Kod nas je bilo ovako: već od druge godine, možda dve i pol, Lea je počela bojkotirati dnevno spavanje, što znači da se ustajala, skakala, i trebalo je po sat vremena da zaspe. Znala je početi glasno pljeskati rukama kad bi skužila da tone u san Mi smo baš jako i pretjerano forsirali to dnevno spavanje, jer smo mislili da će sa tri godine krenuti u vrtić, pa smo htjeli da zadrži tu naviku i da spava u vrtiću (radi ranog ustajanja). To je dovelo do grozne situacije da bi ju po sat vremena uspavljivali, onda budili da ne spava predugo popodne, a navečer ne bi zaspala do ponoći. Kad je vrtić propao, odustali smo i od dnevnog spavanja. LEa nikad neće spavati po danu niti minute, ako zaspe to znači da je dobila temperaturu. A najčešće niti kad je bolesna neće niti malo spavati, to je nešto nevjerojatno, kuri cijeli dan, malaksala je ali neće spavati. MM i ja recimo stavimo crtić i zaspemo uz nju kao klade, a ona ništa. Po noći oduvijek spava čvrsto i bez buđenja.