Da li je vrtić djeci zaista potreban?

[MGrubi]

treba prepoznati genijalca, a onda ga stvarati.

treba mu dati prostora i dovoljno izazova da se razvija
a to najčešće ide u sklopu neke institucije, npr. napredni razredi, vanškolske aktivnosti uklubovima ....

eto npr. da je moje dijete genije za fiziku, ja bih mu bila u potpunosti beskorisna , jer nemam pojma okvantnoj fizici i ostalim divotama
ili da je sportski nastrojeno i ima talent npr. za plivanje
opet sam beskorisna
i u oba slučaja će dijetetu poticaj predstavljati znanje i vještine ukalupljene u instituciju škola ili klubova

na roditelju je da plaća i potiće, da pazi ako je dijete sklono lijenosti da ne potrati svoj dar pa ga malo i nagovarati ako treba

[ina33]

osobno ne mislim da je potreban vrtić da bi dijete postalo "normalna" osoba, ali isto tako mislim da nije štetan. svaka obitelj bi trebala odlučiti prema svojim stavovoima i mogućnostima što i kako .

Slažem se s ovim, a u seninim postovima naprosto uživam i guštam ih čitati.

[Dijana]

seni, super postovi. sofke isto tako.

A ovo je zbilja jedan sezonski topic, ko što mare kaže. iskrsne svake godine kad su aktuelni upisi u vrtiće.

Neki ljudi koji bi mogli, a ne šalju svoju djecu u vrtić ponekad pokušavaju uvjeriti one druge da su vrtići koma mjesta za djecu.
A nikad nisam doživjela da roditelji vrtićanaca govore onim drugima da zašto ne šalju djecu u vrtić, jer im je sigurno koma kod kuće s mamom, bakom ili čuvalicom.
Ok je i treba biti siguran u svoj izbor, no to ne uključuje omalovažavanje tuđeg izbora, kako god to omalovažavanje upakirali.

[Bubica]

Neki ljudi koji bi mogli, a ne šalju svoju djecu u vrtić ponekad pokušavaju uvjeriti one druge da su vrtići koma mjesta za djecu.
A nikad nisam doživjela da roditelji vrtićanaca govore onim drugima da zašto ne šalju djecu u vrtić, jer im je sigurno koma kod kuće s mamom, bakom ili čuvalicom.

meni se upravo cini da je na ovom topiku situacija suprotna

Godinama nisam pratila teme o vrticu jer mi nisu trebale, mozda se zato i cudim sto se digla tolika prasina na, meni skroz legitimnu temu propitivanja uloge vrtica u zivotima nas i nase djece :/

[Maja]

Neki ljudi koji bi mogli, a ne šalju svoju djecu u vrtić ponekad pokušavaju uvjeriti one druge da su vrtići koma mjesta za djecu.
A nikad nisam doživjela da roditelji vrtićanaca govore onim drugima da zašto ne šalju djecu u vrtić, jer im je sigurno koma kod kuće s mamom, bakom ili čuvalicom.

meni se upravo cini da je na ovom topiku situacija suprotna

Godinama nisam pratila teme o vrticu jer mi nisu trebale, mozda se zato i cudim sto se digla tolika prasina na, meni skroz legitimnu temu propitivanja uloge vrtica u zivotima nas i nase djece :/

sad ja moram ovo x

[Dijana]

prostonarodski, i moje dijete je u vrtiću, i onda netko dođe i napiše kako vrtići guše u djeci spontanost, i štosvene, a dijete mu uopće ne ide u vrtić :? Koliko je to vjerodostojno?

Ili se roditelj tu ravnao prema vlastitom iskustvu, što isto nije dobro iz više razloga?

[krumpiric]

klanj i seni i sofke
idem čitat dalje.

[krumpiric]

Imam jedno pitanje, zašto roditelji koji se protive vrtiću - jer vrtić navodno sputava razvoj djeteta van granica prosječnog, smatraju da su sposobni prepoznati i razvijati iznad ili vanprosječne talente svojega djeteta?
Mislim, da je moje dijete glazbeno nadareno, moglo bi se sa mnom-češkat.
S druge strane, da je matematički genij-možda bi mu mogla pomoći. :/

[nicola]

Uh, puno je toga napisano i ne znam na koga bih se referirala.

Seni, drago mi je što si uzela vremena i sročila sve ovo, jer si stvarno konstruktivno postavila sve.
Na kraju ostaje izbor na roditelju da li će upisati dijete u vrtić i kad ili ne. Zapravo nisam uopće propitkivala tko će ili neće upisati dijete u vrtić, već me zanimalo da zaista ne morate, da li biste to učinili i zašto.
odgovora je stvarno bilo puno i ne trebam se više vraćati na njih.
Slobodu djeteta vidim kao nešto prekrasno, spontano, nevino. Emocionalni pa i duhovni razvoj prvenstveno vidim u obitelji. U zdravoj obitelji.

Zanimalo me da li vas još postoji s razmišljanjem da dijete što dulje ostane izvan oblika ukalupljivanja, onih izvan kojih je to moguće. Hbga moram plaćati struju, voziti se cestom itd kako je netko ovdje spomenuo. Ali na neke oblike institucionaliziranja mogu utjecati, svi mogu.
Isto tako mogu utjecati na njezinu kvalitetu života, što prehranom, što izborom ljudi s kojima ju dovodim u odnose, što kreativnom provođenju vremena s njom te puštanjem nje same da se pronađe u nekoj kreaciji.

Sofke
Alternativa institucijama su kreativni roditelji plus ostatak obitelji s kojom dijete provodi vrijeme. Pa i na ovom forumu postoji obiteljski kreativni kutak. Postoji milijun ideja i za nekreativne roditelje.

Možda je meni žao što primjećujem da roditelji koje sam ja upoznavala vrtiću, školi, glazbenoj školi, tečaju jezika daju glavnu ulogu u odgoju svog djeteta. To i jest jedan od razloga zašto sam pokrenula ovu temu.

I molim vas dosta o genijalcima. Koga briga da li će mu dijete biti genijalac ili ne, svatko radi kako zna (da li se trudi manje ili više, njihov problem). Definicija genijalca nije meni jednaka kao nekima od vas pa je bezveze o tome raspravljati, to je za neku drugu temu. No kao što rekoh, pitanje genijalnosti djeteta koje je bilo u vrtiću ili mimo njega od početka nisam htjela poticati.

Zasad toliko

[nicola]

Neki ljudi koji bi mogli, a ne šalju svoju djecu u vrtić ponekad pokušavaju uvjeriti one druge da su vrtići koma mjesta za djecu.
A nikad nisam doživjela da roditelji vrtićanaca govore onim drugima da zašto ne šalju djecu u vrtić, jer im je sigurno koma kod kuće s mamom, bakom ili čuvalicom.
Ok je i treba biti siguran u svoj izbor, no to ne uključuje omalovažavanje tuđeg izbora, kako god to omalovažavanje upakirali.

Ne znam da li se odnosi na mene, ali aj pliz pročitaj sve ponovo.
Svatko se u svojoj situaciji snalazi kako zna, ovo nije tema tko je za i tko je protiv vrtića, ne radim anketu niti pokušavam nekoga uvjeriti da je moje razmišljanje ispravno.
Raspravljamo.
A omalovažavanje mi nije palo niti u jednom trenutku napamet.

[Anemona]

Neki ljudi koji bi mogli, a ne šalju svoju djecu u vrtić ponekad pokušavaju uvjeriti one druge da su vrtići koma mjesta za djecu.
A nikad nisam doživjela da roditelji vrtićanaca govore onim drugima da zašto ne šalju djecu u vrtić, jer im je sigurno koma kod kuće s mamom, bakom ili čuvalicom.

meni se upravo cini da je na ovom topiku situacija suprotna

Godinama nisam pratila teme o vrticu jer mi nisu trebale, mozda se zato i cudim sto se digla tolika prasina na, meni skroz legitimnu temu propitivanja uloge vrtica u zivotima nas i nase djece :/

X
Ja sam baš primjetila da čim se spomene tema ne odlaska djeteta u vrtić, odmah se javi nekoliko roditelja čija djeca idu i pišu odgovore u stilu, kad nemaš izbora, dijete ide. Ok, naravno da je tako i toga smo svi svjesni, ali ovdje je nicola pitala što kad imaš izbora, da li bi opet poslali dijete u vrtić.
Meni su teme o vrtiću baž zanimljive, jer ipak mislim dijete jednog dana poslati u vrtić i zato bi mi baš bilo korisno pročitati što dijeca rade u vrtiću, što im se sviđa, čemu se vesele,... pozitivne stvari, a ne da se stalno prepucavamo ili što več, tko ide, a tko ne ide.
Isto tako, več sam 100 puta napisala da nisam zadovoljna s našim vrtićem, a drugog nemamo, pa isto tako bih voljela pročitati kako je u drugim vrtićima, jer vidim da se jako razlikuju od našeg,...

[ina33]

ali ovdje je nicola pitala što kad imaš izbora, da li bi opet poslali dijete u vrtić

Ja mislim da ja bih. Razlog - jer mislim da je "sudar" s društvom u kojem se živi teži ako se dogodi kasno, tj. tek odlaskom u školu, a nisam tip od separatističkog života, homeschoolinga i alternative pa bih onda odgajala dijete u skladu s tim nekim svojim vrijednostima. Mislim da i unatoč vrtiću dijete može ostat svoje i da će mu biti lakše kasnije u socijalnim odnosima, tj. da neće biti previše šokirano školom, jer svi mi živimo, iako u određenoj obitelji, i u određenom društvu. To društvo ne možemo tako jednostavno apstrahirat, osim prekorijenjivanjem u drugu državu ili separatizmom, za što MM i ja nismo spremni i ne vidimo potrebe zasad. Sve to govorim i iz pozicije mame jednog djeteta koja radi od 8-16, dolazi doma u najboljem scenariju u 17 h ima samo jedno dijete, živi u ZG-u koji nije da ga odlikuje baš mediteranska klima pa da me "srce boli" što dijete nije ful vani, i bilo bi mi žao da dijete bude od 7-17 u našem malom ZG stanu samo s bakom ili nekom čuvalicom do škole. U tim okolnostima, vrtić mi se ne čini loša ideja.

[bodo]

L.ide u vrtić i kad bolje razmislim UVIJEK bi se opredjelila za vrtić
Na pameti mi je izjava jedne mame koja je prije vrtića imala tetu čuvalicu s kojom je bila jako zadovoljna da je usprkos svemu sigurnija kad joj je mali u vrtiću gdje je sve prilagođeno djeci nego doma s tetom čuvalicom
I ma koliko ona bila kreativna malom je znalo biti dosadno posebno kod loših vremenskih uvjeta kad je trebalo cijeli dan provesti u stanu.U vrtiću im nikad ne može biti dosadno kad ih ima toliko

[seni]

nicol, mislim da si pokrenula (izuzmimo sad ove genijalce i ne genijalce iz price ) jednu jako intersantnu temu: kako vrtic utjece ili moze utjecati na djecu.

emocionalno te potpuno razumijem i dobro se sjecam vremena upisivanja moje kceri u vrtic, te poslije u skolu, a sada nas ceka odluka koju gimnaziju izabrati (mi smo u skolskom sustavu 4+8).
to su faze u kojima mjesecima imam grc u zeludcu, te strah i sumnju da li odlucujemo najbolje sto mozemo ili ne.

ja sam u tom malo control frik i sjecam se vremen akd smo trazili vrtic, da sam obisla 20-ak vrtica, provela sate na neti, iscitavala knjige i mjesecima (da budem iskrena cijelo vrticko vrijeme ) se pitala: da li smo dobar vrtic izabrali ili ne, da li vrtic uopce..itd.
i tocno se sjecam tog osjecaja, sumnje i straha, da li se mozda "iskricava" personalnost moga sunca , vrticu eventualno sputava ili mijenja.

ovo sto sad pisem, pisem naravno i iz pozicije mame 9 i pol godisnjeg djeteta, gdje su vec neke "institucije" za nama, te je to na neki nacin prozvod moga "suceljavanja" sa temom.

imam ja tu jos ponesto za napisti, ali kao sto se vidi i subotu ujutro sam radno za kompom, pa si moram iako me prsti svrbe, dozirati pristup forumu.

[seni]

4+8

[Svimbalo]

Oh, tek sad vidim što je moj post pokrenuo...
Opet se javljam e bih li rekla seni i sofke da sam uživala u postovima, Veki je sve super obrazložila s pozicije odgajatelja, a potpisujem krumpirić u ovome:

mam jedno pitanje, zašto roditelji koji se protive vrtiću - jer vrtić navodno sputava razvoj djeteta van granica prosječnog, smatraju da su sposobni prepoznati i razvijati iznad ili vanprosječne talente svojega djeteta?
Mislim, da je moje dijete glazbeno nadareno, moglo bi se sa mnom-češkat."

[Tashunica]

ja moram najiskrenije i najskrušenije priznati da nisam obilazila vrtiće, jednostavno smo djecu upisivali u vrtiće blizu nas i nismo pogriješili, svaki put smo bili zadovoljni.
sad smo se preselili i iako mi je osobno bilo teško rastati se od vrtića, jer smo bili iznimno zadovoljni tetama i svim ostalim, premjestili smo ga jer doslovce s balkona pljucnem u vrtićko dvorište i čini mi se da će biti ok.

i ja bih pohvalila senine postove, užitak je čitati ih

[Svimbalo]

I još nešto, vezano za spontanost... Namjerno ću malo krivo shvatiti tu postavku o gušenju spontanosti na sljedećem primjeru-moje je dijete sad u fazi kad spontano svaku igračku u vidokrugu proglašava svojom, odnosno kad smo kod kuće jasno da na nju polaže ekskluzivno pravo, jer nema konkurencije-ali, u vrtiću se uči tome da treba znati dijeliti s drugima, da treba mrvicu pričekati, da ne može uvijek odmah dobiti ono što želi, a to je nešto što ga u trenutnoj situaciji, bez braće/sestara, ja ne mogu naučiti.
Možda sam se time razotkrila kao netko tko je apriori sklon ukalupljivanju, ali već je sofke rekla, nisam separatistički tip, prilični sam konformist i zasad mi je jedna od osnovnih postavki odgoja, odnosno jedan od glavnih ciljeva da postignem to da moje dijete izraste u osobu koja se lako može prilagoditi životu kakav mu je serviran, a taj je obilježen institucijama i pravilima. I da u takvom okruženju bude sretan.
I da odgovorim-i sljedeći bih put odabrala vrtić, iako ću s eventualnim drugim djetetom vjerojatno imati opciju da ga čuva nona-opet bih se odlučila za vrtić.
A uopće ne govorim iz osobnog iskustva, jer sam ja vrtić doživjela tragično-iz razloga kojih danas više nema.Uspjela sam prerasti vlastitu frustraciju, iako, nisam ni imala drugi izbor no jaslice. Ali sad mi je drago što ga nisam imala.

[Ivana2604]

Ja bih izabrala vrtić.

Djeca koja su društvena ( a imam osjećaj da se nicolin post odnosi upravo na takvu djecu), njima vrtić ustvari i ne treba da bi se socijalizirala jer ta djeca sposobnost socijalizacije "bilo kad, bilo gdje i s bilo kime" nose u sebi. Kako je čovjek društveno biće vjerujem da nesputano druženje s vršnjacima i učenje kroz igru djete ispunjava više nego "kvalitetno" provođenje vremena sa nekom odraslom osobom (baka, čuvalica ...). Takva djeca vrtić u pravilu odmah super i prihvate, pa ne vidim razloga zašto bi dijete bilo lišeno tog iskustva, a isto tako mislim da takvoj djeci "institucionalizacija" ne utječe negativno na izgradnju ličnosti (ja to laički možda me psiholozi demantiraju)

S druge pak strane su djeca koja su manje društvena, oni socijalne vještine moraju "naučiti", a mislim da ih je najlakše naučiti gledajući drugu djecu i kroz interakciju sa njima. Tu je uloga teta jako važna, a vjerujem da je veeelika većina teta ok. Naime, smatram da se kasnije, u školskoj dobi, takvoj djeci još teže uklopiti u društvo jer su ekipice već formirane - u vrtiću (ovo pišem iz pozicije života u manjem mjestu).
Mislim da je toj djeci društvo vršnjaka jako važno i zato bi i tu izabrala vrtić, s time da bi u ovom slučaju, ukoliko je to moguće, skratila boravak ali potpuno izbjegavala odlazak - ne bih (osim u stvarno ekstremnim uvjetima neadaptacije)

[ina33]

Možda sam se time razotkrila kao netko tko je apriori sklon ukalupljivanju, ali već je sofke rekla, nisam separatistički tip, prilični sam konformist i zasad mi je jedna od osnovnih postavki odgoja, odnosno jedan od glavnih ciljeva da postignem to da moje dijete izraste u osobu koja se lako može prilagoditi životu kakav mu je serviran, a taj je obilježen institucijama i pravilima. I da u takvom okruženju bude sretan.

Ovo sam ja pokušala reći, ali svimbi je bolje. Meni je bitno da mi dijete izraste u sretnu i prilagodljivu osobu, a institucije i pravila su tu na svakom koraku, pa ne vidim point za sebe odgajati dijete kao da one ne postoje, kad pokoravanje autoritetima, poštivanje pravila i kompromise susrećemo na svakom koraku, a najkasnije na radnom mjestu. Doduše, da imam dijete genijalca, nadam se da bih to prepoznala, i da imam dijete koje bi vrtić "umeo", nadam se da bih i to prepoznala i učinila sve da mi dijete bude sretno, pa makar i "separatist" bilo, da iskarikiram.

[ina33]

Možda sam malo opet krivo rekla - htjela bih da mi dijete bude sretno i svoje, ali bez stalnog osjećaja da se sudara o autoritete. Ako će ispast netko tko će mijenjati svijet, nadam se da ću je u tome podržati, iako to ne bi bio moj prvi prioritet, moj bi prioritet bio - sigurno, samosvjesno, svoje, ali i hepi unutar društva.

[Svimbalo]

Možda sam malo opet krivo rekla - htjela bih da mi dijete bude sretno i svoje, ali bez stalnog osjećaja da se sudara o autoritete. Ako će ispast netko tko će mijenjati svijet, nadam se da ću je u tome podržati, iako to ne bi bio moj prvi prioritet, moj bi prioritet bio - sigurno, samosvjesno, svoje, ali i hepi unutar društva.

Eh, to baš i ja mislim, nisam znala sročiti ovo o revolucionarnosti-ja nisam ta (za mene je i sudjelovanje u puhanju balončića na Trgu bila velika stvar), ali ako on bude taj, nadam se da ću imati sluha za podržati ga.

[trampolina]

Meni je bitno da mi dijete izraste u sretnu i prilagodljivu osobu, a institucije i pravila su tu na svakom koraku, pa ne vidim point za sebe odgajati dijete kao da one ne postoje, kad pokoravanje autoritetima, poštivanje pravila i kompromise susrećemo na svakom koraku, a najkasnije na radnom mjestu.

Ja nisam bila prilagodljivo dijete (bazično) iako sam u sustavu bila od 6. mjeseca života. Moj karakter nije puno uvažavao roditeljska očekivanja. Formalno, naučila sam se ponašati u skupini izbjegavajući skupinu (sindrom nevidljivosti ) ali mi je to dugoročno donijelo više problema. S jedne strane očekivanja da se uklopiš (roditelji, učitelji, društvo) a s druge strane ti svaka stanica tijela vrišti da daš petama vjetra (no dobro, malo karikiram).
Mislim da se djeci vrlo lako identificirati s očekivanjem roditelja, i u mom slučaju je trebalo dosta godina dok nisam "stala na svoje noge". Iskreno, vrtić mi nije nimalo pomogao (ma u stvari cijeli odgojno obrazovni sustav)-al' meni je čitavo vrijeme bilo jako dobro tamo (paradoks ili ne?).

Moj stariji dječak je vrlo sličan meni u ovim stvarima. I htjela bih mu pomoći da očvrsne prvo sam sa sobom pa tek onda da se uhvati u koštac sa skupinom. I samo da napomenem, čini mi se da će njemu vrtić biti zlata vrijedan u razvoju, samo kad on bude na to spreman (ima da bude do dogodine il ga bacam lavovima! )


P.S. meni je vrtić gušio kreativnost jer mi samosvijest nije bila dovoljno razvijena i na tom polju mi je trebao individualni pristup. Danas moj posao pati radi toga.

[ina33]

I htjela bih mu pomoći da očvrsne prvo sam sa sobom pa tek onda da se uhvati u koštac sa skupinom. I samo da napomenem, čini mi se da će njemu vrtić biti zlata vrijedan u razvoju, samo kad on bude na to spreman (ima da bude do dogodine il ga bacam lavovima! )

Kužim ovaj point.

Vezano pak za moj osobni slučaj, meni se čini da su mene moji starci tamo prekasno bili upisali i bilo mi je besmisleno jer su svi drugi već bili tamo odprije (godinu dana pred školu) i tamo sam bila misfit.

Iako, možemo li u ovim godinama sad sa sigurnošću tvrditi da je baš vrtić bio katalizator ičega u našem osobnom razvoju? Koji put mi se čini da mu se daje prevelika važnost i da je teško skužiti je li to bio vrtić, škola, ili neki zaguljen profa iz srednje.

[trampolina]

Naravno da ne možemo. Kod mene je bio "kriv" sustav.

Ali to je gotova priča, ne mogu mijenjati ništa osim sadašnjosti (i u stvari je bezveze što sam se toga dotakla).

Više me brine koliko ću biti u stanju udaljiti se od osobnog doživljaja i objektivno procijeniti što moja djeca zaista trebaju.

[Angie75]

Ja sam za vrtić. Ali moram pohvaliti nicolu što se tako dobro nosi sa svim suprotstavljenim mišljenjima i što je diskusiju zadržala na jednom pristojnom nivou. Svaka čast.

Svatko se u svojoj situaciji snalazi kako zna, ovo nije tema tko je za i tko je protiv vrtića, ne radim anketu niti pokušavam nekoga uvjeriti da je moje razmišljanje ispravno.
Raspravljamo.
A omalovažavanje mi nije palo niti u jednom trenutku napamet.

[sunca]

u vrtiću klinci stječu niz vještina koje doma nejvjerojatnije ne bi stekli (nekako se mi svi doma njima prilagođavamo i puštamo ih da rade pretežno ono što vole raditi). kada stekneš određenu vještinu možeš je dalje nadograđivati i razvijati svojom individualnošću. također stječeš i određenu disciplinu što ti u životu jako dobro dođe.

ono što mene mori kod vrtića je da nije svako dijete spremno prihvatit taj sustav i mislim da tjeranje takvog djeteta u sustav čini njemu više štete nego koristi. takvo dijete bi rađe ostavila doma i pustila da mu samosvjest naraste da se kasnije može uključiti u složene socijalne odnose.

obično kažu da su jaslice nužno zlo - sunčica je imala predivno jasličko iskustvo - upisano je 12 klinaca od godinu dana i dvije prekrasne tete. uglavnom ih je dolazilo 6-8 jer su ostali bili bolesni (moja na sreću nije), tako da su startali skoro u nepojmljivim uvjetima za naš sustav.
uz takve uvjete, čak bi i jaslice odabrala rađe nego neku drugu soluciju.
ne sad zbog neke socijalizacije, već zato jer klincima doma uglavnom bude dosadno, a mi odrasli uvijek imamo nekog posla i ne stignemo im se posvetit koliko bi oni to htjeli.

[meda]

nicola, potpuno razumijem tvoje dileme...

ne smatram da je vrtic neophodan, al dobro dode, ako je vrticka atmosfera, program, kolicina provedenog vremena u vrticu u skladu s potrebama djeteta

s 2 godine je meni moje dijete bilo premalo za vrtic, s 2,5 sam ocajnicki pocela traziti neko mjesto za njega

sada ima pune 3 i krenuo je u vrtic koji ispunjava moje visoke kriterije sto se tice programa i nacina rada. super mu je u vrticu, voli ici, ide na 3 sata maksimalno, al ja mu ne dam da ide bas svaki dan

mogao bi on i potpuno bez vrtica, al ja ne bi.

[Bubica]

u vrtiću klinci stječu niz vještina koje doma nejvjerojatnije ne bi stekli (nekako se mi svi doma njima prilagođavamo i puštamo ih da rade pretežno ono što vole raditi). kada stekneš određenu vještinu možeš je dalje nadograđivati i razvijati svojom individualnošću. također stječeš i određenu disciplinu što ti u životu jako dobro dođe.

a kako smo svi mi i generacije prije nas sticale vještine koje danas djeca stječu u vrticu. U moje doba u vrtic se nije islo, pogotovo u manjim gradovima u kakvom sam i ja odrasla. I, svi smo sve naucili.

[Svimbalo]

u vrtiću klinci stječu niz vještina koje doma nejvjerojatnije ne bi stekli (nekako se mi svi doma njima prilagođavamo i puštamo ih da rade pretežno ono što vole raditi). kada stekneš određenu vještinu možeš je dalje nadograđivati i razvijati svojom individualnošću. također stječeš i određenu disciplinu što ti u životu jako dobro dođe.

a kako smo svi mi i generacije prije nas sticale vještine koje danas djeca stječu u vrticu. U moje doba u vrtic se nije islo, pogotovo u manjim gradovima u kakvom sam i ja odrasla. I, svi smo sve naucili.

Pa, ovaj argument se voli upotrebljavati i u drugim kontekstima, i na drugim temama, pa se onda kao kontra neizostavno ističe napredak društva kao cjeline, zato me zanima zašto smatraš da je na ovom mjestu primjeren?!
I ja sam sasvim lijepo odrasla iako me mama npr. nije dojila dulje od mjesec dana, pa ipak danas znamo da je dojenje najbolje.

[nicola]

uz takve uvjete, čak bi i jaslice odabrala rađe nego neku drugu soluciju.
ne sad zbog neke socijalizacije, već zato jer klincima doma uglavnom bude dosadno, a mi odrasli uvijek imamo nekog posla i ne stignemo im se posvetit koliko bi oni to htjeli.

mislim da jaslice nikako nisu bolja solucija. sve je stvar organizacije i svako dijete se sigurno, dok je tako maleno, najbolje osjeća kod kuće. sve je stvar organizacije i ne postoje idealni uvjeti.
stoga čini mi se da nije cilj da se dijete zabavlja doma (za to stvarno postoje igraonice - kasnije, parkići, susjedi, ostali članovi obitelji, na kraju krajeva i roditelji također) već da živi kroz svoju nuklearnu obitelj, da stječe sigurnost u samog sebe kroz nju, da osjeća potpunu ljubav koju ne treba dijeliti ni s kim.

također, vidjela sam da mnogi iznose kako im je želja ovo ili ono za svoje dijete. imam ih i ja također, ali sam sve svjesnija da sve moje želje mogu i ne moraju pasti u vodu s vremenom. a te iste želje opet će vjerojatno biti sputavajuće za bilo koje dijete jer svatko od nas želi sprovesti neku svoju ideju s kojom se uglavnom malac neće slagati.

[Svimbalo]

stoga čini mi se da nije cilj da se dijete zabavlja doma (za to stvarno postoje igraonice - kasnije, parkići, susjedi, ostali članovi obitelji, na kraju krajeva i roditelji također) već da živi kroz svoju nuklearnu obitelj, da stječe sigurnost u samog sebe kroz nju, da osjeća potpunu ljubav koju ne treba dijeliti ni s kim.

Ovo svakako mogu potpisati.
Ali ne vidim kako je to u kontradikciji s boravkom djeteta u vrtiću? Kod kuće će dobiti tu ljubav i sigurnost, a u vrtiću će dobiti i nešto drugo, bit će obogaćeno i za neka druga iskustva ili druge osjećaje. Naglašavam ovaj I budući da iskreno mislim da ljubav može dobiti i u vrtiću, samo što će tamo najčešće naučiti da se ta ljubav dijeli (ili množi) i na druge, dok je kod kuće ljubav rezervirana samo za njega (i naravno braću ukoliko ih ima).

[sunca]

stoga čini mi se da nije cilj da se dijete zabavlja doma (za to stvarno postoje igraonice - kasnije, parkići, susjedi, ostali članovi obitelji, na kraju krajeva i roditelji također) već da živi kroz svoju nuklearnu obitelj, da stječe sigurnost u samog sebe kroz nju, da osjeća potpunu ljubav koju ne treba dijeliti ni s kim.

zamisli obitelj sa četvero djece npr. 2, 4, 6 i 8 godina i koliko onaj od dvije godine može dobiti ljubavi koju ne treba djeliti ni sa kim. mislim da svako dijete treba učitit ljubav primati i davati on najranijeg doba i da je pretjerani fokus na dijete više štetan nego koristan.

jaslička grupa sa 6-8 djece i dvije tete funkcionira gotovo kao jedna takva, malo veća obitelj i zaista mislim da se u takvim okolnostima moje djete osjećalo dobro

[ljerka]

Oprostite ako ću ponavljati, to je zato jer ne stignem sve pročitati.
Da, uvijek bih odabrala jaslice i vrtić i da se ponovi još 300 puta, tako bih postupila. I nikada ne bih pristala na baka sevis (čak i da mogu) i na čuvalicu. Pojašnjenje: kod odgoja svoje djece ne gledam samo na sad, na ono što je trenutno važno i zadovoljenje te potrebe. Gledam dugoročnije, kako će se to što sada radimo i kako sada postupamo, odraziti na njih u životu općenito. Zato mislim (jer nikada nije rano početi učiti) da je ova ustanova pravo mjesto za ono što ih čeka u školi i u životu. Nema ništa loše u tome ako se stekne navika ustajanja u isto vrijeme, navika obaveze odlaska od kuće, navika davanja, navika čekanja na red, navika razgovora, komunikacije s osobama koje nisu roditelji, itd. I mislim da što je dijete veće, teže mu je prihvatiti ograničeno ponašanje, a o količini toga ne moram govoriti!
Nisam išla u vrtić, čuvala me moja prekrasna baka, ali nije me uspjela pripremiti na ono što me dočekalo u školi i s čim sam se borila.
I još nešto što sam pročitala, a to je o utjecaju drugih na djecu i o sprječavanju takvih utjecaja: ne, nije to najbolji način. Puno je bolje objasniti djetetu (dok još imamo utjecaja na njega) da je to loše ponašanje nego ne pustiti ga da se sad sretne s takvim obrascima. Susrest će se kad-tad!