Da li je vrtić djeci zaista potreban?

[lidać2]

ova tema mi je dosla ko narucena...

imam curicu od 4.5god,ja sam doma ne radim...

moja curka je isla vec par mj.u vrtic ali nije se nikako priviknula na okolinu nije se bas ni igrala sa drugom dijecom,pa cak niti nije htjela jesti,svaki dan sam ju vodila sa placom i sa tugom,nikad nam nije htjela pricati sta je radila u vrticu...onda je jednom bila priredba a ona je bila presretna zbog toga pjevali su plesala odusevljena je bila...pa sam si mislila nije joj tako lose...ali tete opet kazu da se ne druzi sa drugom ijecom a ni dalje ne jede...evo sada preko ljeta nije isla kaze da bi voljela ici a ja se opet sijetim kako cu ju iz plac voditi...
da se mene pita nebi ju stavljala neka ostane samnom doma...a opet se bojim da ce joj faliti dijecje drustvo...
neznam sta da radim?

neka bude samnom i dalje doma ili da ju stavim u vrtic?

[Pcelica Mara]

Lidać, teško pitanje...
Možda možeš kombinirati npr. skraćeni boravak u vrtiću, do dolazi kasnije, odlazi ranije. Ili odlazak samo pojedinim danima?
Ne znam, vjerojatno bubam gluposti, valjda ćeš dobiti i boljih savjeta.

Znam što bi ja učinila - mala ne bi išla u vrtić

Tri godine je meni neki goli minimum za vrtić, dakle, ako se drukčije ne može, ali da imam izbor dijete bi tek negdje s 4,5 počela slati u takvu neku vrstu organiirane socijalizacije, ali ne svaki dan, i ne po cijeli dan.

A ovo potpisujem.

Iako, kad malo bolje razmislim ne bi je nikad nikud poslala samu, najradije bi je pratila i bila stalno uz nju i kad krene u srednju školu... valjda će me to proći

[lasica]

glasam za NE vrtićima (ako postoji mogućnost).kada čitam o higijeni,ponašanju teta,druge djece itd.itd.jednostavno me jeza ulovi.i svakako sindrom tora me užasava možda i najviše.

[lasica]

"Malo sam se splašila jer sam vidjela da su ostalu djecu tete hranile tako da su im držale glavu, a mlađa teta je čak i vikala "dosta" na onu koja su plakala.
Da li je to normalno??? Kužim da moraju uspostaviti red, ali ako ima koja teta na forumu da li zna da li se to tako radi??? Veli MM da je čuo mlađu da se dere na djecu, ali mi nije htio reć da se ne uzrujavam, ali veli da ni njemu nije baš bilo svejedno...:ne zna:"


evo ovo je friško sa topica "prvi dan u vrtiću".a takvih *** ima non stop po forumima.i zato sam protiv!

[Anemona]

Dakle, zanima me da li u slučaju da se s mužem, obitelji, nekako možete dogovoriti o tome da vam dijete ne ide u vrtić, da li biste ga/ju ipak slali?
Da li zaista podržavate tu, kako svi uvijek spominju, neophodnu socijalizaciju? Ako da u kojoj dobi?
Što vi mislite i da li ste ikada razmišljali o tome?

Raspisale ste se, a sad nemam vremena sve čitati, ali odgovoriti ću baš na postavljeno pitanje.
Inače bezveze mi je da je sad tu rasprava krenula u stilu što sad postavljačica teme izmišlja i slično, ...
Dakle, dok imam mogućnost da moje dijete čuvam ja, tata ili baka nemam ga namjeru slati u vrtić (dakle, ne pričam o situaciji kad čovjek nema izbora).
Razloga je više:
- meni je vrtić neprirodna okolina (ne pitajte me zašto - to je samo moj stav i nema nikakve veze s drugima)
- vrtić koji imamo nije adekvatan
- vrtićke bolesti
- moje dijete trenutno nije spremno za takav oblik čuvanja, tu opet ostavljam mogućnost da će jednom biti spreman. Kad to ocijenim, ići će i u vrtić.
Dakle, što se tiče socijalizacije, mislim da vrtić nikako tu nije neophodan, priznajem da se djeca u vrtiću puno ranije nauče samostalnosti na nekim poljima, ali s druge strane nije mi to neophodno.
Nije mi neophodno niti iz razloga što u kući i u bliskom susjedstvu moje dijete ima svakodnevno društvo vršnjaka, tako da i tu nije zakinut.
E sad, da svi ti vršnjaci krenu u vrtić, onda bih i ja vjerojatno svojeg u jednom trenutku upisala.
Isto tako opet bih u nekoj dobi vjerojatno upisala dijete u vrtić, ali nikako ne prije 4 - 5 godina.
Zaključak:
- ne smatram vrtić presudnim za socijalizaciju, niti ga smatram svim zlom svijeta, ali ga pokušavam izbječi dokle mogu.

[ivy]

prvo da pohvalim Nicolu da se dobro drži sa svima nama 8)

ima, naravno mali broj djece kojima nikada ne sjedne vrtić.
drago mi je što je netko spomenuo predškolu. oni koji rade s takvom djecom (ja sam iz druge branše, ali imam puno kontakta s različitim vrtićima) znaju kako maleni dođu poplašeni i kako se u globalu dosta razlikuju od vrtičke djece te dobi. tu leži prava razlika.
na kraju u školi sve to dođe na isto s vremenom

Nicola, tebi savjetujem Waldorfsku školu kao nastavak, mislim da bi se mogla naći u tome

[ivy]

- vrtićke bolesti
.

samo bih htjela na ovo nadodati da je poznata stvar da dijete koje nije išlo u vrtić kad krene u školu, prođe svu silu bolesti, kao neku vrstu adaptacije. ima netko drugačija iskustva?

[Val]

- vrtićke bolesti
.

samo bih htjela na ovo nadodati da je poznata stvar da dijete koje nije išlo u vrtić kad krene u školu, prođe svu silu bolesti, kao neku vrstu adaptacije. ima netko drugačija iskustva?

baš sam ovo htjela napisati. kad tad dijete ovo mora proći-to dođe kao normalni tijek odrastanja. ima izuzetaka, ali su jako rijetki.

[Angie75]

U vrtiću bar nema nadoknađivanja gradiva nakon bolesti

Meni je žao što su moji morali i u jaslice, ali vrtić im definitivno treba. Stariji ga baš voli.
A ne znam ni s kim bi se igrao da ne ide u vrtić, čini mi se da baš svi njegovi vršnjaci idu.

[Veki]

Iako sam teta u vrtiću i trebala bi braniti vrtić kao instituciju u kojoj radim, sa svim njenim dobrim stranama ( ili možda baš zbog toga šta sam radila u jasllicama) jaslice nisu moj izbor za djecu. Ne radi se toliko o vrtiću koliko podržavam obiteljski odgoj i sve što ide uz to. Do treće godine je po mom mišljenju djeci važniji emociomalni razvoj, emocionalna sigurnost i tako stvoriti dobru bazu za daljnji razvoj.
Na žalost, nama kao roditeljima to nije omogućeno jer u naše društvo drugačije uređeno. Tada se pred vrtić i tete stavlja izazov da pokušamo iz te situacije izvući najbolje.
Već sam pisala o tome koliko mi je težak rad u jaslicama i koliko se razlikuje od vrtića. Jaslice me iscrpe kao spužvu. NIsu bitne ni pjesmice, niti naučiti djecu jesti žlicom, već pružiti djeci emocionalno ono za čim žude.
Bebačima treba ljubavi, sigurnosti, nježnosti, treba im odrasla osoba samo za njih.
Sa druge strane u vrtiću trebaju prijatelje i više su orjentirani na njih.
Tada u vrtiću nema govora o uništavanju individualnosti. Kvalitetni odgajatelji itekako izvlače najbolje iz svakog djeteta. Više u vrtiću ne postoje režimi, tipa posjedni svu djecu u krug i čitaj ima priču, već se putem poticaja potiče djecu na izražavanje, stvaranje, učenje.
Vrtić je prekrasno mjesto na kojem djeca ne uče pjesmice već uče pamtiti, uče ritam, metar, uče slušati glazbu i stvarati je, uče gledati svojim očima i likovno se izražavati, rade pokuse, uče reciklirati, ma rade se tolike aktivnosti koje iskreno niti ja sa svojom djecom ne radim kod kuće. A još je sve skupa zabavnije to raditi u društvu prijatelja.
Malo sam se raspisala, svak pozna svoje dijete i zna što je za njjega najbolje.
Neko dijete sa godinu dana se ponaša kao da je rođeno u vrtiću i uživa u vremenu provedenom u vrtiću, a neko dijete i sa pet godina osjeća kako ne pripada tom okruženju. To je jako individualno i ovisi i o djetetu i o okruženju.

[Davor]

... ne smatram vrtić presudnim za socijalizaciju, niti ga smatram svim zlom svijeta, ali ga pokušavam izbječi dokle mogu.

Socijalizacija se događa isključivo među djecom bez nadzora, što je na jednom drugom topicu flower imenovala "nestrukturirana igra djece" i naglasila da to ne treba to brkati s vrticem.

Na drugom mjestu sam od kompetentne osobe čuo da je krajnji domet vrtića čuvanje djece.

[nicola]

Kvalitetni odgajatelji itekako izvlače najbolje iz svakog djeteta. Više u vrtiću ne postoje režimi, tipa posjedni svu djecu u krug i čitaj ima priču, već se putem poticaja potiče djecu na izražavanje, stvaranje, učenje.
Vrtić je prekrasno mjesto na kojem djeca ne uče pjesmice već uče pamtiti, uče ritam, metar, uče slušati glazbu i stvarati je, uče gledati svojim očima i likovno se izražavati, rade pokuse, uče reciklirati, ma rade se tolike aktivnosti koje iskreno niti ja sa svojom djecom ne radim kod kuće. A još je sve skupa zabavnije to raditi u društvu prijatelja.

Da, to je istina. Međutim, zar je to sve nemoguće napraviti kod kuće: ritam, slušanje glazbe, stvaranje, gledanje svojim očima....?
Ne čini li vam se da djeca iako idu u vrtić, takve aktivnosti kod kuće ne rade, jer većina lakše prebacuje odgovornost na institucije? Vrtić ispada kao glavni faktor razvoja u djetetovom životu, što potpuna besmislica. Sve što dijete zna, nauči itd., dolazi uglavnom iz vrtića.

Ivy, bila sam i u Waldorfu pa čula neke priče koje mi se nisu svidjele te smo odustali. Vidjet ću kako će biti za godinu-dvije-tri
Iako mi se Waldorf čini ok, iako je bitno tko ga provodi.

[Sanela-Naja]

Da li zaista podržavate tu, kako svi uvijek spominju, neophodnu socijalizaciju? Ako da u kojoj dobi?

N ima 3 godine. Do sada ju je čuvala teta koju je jako dobro prihvatila i sa kojom sam ja u suštini bila zadovoljna. Prvu godinu je bila sa mnom.

U mogućnosti smo i dalje plaćati tetu ali, mišljenja sam kako je N spremna i željna kolektiva - a pod tim mislim -igre sa vršnjacima svoje dobi, pjevanja, plesanja .znalo se dogoditi da kad su njih 2 u parkiću da nema nikoga ili samo manji...ili da neke stvari koje pokupi od tete meni ne pašu ..

Ide već 2.tjedan u vrtić - kako sama kaže u vrtiću joj je super/kuc-kuc da tako i ostane/..vrtić u koji idemo je suterenski prostor i taj dio mi je odvratan..nakon puno razgledanja privatnih ostali smo u ovome jer su mi tete stvarno legle na prvu - a i njoj .

dakle, nazovimo to socijalizacijom /a bili smo socijalizirani i do tada / izabrali smo vrtić jer joj neke stvari može pružiti samo kolektiv / i pozitivne i negativne/...ne bih vezala odlazak u vrtić sa godinama /striktno/, recimo da smatram kako su jaslice /dakle, do 3 godine/ stvarno nužno zlo ..a od 3. biram vrtić

[Anemona]

- vrtićke bolesti
.

samo bih htjela na ovo nadodati da je poznata stvar da dijete koje nije išlo u vrtić kad krene u školu, prođe svu silu bolesti, kao neku vrstu adaptacije. ima netko drugačija iskustva?

Pa ja imam svoje iskustvo i bratovo, nismo išli u vrtić, samo u malu školu, niti smo bili bolesni za vrijeme male škole, niti za vrijeme osnovne škole, jedini izostanak su bile vodene kozice u 1. razredu - dakle to bih vjerojatno "odradila" u vrtiću, da sam išla.
Naravno i to ovisi o djeteta do djeteta, ali več sam negdje napisala da ako več mora proči tu silu bolesti koju uzrokuje sredina s "puno djece na jednom mjestu", onda bih radije da je to čim kasnije. Moje mišljenje je da djeca u starijoj dobi (5-6 godina) lakše podnose bolesti, nego mlađi. Barem smatram da će to mojem djetetu bilti lakše. Prvo zato jer njemu svaka i najmanja bolest rezultira ogromnim smanjenjem apetita i jer je pijenje lijeka nemoguća misija, iliti povraća od antibiotika. Tako da, ako sve te "divote" mogu odgoditi za kasnije, odmah potpisujem.

[MGrubi]

Sve što dijete zna, nauči itd., dolazi uglavnom iz vrtića.

naravno, tamo je 8 sati
kasnije će tu ulogu preuzeti škola

roditelj daje temelje, daje glavne smjernice, ali utjecaj društva će biti tu

[Anemona]

... ne smatram vrtić presudnim za socijalizaciju, niti ga smatram svim zlom svijeta, ali ga pokušavam izbječi dokle mogu.

Socijalizacija se događa isključivo među djecom bez nadzora, što je na jednom drugom topicu flower imenovala "nestrukturirana igra djece" i naglasila da to ne treba to brkati s vrticem.

Na drugom mjestu sam od kompetentne osobe čuo da je krajnji domet vrtića čuvanje djece.

Što to točno znači?
Da li je to što moje dijete živi u istoj kući s još jednim dječakom njegove dobi i djevojčicom starom skoro 5 godina i stalno se igraju, a ne visi non stop netko nad njima - dovoljna "socijalizacija"?
Isto tako barem 4 dana od 7 igra se s još jednom djevojčicom iste dobi, a isto tako svaki dan smo u parku gdje se s drugom djecom (svih dobi) "bori" za mjesto na toboganu, pijesku,.... Da li je to dovoljno???

[Val]

nicola,

možeš ti puno toga dijete naučiti i doma, ali, vjeruj mi, ako nisi pedagog, odgajatelj, učitelj, puno manje.

polazim od sebe-čuvala sam djecu tijekom studiranja, znači moja djeca mi nisu prvo iskustvo, ali ja ne znam toliko koliko znaju tete u vrtiću. moja mama je odgajatelj i većinu pjesmica/brojalica koje moji znaju (u vrtić su išli minimalno-cca 2 mjeseca) znaju od nje. ne zato što ih ja ne bih naučila, već zato što ih ja ne znam. i ovo što ja znam (a znam više od prosječne mame) naučila sam od moje mame.

da ne bi ispalo da zagovaram vrtić, moje je mišljenje da bi djeca u njega trebala krenuti s, najranije, 3 godine. ali, eto, tako je kako je, pa ne možemo baš puno birati.

[ivy]

- vrtićke bolesti
.

samo bih htjela na ovo nadodati da je poznata stvar da dijete koje nije išlo u vrtić kad krene u školu, prođe svu silu bolesti, kao neku vrstu adaptacije. ima netko drugačija iskustva?

Pa ja imam svoje iskustvo i bratovo, nismo išli u vrtić, samo u malu školu, niti smo bili bolesni za vrijeme male škole, niti za vrijeme osnovne škole, jedini izostanak su bile vodene kozice u 1. razredu - dakle to bih vjerojatno "odradila" u vrtiću, da sam išla.
Naravno i to ovisi o djeteta do djeteta, .

to vjerojatno ovisi i o tome što ti živiš u jednoj zdravoj sredini

[krumpiric]

sad ozbiljno-di se vaša djeca velikih gradova, koja ne idu u vrtić-slobodno igraju?
mi smo na periferiji pa ajde nekako-dogodine ga možda i samog pustim van


igranje s mamom i tatom "na glavi"-meni to nije isto kao igranje s vršnjacima.

[Deaedi]

Moju curu je čuvala baka. Sada, sa 4 i pol godine je prvi puta krenula u vrtić.

Ne radi socijalizacije, nego radi društva. Jednostavno, imali smo dojam da joj je sa bakom doma postalo dosadno. Išle su one u park, ali opet, to nije dovoljno.
Inače, smatram da je bolje da dijete krene u vrtić što kasnije. Kod nas je to bilo moguće, baka je može čuvati i na tome sam joj neizmjerno zahvalna.
I obožava vrtić :D Doživljava ga kao igraonicu.

A šta se tiče socijalizacije: mislim da vrtić nije nužan za socijalizaciju. Ako se dijete uključi u društvo kroz neke druge oblike, tipa: igraonice, igra sa djecom u parku i sl., to je sasvim dovoljno.
No, ne slažem se da je loše da vrtić sputava individualnost - odnosno, ne sputava ga u tolikoj mjeri da bi to bio problem. Jedan od razloga zašto smo je upisali u vrtić je baš taj da se nauči nekom rasporedu grupe i da se nauči prilagoditi drugima. Jer, ljudi žive u zajednici sa drugim ljudima i treba naći granicu između individualnosti i socijalizacije sa drugima. Za 2g ionako kreće škola - bolje da se do tada polako navikne na neki raspored i suživot sa drugom djecom, nego da doživi šok pri polasku u 1 razred.

[Anemona]

Moju curu je čuvala baka. Sada, sa 4 i pol godine je prvi puta krenula u vrtić.

Ne radi socijalizacije, nego radi društva. Jednostavno, imali smo dojam da joj je sa bakom doma postalo dosadno. Išle su one u park, ali opet, to nije dovoljno.
Inače, smatram da je bolje da dijete krene u vrtić što kasnije. Kod nas je to bilo moguće, baka je može čuvati i na tome sam joj neizmjerno zahvalna.
I obožava vrtić :D Doživljava ga kao igraonicu.

A šta se tiče socijalizacije: mislim da vrtić nije nužan za socijalizaciju. Ako se dijete uključi u društvo kroz neke druge oblike, tipa: igraonice, igra sa djecom u parku i sl., to je sasvim dovoljno.
No, ne slažem se da je loše da vrtić sputava individualnost - odnosno, ne sputava ga u tolikoj mjeri da bi to bio problem. Jedan od razloga zašto smo je upisali u vrtić je baš taj da se nauči nekom rasporedu grupe i da se nauči prilagoditi drugima. Jer, ljudi žive u zajednici sa drugim ljudima i treba naći granicu između individualnosti i socijalizacije sa drugima. Za 2g ionako kreće škola - bolje da se do tada polako navikne na neki raspored i suživot sa drugom djecom, nego da doživi šok pri polasku u 1 razred.

Evo ovo je tijek događaja kojem ja težim.
Vrtić da, ali čim kasnije čisto radi upoznavanja s funkcioniranjem u grupi.

[Bubica]

sad ozbiljno-di se vaša djeca velikih gradova, koja ne idu u vrtić-slobodno igraju?
mi smo na periferiji pa ajde nekako-dogodine ga možda i samog pustim van


igranje s mamom i tatom "na glavi"-meni to nije isto kao igranje s vršnjacima.

moj je slobodno nije igrao gotovo do škole, tako bi bilo isao u vrtic ili ne.

[Davor]

Da li je to što moje dijete živi u istoj kući s još jednim dječakom njegove dobi i djevojčicom starom skoro 5 godina i stalno se igraju, a ne visi non stop netko nad njima - dovoljna "socijalizacija"?
Isto tako barem 4 dana od 7 igra se s još jednom djevojčicom iste dobi, a isto tako svaki dan smo u parku gdje se s drugom djecom (svih dobi) "bori" za mjesto na toboganu, pijesku,.... Da li je to dovoljno???

Što se socijalizacije tiče DA. Točno takve scenarije mi je opisala zaistač psihologica specijalizirana za razvoj male djece.

[Pcelica Mara]

Vezano uz vrtićke bolesti - baš mi i ne drži vodu argument da je bolje dijete slati u vrtić jer će inače stalno biti bolesno kad krene u školu. Ni ja nisam išla u vrtić, bila sam sasvim normalno bolesna, jedino sam varićele preboljela u 20-tima.
M. ne šmrče, nije stalno prehlađena, bila je do sada bolesna samo jednom. Meni osobno je tako draže, čak i ako će biti više prehlada i sl. kad krene u školu. Bit će veća, imunitet će joj biti jači, a za zaostatke u školi se ne brinem, uvijek mogu ja s njom učiti.

možeš ti puno toga dijete naučiti i doma, ali, vjeruj mi, ako nisi pedagog, odgajatelj, učitelj, puno manje

Nažalost, mislim da mnogo zaposlenih u vrtićima (a i u školstvu) nisu pedagozi unatoč činjenici da su tijekom studija položili pedagošku grupu predmeta :/

I da, krumpirić - mi živimo u malom mjestu 10-tak km od Dubrovnika, imamo prekrasan park s dva igrališta (za manju i za veću djecu - radili su ih Njemci u sklopu nekog projekta, diplomskog ili tako nešto, u svakom slučaju - za 5). Uz to, imamo i veliki vrt, šumu iza kuće, potok uz kuću, dosta susjeda i prijatelja s djecom, dvije none u mirovini - ustvari, ama baš nikakve potrebe za vrtićem. Što je odlično s obzirom na moj, još u djetinjstvu izgrađeni, stav o vrtićima

[Anemona]

Da li je to što moje dijete živi u istoj kući s još jednim dječakom njegove dobi i djevojčicom starom skoro 5 godina i stalno se igraju, a ne visi non stop netko nad njima - dovoljna "socijalizacija"?
Isto tako barem 4 dana od 7 igra se s još jednom djevojčicom iste dobi, a isto tako svaki dan smo u parku gdje se s drugom djecom (svih dobi) "bori" za mjesto na toboganu, pijesku,.... Da li je to dovoljno???

Što se socijalizacije tiče DA. Točno takve scenarije mi je opisala zaistač psihologica specijalizirana za razvoj male djece.

Ovaj put ću te uzeti kao "mjerodavnog" i biti zadovoljna odgovorom.

[Veki]

Kvalitetni odgajatelji itekako izvlače najbolje iz svakog djeteta. Više u vrtiću ne postoje režimi, tipa posjedni svu djecu u krug i čitaj ima priču, već se putem poticaja potiče djecu na izražavanje, stvaranje, učenje.
Vrtić je prekrasno mjesto na kojem djeca ne uče pjesmice već uče pamtiti, uče ritam, metar, uče slušati glazbu i stvarati je, uče gledati svojim očima i likovno se izražavati, rade pokuse, uče reciklirati, ma rade se tolike aktivnosti koje iskreno niti ja sa svojom djecom ne radim kod kuće. A još je sve skupa zabavnije to raditi u društvu prijatelja.

Da, to je istina.
Ne čini li vam se da djeca iako idu u vrtić, takve aktivnosti kod kuće ne rade, jer većina lakše prebacuje odgovornost na institucije? Vrtić ispada kao glavni faktor razvoja u djetetovom životu, što potpuna besmislica. Sve što dijete zna, nauči itd., dolazi uglavnom iz vrtića.

Glavni faktor razvoje sigurno nije, zna se tko ima najveću ulogu u životu djeteta, ali je mjesto učenja i dobivanja novih spoznaja. A kada je dijete večinu dana u vrtiću, onda postaje jako važna stavka.

Međutim, zar je to sve nemoguće napraviti kod kuće: ritam, slušanje glazbe, stvaranje, gledanje svojim očima....?

Ako se uistinu tome posvetiš nije, možeš.
Pošto sam i jedno i drugo, jako odvajam biti roditelj i biti odgajatelj.
Ja sam ponosna na svoju profesiju i znam koliko sam učila, studirala i svake godine u ovih 15 godina se konstantno educiram, čitam literaturu i idem na seminare kako bi radila svoj posao što bolje.
Odgajatelj ima drukčiju funkciju od roditelja. Što je dijete starije potrebniji mu je utjecaj drugih ljudi i društva.

[Smajlić]

mene iskreno već nerviraju te silne rasprave o vrtićima, odnosno ta
stalna "opravdanja" zašto moje dijete ne ide, ili ide itd.
Vjerojatno svatko ima svoje razloge zašto ide ili ne ide, ali stalno o tome iznova diskutirati mi nema smisla.
Svatko radi najbolje kako zna i može ili kakve su mogućnosti i milijun drugih stvari.

I potpsujem Deaedi

A šta se tiče socijalizacije: mislim da vrtić nije nužan za socijalizaciju. Ako se dijete uključi u društvo kroz neke druge oblike, tipa: igraonice, igra sa djecom u parku i sl., to je sasvim dovoljno.
No, ne slažem se da je loše da vrtić sputava individualnost - odnosno, ne sputava ga u tolikoj mjeri da bi to bio problem. Jedan od razloga zašto smo je upisali u vrtić je baš taj da se nauči nekom rasporedu grupe i da se nauči prilagoditi drugima. Jer, ljudi žive u zajednici sa drugim ljudima i treba naći granicu između individualnosti i socijalizacije sa drugima. Za 2g ionako kreće škola - bolje da se do tada polako navikne na neki raspored i suživot sa drugom djecom, nego da doživi šok pri polasku u 1 razred.

[Pcelica Mara]

Ja sam ponosna na svoju profesiju i znam koliko sam učila, studirala i svake godine u ovih 15 godina se konstantno educiram, čitam literaturu i idem na seminare kako bi radila svoj posao što bolje.

Veki, unaprijed - nemoj se molim te uvrijediti radi mog posta iznad. To što ti nabrajaš je pohvalno, ali i neophodno. Ipak, sumnjam da većina odgajatelja toliko ulaže u svoju profesiju. Uz to, mislim da za takvo zanimanje treba imati i prirodnog dara.
Iz razgovora s roditeljima čija djeca idu ili su išla u vrtić mogu samo zaključiti da dosta odgajatelja uopće nije svjesno odgovornosti i ogromne važnosti svoga posla.
A meni je npr. to preveliki rizik - hoće li moje dijete dobiti dobro educiranu tetu ili neku koja je završila neki polu-dopisni dvogodišnji studij pedagoškog smjera (da, postoji, nažalost, i jako je popularan) :/

[MGrubi]

lijepo je kad dijete hoće socijalizaciju , tj. družiti se sa vršnjacima

moja to odbija, i mene to polako brine
jest da je možda genetski asocijalna , eto ja sam do puberteta bila totalno nezainteresirana za društvo, MM je povučen inače ...
ali ima 3,5.g. i ja ne znam kako da se postavim

ona je oprezne naravi, ne srlja, i pašu joj isključiva tiha i povučena djeca , kao i ona sama
od otvorene, pričljive, glasne djece se sklanja
u vrtić ne ide, jer MM ne radi pa ju čuva

[Veki]

Ja sam ponosna na svoju profesiju i znam koliko sam učila, studirala i svake godine u ovih 15 godina se konstantno educiram, čitam literaturu i idem na seminare kako bi radila svoj posao što bolje.

Veki, unaprijed - nemoj se molim te uvrijediti radi mog posta iznad. To što ti nabrajaš je pohvalno, ali i neophodno. Ipak, sumnjam da većina odgajatelja toliko ulaže u svoju profesiju. Uz to, mislim da za takvo zanimanje treba imati i prirodnog dara.
Iz razgovora s roditeljima čija djeca idu ili su išla u vrtić mogu samo zaključiti da dosta odgajatelja uopće nije svjesno odgovornosti i ogromne važnosti svoga posla.
A meni je npr. to preveliki rizik - hoće li moje dijete dobiti dobro educiranu tetu ili neku koja je završila neki polu-dopisni dvogodišnji studij pedagoškog smjera (da, postoji, nažalost, i jako je popularan) :/

Da, to je rizik jer ne možeš birati.
Ja sam ti rođeni idealist i iz moje percepcije, a znam puno odgajtelja, jako je puno kvalitetnih odgajatelja i ljudi kojima bih odmah povjerila svoje dijete. Ja uopće ne sumnjam da večina odgajatelja ulaže u svoju profesiju. Svak ima svoju istinu .

A sada se mičem i sa ove teme jer kad god pišem kao teta stvara se ozračje odgajatelj protiv roditelja, vrtići za i protiv itd
Idem dalje pisati kao ponosna mama...

[Neve]

Nikad ne bih dala dijete u jaslice iz ta dva razloga koja se stalno spominju, a ne znam koji mi je odbojniji: socijalizacija i još veći biser potreba da dijete što ranije preboli što više bolesti.

Socijalizacija - ispada da ako ne ide u vrtić prosječno dijete samo čuči u nekoj sobi i po cijele dane ne vidi živu dušu. Osim toga, čula sam da je mišljenje psihologa da dijete do treće ili čak do četvrte godine nema potrebe za druženjem s više djece, već više vole druženje 1:1 s odraslim osobama.
Čak mi je jedna buduća vrtićka teta rekla da se tako mala djeca (oko 2 godine, naime toliko ima moja mala, pa me je to interesiralo) igraju, ali ne zajedno, već svak sam sa sobom.
Bolesti - nikako ne mogu htjeti da mi se dijete čim prije i što više puta razboli. Ako stvarno trebaju na taj način sticati imunitet, onda je valjda bolje da se to dogodi kad su stariji.

[Svimbalo]

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne ) mame, koja k tome nema baš nikakve veze s vrtićima, po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.
Pri tom me je pokretačica topica samo inspirirala da to i napišem, primjećujem da ima zaista mnogo takvih roditelja.
Uopće ne mislim pritom da nekoj djeci vrtić ili jaslice doista preteško padaju (sama sam bila jedno takvo dijete), ali nicola je rekla da njoj smeta ukalupljenost, a ne njenoj curici.
Potpisujem andiko u njenoj nadi da će malenu ipak jednog dana upisati u školu... 8)

[amel]

Smatram da bi se ova tema morala malo detaljnije proučiti.
Prvo: nije isto da li dijete živi u obiteljskoj kući gdje su i baka i deda, a ne samo mama i tata, okruženo rodbinom i prijateljski nastrojenim susjedima ili u npr. neboderu sa 16 katova samo sa mamom i tatom, bez rodbine i baka i deda u gradu i nema niti jednog vršnjaka u blizini, a susjedi rade od 9-17. Dakle cijeli dan je samo sa mamom jer tata radi min do 18 sati.
Drugo: kakve god bile tete u vrtićima mislim da nekog iskustava i ljubavi za tu dječicu ipak imaju jer sumnjam da bi u protivnome radile taj posao, a niti jedna baka ili čuvalica u malo starijim godinama fizički ne može patizi dijete po cijeli dan jer jednostavno ti malci su njima previše živahni.
Treće: Ja sam kao mama nezamjenjiva svom djetetu, ali kao što je netko gore napisao -ja znam samo 2 dječje pjesmice i ne znam kako zabavit izuzetno zahtjevno i živahno dijete po cijele dane.
Četvrto: moja je bolesna i bez jaslica-zarazi se u parku
Peto: Ja sam dijete koje nije išlo u vrtić i jako je patilo zbog toga jer sam živjela u obiteljskoj kući sa mamom, tatom i bakom i bez ijednog vršnjaka i dan danas se sa užasom sjećam kako mi je samo dosadno bilo samoj sa svim tim igračkama u ogromnom dvorištu... Bolesti sam odradila čim sam krenula u školu- do 6 razreda sam non stop bila bolesna.
Zaključak: Iz osobnog iskustva smatram da dijete treba društvo vršnjaka i ponovno, iz osobnog primjera, svjedok sam da ono što roditelji misle da je najbolje za dijete često to nije.
Ah, baš sam se raspisala!

[anin]

Moram na ovu temu odgovorit i unaprijed se ispričavam jer nisam sve naprijed napisane postove pročitala kak treba...više preletila...ali nema veze jer ću se osvrnuti isključivo na uvodni post...
Ja bih tu pitala da mi netko definira samo pitanje tj što se misli pod "potreban"??Ovo govorim stoga što, ako malo dublje razmislimo, složit ćemo se da nam je većina stvari u životu zapravo nepotrebna...Potrebno bi bilo ono bez čega se ne može...i da...bez vrtića se itekako može, i neće djetetu zbog toga ništa "biti" (naravno ako se netko njime doma adekvatno bavi)...Ali isto tako nije nam "potrebna" ni čokolada, ni kino ni utakmice nedjeljom ni koncerti ni poneka pizzerija ni...neznam...godišnji odmor na moru ni nutela u špajizi (kao kod mene hehe)
mislim, ako ćemo o riječi potreban...mogla bih ja ovdje još mljeti...Odgovor je da djeci vrtić nije potreban...ali bih osobno to preporučila...radila ili ne svoju djecu bih upisala barem u poludnevni boravak nakon treće godine..

[anin]

I dodatak :
Umjesto da se sve više mama pita da li je vrtić djeci poreban i traži načine da ga zaobiđe, zbog "neuvjeta" u vrtiću (pod kojima mislim na preveliki broj djece u skupinama...npr. preko 20 u jaslicama)...bilo bi bolje da se malo aktivnije svi zajedno založimo za bolje uvjete za našu djecu u tim vrtićima, a tada više ne bi ni bilo pitanja 2je li potreban" jer bi vrtić izazivao samo najpozitivnije efekte kod djece..
Dakle, smatram, da je pitanje moglo biti i postavljeno "je li vrtić, ovakak kakav je sad kod nas u RH zaista potreban djeci"...uh, opet izfilozofirah

[Tashunica]

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne ) mame,po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.

i još uvijek nisam uspjela shvatiti ono gušenje spontanosti.

[Anemona]

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne ) mame,po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.

i još uvijek nisam uspjela shvatiti ono gušenje spontanosti.

Na stranu "gušenje spontanosti", i ja se čudim kak se neki roditelji usuđuju pomisliti da je njihovo dijete "posebnije od ostalih", pa si dozvole luksuz da se dijete rodi doma, a ne u bolnici, da ima platnene pelene, ili da uopće nema pelene, da ga ne cijepe, da ga dugo doje, da ga voze u AS,.... (Naravno, ovo je šala, ako netko nije shvatio).
Mogla bih do sutra nabrajati, ali neka poanta bi bila čemu čuđenje, zašto ne bi npr. nicola (ili ja) smjela pomisliti da mojem djetetu vrtić ne odgovara i da ne želim da ide u vrtić (bez obzira da li sam u pravu ili ne, to sad nije bitno).
Ok, žena je zaključila da joj se ne sviđa kako vrtić funkcionira i da ipak ne želi da joj dijete ide u vrtić i sad se pita da li će time napraviti "neku štetu" djetetu, odnosno da li će se dijete uspjeti normalno socijalizirati i savladati neke društvene vještine i bez vrtića.
Meni je pitanje sasvim na mjestu, niti tu vidim neko prenemaganje, niti veličanje svojeg ili nečijeg djeteta. (Možda je i moj genijalni individualac).

[nicola]

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne ) mame,po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.

i još uvijek nisam uspjela shvatiti ono gušenje spontanosti.

Pa ne možete mi reći da se dijete slobodnije ponaša u vrtiću gdje se mora prilagodjavati raznim pravilima kolektiva i vrtićke uprave? Na to mislim kad spominjem gušenje.

A to da je moje djete posebnije, nije, a da li više razmišljam o takvim stvarima i raznim utjecajima na njezin razvoj, možda razmišljam.
I bilo bi super da ima više genijalnih individualaca. 8)

[MGrubi]

pa to ti je normalno
vrtić nije Borg, pa da gubiš potpunu individuu radi kolektiva
dijete se prilagodi, treba i to naučiti

ne smatram da će time izgubiti dio individualnosti nego da će naučiti nešto novo

individualnost , posebnost, autsajderstvo.. sa tim se rodiš
neki se žele više uklopiti, neki diktiraju IN, neke nije uopće briga za uklapanje

[gitulja]

ni meni još uvijek nije jasno gušenje spontanosti.
moja G je u vrtić krenula prošle jeseni sa 2,2 god. prvih pola godine bilo je tako-tako, a onda se stvarno počela veseliti odlasku. kako je sad 3 mjeseca bila doma počela je pregovarati da ona ne bi u vrtić.
ponedjeljak - ja ne bi, ja bi da me baka čuva - ulazimo u vrtić - onog trena kad je ugledala svoju tetu i prijatelje uletile je u sobu i nije me više ni pogledala.
s druge strane, cijelo je ljeto bilo puno djece u parkovima, sada su svi njeni prijatelji krenuli u školu ili vrtić tako da bi se i to druženje znatno smanjilo.
G ide u vrtić na pola dana i smatram da je za nju to idealno rješenje.
Gušenje spontanosti - jučer ju pitam jesu li crtali u vrtiću (ona to jako voli). Odgvor - drugi jesu ja nisam, ja sam kuhala.
Imaju vrijeme kad im je igra organizirana i vrijeme kada se igraju "sami".

nicola, to što si napisala da su tete mlake čini mi se čak i malo pretjerano. Ipak je to viđenje proteklo iz svega nekoliko dana, kada su sva dječica još na privikavanju. Tetama isto treba vremena da upoznaju djecu, tako da u prvo vrijeme i nema nekakvog provođenja programa, nema u početku nekakvih prevelikih aktivnosti djeca se upoznaju s prostorom i novim ljudima oko sebe.

[Tashunica]

I ja ću se iz pozicije obične (naravno, ponosne ) mame,po ne znam koji put začuditi ljudima koji misle da su njihova djeca posebnija od ostale, te da ono što je dobro za druge, za njihove genijalne individualce nije dovoljno dobro.

i još uvijek nisam uspjela shvatiti ono gušenje spontanosti.

Pa ne možete mi reći da se dijete slobodnije ponaša u vrtiću gdje se mora prilagodjavati raznim pravilima kolektiva i vrtićke uprave? Na to mislim kad spominjem gušenje.

moje dijete se ponaša kako se ponaša uvijek i gdje god bio i vrtić ga ne guši u ničemu.
evo ovih dana sam s njim na privikavanju jer smo prešli u drugi vrtić. čak to ne mogu nazvati privikavanjem jer ja stojim sa strane a on me ne šljivi ni za suhu šljivu nego skakuće okolo i igra se, a kad smo doma cijeli dan se vuče za mnom i traži non-stop moju pažnju.


koliko god ja ponekad mislim da bi bilo dobro, kad bi imali mogućnosti, da je on doma dok je ovako mali u stvari vidim da se on u vrtiću jako dobro osjeća i da mu je izuzetno lijepo.
svaki dan je problem kad idemo doma, jer mu je ta dva sata privikavanja premalo.

[Veki]

Pa ne možete mi reći da se dijete slobodnije ponaša u vrtiću gdje se mora prilagodjavati raznim pravilima kolektiva i vrtićke uprave? Na to mislim kad spominjem gušenje.

A to da je moje djete posebnije, nije, a da li više razmišljam o takvim stvarima i raznim utjecajima na njezin razvoj, možda razmišljam.
I bilo bi super da ima više genijalnih individualaca. 8)

Uf,da vidiš samo koliko slobode i genijalnih individualaca ima u vrtiću!!!!!

Kakva pravila kolektiva i vrtičke uprave? Šta je to ?

[Veki]

vrtić nije Borg,

Na ovo moram

[ivy]

Ja bi molila Veki i druge odgojiteljice i također učiteljice kojih ima ovdje da mi kažu koja je razlika između djeteta koje se upisalo u predškolu i njegovog vršnjaka u vrtiću.
Isto tako me zanima koje su razlike između njih na kraju godine
I na kraju, ako ima koja učiteljica da nam kaže da li se razlikuju djeca u prvom razredu koja su išla u vrtić i ona koja su išla samo u predškolu

za ovo prvo pitanje imam svoje formirano mišljenje (kako netko negdje u potpisu reče ) da je razlika velika

[ivy]

vrtić nije Borg,

Na ovo moram

i ja

[Davor]

vrtić nije Borg,

Na ovo moram

Kako koji

[gitulja]

vrtić nije Borg,

Na ovo moram

i ja

i ja

Nego stvarno, kakva pravila kolektiva i vrtićke uprave?
Molim te navedi primjere jer meni stvarno nije jasno o čemu ti pričaš.

[Veki]

Ne znam jer nisam nikada vodila malu školu, da mogu usporediti tu djecu koja nisu uopće polazila u vrtić. Sorry.
Jedino mogu usporediti djecu koja su išla u jaslice i ona koja tek od kuće kreću u vrtić sa tri godine. Tu je meni najveća razlika što djeca koja su od jaslica zajedno u skupini imaju takvu famoznu povezanost, privrženost jedni drugima, prekrasna prijateljstva koja ih prate skroz kroz vrtić. Kada je takva grupa homogena do škole to je nešto prekrasno.
Drugih razlika među djecom nema jer se vrlo brzo sve izjednači.
Nek ti se jave učiteljice za ovu veću djecu

[melange]

Pa ne možete mi reći da se dijete slobodnije ponaša u vrtiću gdje se mora prilagodjavati raznim pravilima kolektiva i vrtićke uprave? Na to mislim kad spominjem gušenje.

A to da je moje djete posebnije, nije, a da li više razmišljam o takvim stvarima i raznim utjecajima na njezin razvoj, možda razmišljam.
I bilo bi super da ima više genijalnih individualaca. 8)

Uf,da vidiš samo koliko slobode i genijalnih individualaca ima u vrtiću!!!!!

Kakva pravila kolektiva i vrtičke uprave? Šta je to ?

mene zapravo zanima što je to djetetu dozvoljeno doma ili što to dijete točno radi doma, a da ne smije u vrtiću?
(u vidu indivdualnosti i spontanosti, što se stalno spominje)

[Smajlić]

Nek ti se jave učiteljice za ovu veću djecu

nisam učiteljica, ali je jednom učiteljica u prvom razredu na sastanku spomenula da su joj djeca koja nisu išla u vrtić premirna, presramežljiva, i ne mogu doći do izražaja kraj vrtićke djece.
Uglavnom, to se izjednačilo negdje do prvog polugodišta, jedni su se više otvorili, a ovi vrtićki malo primirili.