Oprostite ako ću ponavljati, to je zato jer ne stignem sve pročitati.
Da, uvijek bih odabrala jaslice i vrtić i da se ponovi još 300 puta, tako bih postupila. I nikada ne bih pristala na baka sevis (čak i da mogu) i na čuvalicu. Pojašnjenje: kod odgoja svoje djece ne gledam samo na sad, na ono što je trenutno važno i zadovoljenje te potrebe. Gledam dugoročnije, kako će se to što sada radimo i kako sada postupamo, odraziti na njih u životu općenito. Zato mislim (jer nikada nije rano početi učiti) da je ova ustanova pravo mjesto za ono što ih čeka u školi i u životu. Nema ništa loše u tome ako se stekne navika ustajanja u isto vrijeme, navika obaveze odlaska od kuće, navika davanja, navika čekanja na red, navika razgovora, komunikacije s osobama koje nisu roditelji, itd. I mislim da što je dijete veće, teže mu je prihvatiti ograničeno ponašanje, a o količini toga ne moram govoriti!
Nisam išla u vrtić, čuvala me moja prekrasna baka, ali nije me uspjela pripremiti na ono što me dočekalo u školi i s čim sam se borila.
I još nešto što sam pročitala, a to je o utjecaju drugih na djecu i o sprječavanju takvih utjecaja: ne, nije to najbolji način. Puno je bolje objasniti djetetu (dok još imamo utjecaja na njega) da je to loše ponašanje nego ne pustiti ga da se sad sretne s takvim obrascima. Susrest će se kad-tad!