosti mozda bih tek iza cetvrte godine razmisljala o upisu djeteta na par sati u vrtic, npr, od 9-12.

djeca puno toga dobe u vrticu ali meni je tuzna cinjenica da su moje oboje djece s godinu dana starosti postali sio sustava. Drugi su odredjivali kada ce ustajati, kada ce ici spavati, kada su gladni, morali su se prilagodjavati potrebama dvadesetero druge djece. Pokazati ce vrijeme koliko je to bilo stetno ili korisno.

[Hady]

a zašto nužno ZLO? Zašto uporno idemo iz krajnosti u krajnost i vrtiće tretiramo kao nešto najgore što se može dogoditi u životu (osim bolesti naravno)? Onda možemo spominjati i čuvalice koje zapuštaju djecu, tresu ih do smrti i ostale gadarije koje možemo nažalost svakodnevno čitati.

Ako idemo na baka servis - (nama nedostupan, ali mi uopće nije žao) - moja mama osim zeko i potočić i mala beba, trebaju ti pelene, ne zna apsolutno niti jednu pjesmicu; nažalost ne zna crtati, a nema apsolutno nimalo sluha - a moje dijete svaki dan dolazi iz vrtića i pjevuši mi neku novu pjesmicu......
Druga solucija - da ja budem s njom 24 sata dnevno - ja ju volim više od ičega na svijetu, ali činjenica da budemo skupa 24 sata dnevno mi je ravna samoubojstvu..... mislim da bi zatupile i ona i ja - tako da ne vidim kako bi se ta individua razvijala - po meni bi ona bila ništa drugo doli mini me

Ne znam, nitko me još do sada nije uvjerio da bi se moje dijete bolje intelektualno razvijalo uz neku ženu od 50-ak godina ili mene (govorim da je 24 sata uz mene svaki dan, 7 dana u tjednu); nego što se razvija uz svoje vršnjake.....

[mamma san]

Ipak cijelu temu prebacujem na pdf jaslice, vrtićarci i čuvalice.

[Iva]

Potpisujem Hady... uz jednu digresiju... ja kad sam bila mala nije bilo Montessorija i inih izmisljotina modernog drustva (moje misljenje je da je stvar u lovi a ne odgojnim i edukativnim metodama...sve su to varijante na temu... ) i mene je cuvala baka... Uredno me svaki dan vodila svojim prijateljicama u posjetu i znala sam po par sati prosjediti dok one piju kavu...al ta ista baka je meni čitala bajke za koje mozda nikad ne bih saznala...ista ta baka je imala smisla za crtanje... i dok je ona ujutro pila kavu i rjesavala krizaljke ja sam sa 3 godine naucila pisati i latinicu i cirilicu...

A socijalizirala sam se na nacin da sam se druzila sa djecom iz zgrade, da su svi susjedi bili na ti...da je masa djece bila na rucku kod mene doma jedan dan, drugi dan bi jeli kod nekog drugog..... Sa 4 godine sam bila sama vani u parku sa svom tom djecom...Starci ili bake bi nas samo kroz prozor pogledali i vidjeli da je sve ok....

Moje misljenje je da smo mi svi over protective i usvajamo neke teorije koje su neki kao "strucnjaci" napisali na papir i taj isti papir prodali za masne pare...ne vjerujemo vise ni sebi a ni svojoj djeci...a najmanje prirodi koja se pobrinula za prirodan razvoj stvari...

[Iva]

Potpisujem Hady... uz jednu digresiju... ja kad sam bila mala nije bilo Montessorija i inih izmisljotina modernog drustva (moje misljenje je da je stvar u lovi a ne odgojnim i edukativnim metodama...sve su to varijante na temu... ) i mene je cuvala baka... Uredno me svaki dan vodila svojim prijateljicama u posjetu i znala sam po par sati prosjediti dok one piju kavu...al ta ista baka je meni čitala bajke za koje mozda nikad ne bih saznala...ista ta baka je imala smisla za crtanje... i dok je ona ujutro pila kavu i rjesavala krizaljke ja sam sa 3 godine naucila pisati i latinicu i cirilicu...

A socijalizirala sam se na nacin da sam se druzila sa djecom iz zgrade, da su svi susjedi bili na ti...da je masa djece bila na rucku kod mene doma jedan dan, drugi dan bi jeli kod nekog drugog..... Sa 4 godine sam bila sama vani u parku sa svom tom djecom...Starci ili bake bi nas samo kroz prozor pogledali i vidjeli da je sve ok....

Moje misljenje je da smo mi svi over protective i usvajamo neke teorije koje su neki kao "strucnjaci" napisali na papir i taj isti papir prodali za masne pare...ne vjerujemo vise ni sebi a ni svojoj djeci...a najmanje prirodi koja se pobrinula za prirodan razvoj stvari...

[Mima]

Baš mi je jedna gospođa na moru rekla da je išla u Montessori vrtić .. rođena je negdje 1940-te. Ah te izmišljotine modernog doba

[Bubica]

a zašto nužno ZLO?

zato sto vjerujem da je tako malom djetetu (jaslicarske dobi) za njegov zdrav fizicki i psihicki razvoj znacajno poticajniji kontakt "jedan na jedan" nego kontakt "20 djece na 2 odgajatelja" (ako imaju srece). dapace, ja vjerujem da je tako malom djetetu puno bolje uz mamu i novopridoslu bebu (i ova tema se negdje povlacila) jer je to obiteljski zivot, na taj se nacin stjecu neke obiteljske vrijednosti, za razliku od umjetne situacije u vrticu.

Za ovu ranu dob meni je puno vazniji emocionalni nego kognitivni razvoj mog djeteta, puno mi je vaznije da je dijete sigurno u sebe i svijet oko sebe nego koliko pjesmica zna napamet. Ako si vec u prilici birati. Ako nisi, guras dalje ali sam svjesna prednosti i nedostataka svojih izbora.

[Lucija Ellen]

Ja se slazem s Bubicom. Da mogu, dala bih dijete u vrtic tek s 4-5 godina i to na par sati... osim ako ne trazi vise. Da mogu.

[ana.m]

Ako moram raditi, imam posao, dakle dijete ne mogu voditi sa sobom, onda da, vrtić je definitivno neophodan. I mišljeja sam da je radije u vrtiću nego s nekom čuvalicom doma. O tim razlozima ne želim ovaj put.
Da baš s godinu dana mora u vrtić teško je, ali neki ljudi nemaju izbora, voljela bih da sam mogla biti s djecom doma duže nego što jesam. Kada se Iva rodila Janko je imao 3 godine i u vrtić je išao jako malo. Možda dva mjeseca u godinu dana.

Nisam najsretnija što idu u vrtić i više su tamo nego sa mnom, ali sam ipak jako sretna što ih imam gjde ostaviti za malo novaca dok muž i ja zarađujemo za život.

[krumpiric]

nije u nekim drugim mjestima i vremenima, u 21.stoljeću u Zagrebu, gdje je svako dječje druženje moderirano od strane mama i tata-potreban im je život dalje od nas (i uopće mi nisu napete teorije-mama je jedna, imat će vremena za odvojenost)
Djetetu starijem od 3g treba velika količina druženja s drugom djecom.

[andiko]

Ili smatrate da u određenoj dobi djeca zaista trebaju ući tako u neku ustanovu kako bi se prilagodila okolini?

Nadam se da ju misliš upisat u školu kad dođe vrijeme

[Pinky]

ja nisam isla u vrtic i nista mi ne fali a bolja sam u socijalnim kontaktima od mm koji je isao...

djece nemam, pa ne mogu dalje ni komentirati....

[nicola]

Kod svog djeteta sam prepoznala da bi ju previše vrtić ugušio, jer koči spontanost koju dobiva kod kuće i u ostalim našim aktivnostima.

ajde pliz objasni ovo.

i mene zanima...

a i nekako mi je bezveze što ste odustali nakon par dana. kao da nikome niste dali šansu. ni tetama, ni vrtiću, ni djetetu, ni sebi.

Da nam se nije otvorila solucija ostanka kod kuće, ne bih ju vjerojatno ispisivala iz vrtića. Obzirom da je situacija drugačija, to sam napravila.

Što se tiče gušenja i kočenja.
Recimo, taj tzv. red koji je u vrtiću, smatram da je u prvom planu zbog nemogućnosti drugačijeg vođenja jedne takve ustanove. Nisam anarhist, niti nikako protiv reda i ne odgajam divljaka. Jasno mi je da bez toga vrtić ne može funkcionirati. Ali zar vam nije prirodnije da djeca sama, bez nekog institucionaliziranja budu slobodna i kreativna koliko god duže je to moguće? Da jednostavno budu svoji.
Ne kužim što je toliko čudno u tome.

Još nešto, što se tiče teta. One su ok, za moj ukus bezveze. Nisu loše, nit su dobre, baš to, premlake su. Nisu prirodne (ove s kojima imam iskustvo koliko god bilo kratko).
Mi sa svojim djetetom komuniciramo kao s normalnom osobom, nema nekih fiktivnih priča tipa:ne smiješ se beljiti jer će ti maca popapati jezik i sl. Za tako malo dijete meni je to koma, jer ona ne kuži da joj maca neće popapati jezik. Nije sad problem samo u tetama, već i u ljudima koji joj znaju ispričati takve gluposti. Ali s takvim ljudima ne želim da mi se dijete druži ili joj uvijek utanane objašnjavam da su to čiste gluposti. E pa sad ako te priče koristi i odgojitelj, koliko god one bile nebitne, meni su itekako bitne.

Ne znam da li ste svjesne/i koliko doslovno djeca shvaćaju u toj dobi. Vjerojatno jeste. I da je vrlo bitan utjecaj pod kojim su djeca u toj dobi, pogotovo, ali i kasnije. Stoga, ne prihvaćam, ako su roditelji zdravog razuma te u financijskoj i vremenskoj mogućnosti, da je bolje upisati dijete u vrtić, nego biti i baviti se njime kod kuće. I to sve zbog famozne socijalizacije, koju je opet netko nametnuo kao termin koji je sada vrlo popularan i moderan.

Raspisah se...

[krumpiric]

U djetetovom životu ne postojimo samo mi. Tu su bake, dide, rodbina, susjedi, prijatelji veliki i mali..ne možeš krojiti dijete po svojoj mjeri.

[nicola]

Slažem se s Bubuicom i L. Ellen iako bih i onda razmislila kako i gdje u vrtić, igraonicu, neko druženje par puta tjedno i sl.

Haha, škola..... to mi je još daleko, imam i u nju svoje sumnje, valjda će ići. Do onda ću coprati da se sustav promijeni i da bude više izbora za školovanje, a ne ovo po špranci. Ali to je druga tema.

[nicola]

Slažem se s Bubuicom i L. Ellen iako bih i onda razmislila kako i gdje u vrtić, igraonicu, neko druženje par puta tjedno i sl.

Haha, škola..... to mi je još daleko, imam i u nju svoje sumnje, valjda će ići. Do onda ću coprati da se sustav promijeni i da bude više izbora za školovanje, a ne ovo po špranci. Ali to je druga tema.

Ovo druženje, mislim na neko organizirano druženje gdje bi trebala vidjeti kako se snaći u većim grupama, razviti toleranciju i sl. Naravno, da mi se dijete druži s drugom djecom - da me ne bi netko napao.

[Pcelica Mara]

Jeste se raspisale dok sam vas tražila po filozofskom kutku

Nisam sve pažljivo čitala (jer imam formirano mišljenje o vrtiću), ali slažem se sa svime što je napisala Bubica.
Mi smo imali sreće i ostavili malenu doma, iako je uspjela upasti u jedine privatne jaslice u našem gradu o kojima sam iz prve ruke čula samo najbolje (a prijavila se čim sam zatrudnila da osiguram mjesto).
Nastojali smo i da nije po cijele dane kod naših roditelja pa smo kombinirali smjene i snalazili se. Nije uvijek lako, ali mislim da se isplati ako se ikako može.
Sad dolazi nova beba i ja se iskreno veselim boravku doma s mojom dječicom. Znam da će biti i napornih dana, ali ne brine me to. Bit će više lijepih.
A što se socijalizacije tiče - M. ima prijatelja u ulici, u parku, ima nas, ima rodice i rođake, a uskoro će imati i malu bebu doma. Tako da me taj dio ni malo ne brine.

Ja nisam išla u vrtić, bila sam doma s bakom, išla sam samo u onaj (valjda) obavezni predškolski. I mrzila sam ga. Sjećam se da sam često plakala i molila da ne idem. Sjećam se da su se moji doma brinuli i pokušavali mi objasniti da u životu postoje obaveze i da ću u školu morati ići svaki dan. Eto, vrtić sam mrzila, a sa školom nikad nikakvih problema. I dan danas se školujem (a već su mi 33).
I nisam asocijalna. Dapače

[mikka]

ni ja nisam voljela vrtic.

a i ova prica da trogodisnjacima treba druzenje s vrsnjacima mi ne pije vodu. moj f. bas bude nekako... sta ja znam, istraumatiziran ponekad kad se druzimo s drugom djecom. on jednostavno nije navikao na nekakvo otimanje igracaka itd, i uvijek burno reagira--dok se s odraslima slaze fenomenalno. upisala sam ga u vrtic da mu pruzim to druzenje i da radi neke kreativne stvari koje ne radimo doma, ali--njemu je vrtic fora dok sam ja tamo. fora mu je gledati djecu sastrane. tako da tocno kuzim da jos nije spreman da se samostalno igra s drugom djecom, jednostavno nije orijentiran na njih na takav nacin.

i ja inace mislim slicno o vrticima i skolama kao pokretacica teme , citala sam i par knjiga o tome pa mi teorija ukalupljivanja i prilagodavanja gomili drzi vodu.

iako, svako je dijete drugacije. vjerojatno je nekoj djeci u dobi u kojoj je moj f. ili cak ranije bas potrebno drustvo vrsnjaka.

mislim da treba pratiti dijete i, ako postoje mogucnosti, prilagoditi se njihovim potrebama.

[Maja]

Ja se potpuno slažem s Bubicom po ovom pitanju. I zapravo se moje mišljenje o vrtiću i potrebi djeteta za njim nije promijenilo u ovih 7 godina. Jan je išao u vrtić (jaslice) s godinu dana, nužno zlo, nismo imali nikakve druge mogućnostu, ali sam ga izvadila iz njega kad sam išla na porodiljni s Nolom. Nola je do tri godine bila s mojom bakom i dedom doma (baka nije zbog zdravlja mogla čuvati jana dvije godine ranije) i ja još uvijek mislim da su te dvije godine druženja s njima (i brojnim starijim susjedima ) najljepši poklon koji je Nola mogla dobiti iako je nekakve razvojne stimulacije bilo znatno manje nego u vrtiću. Tri godine je meni neki goli minimum za vrtić, dakle, ako se drukčije ne može, ali da imam izbor dijete bi tek negdje s 4,5 počela slati u takvu neku vrstu organiirane socijalizacije, ali ne svaki dan, i ne po cijeli dan. Zapravo, radila bi kako vidim da im paše, Janu bi trebalo više predaha i više vremena ne samo jedan na jedan nego i njegovog vremena samog sa sobom, a Nola je sada, kao predškolka tek, u fazi da je luda za vrtićem i društvom i da želi ići svaki dan.
Ništa od ovoga ne proizlazi iz neke moje frustracije vrtićem jer smo od početka u istom, državnom vrtiću koji nismo mijenjali niti u brojnim promjenama mjesta stanovanja, i kojim sam, uz sitne zamjerke, prezadovoljna. Isto tako, djeca su išla zadnjih par godina u istu grupu, s divnim tetama koje će ove godine i nolu ispratiti u školu i koje ne mogu dosta nahvaliti i koje su se zbilja fantastično brinule o njima. A svejedno, da imam izbor socijalizacija bi došla kasnije i spontanije.

[Lucija Ellen]

Tri godine je meni neki goli minimum za vrtić, dakle, ako se drukčije ne može, ali da imam izbor dijete bi tek negdje s 4,5 počela slati u takvu neku vrstu organiirane socijalizacije, ali ne svaki dan, i ne po cijeli dan.

Slazem se ovim 100 posto.