pitanje za roditelje ucenika koji sve mogu sami

[ivarica]

pojednostavljeno, odlikasa, i to onih koji idu bar u 5. razred pa navise

iako imam frendicu koja s curama nije nikad trebala nista raditi za skolu, pa sam dosad mislila da je nas doma pristup ok, jedan razgovor od ovog vikenda me zabrinuo pa bi htjela vidjeti kako i koliko doma radite s djecom koja dobro i sami svladavaju skolski program

kod nas je situacija ovakva
i. je isao prva tri razreda u boravak, tamo bi napisao domaci.
ja bi doma samo prelistala biljeznice, nikad mu ne ispravljam domacu zadacu, mislim da to treba ostati na njemu i uciteljici, tj da ce samo tako, ako ona skuzi gdje on grijesi, domaca zadaca imati smisla.
mozda bi bilo drukcije da je rijec vecem broju gresaka ili o ponavljajucim greskama, ali nije
tek jednom kad sam, slucajno, citajuc jedan njegov strip, skuzila da nekad pogresno rastavlja rijeci kod prelaska u drugu crtu, posla sam na informacije i rekla uciteljici da sam to skuzila, malo ga ispitala, da ipak ima problem i da sam ja njemu objasnila, ali da mozda nisu to gradivo dobro prosli. kasnije mi je zahvaljivala.

kad su najavljeni testovi, pitam ga trebamo li sto provjezbati, on mi uvijek odgovori da ne treba ponavljati, da zna, da ce sam ucit kad bude trebao i na tome ostane.
ja mu samo ponekad, random metodom, postavim par pitanja za provjeru

nisam nemajka, lijena i neodgovorna prema njegovim obavezama, pratim gradivo koje rade, ne ponavljamo ga zajedno, ali ono sto ga zanima nadogradjujemo
tako isto radi i mm.

sad je dosao u 4. razred, i naviku pisanja zadace odmah poslije skole sam je nastavio od prvog dana. ne trebam ga cak ni podsjecati. kad nazovem pitat jel stigao doma, vec je za stolom.

preko praznika, preko ljeta i preko vikenda o skoli se ne prica i knjiga se ne uzima u ruku. mislim da bar prva 4 razreda za to on stvarno nema nikakve potrebe.

ocito je da me dijete ne muci (zasad), izvrstan je skoli u svim predmetima (zasad) i navike ima (zasad)

ali
muce me neki razgovori zadnjih dana i upozorenja sa zivotnim primjerima od roditelja djece koja su isto odlikasi i isto idu u 3-4-5 razred. dakle, radi se o djeci kojoj ne treba pomoc, ali roditelji je svejedno daju. neki cak jedan dan vikenda odvajaju za ponavljanje, iako ja mislim da u njihovom slucaju stvarno nema potrebe za tim.
razlozi ocekivani: treba uciti uciti, treba stvarati pa onda njegovati radne navike, pa ce ih kasnije zaskociti teze gradivo, pa ce mozda nesto propustiti nauciti, trebamo im mi stvoriti strukturu
nema niceg posprdnog u mom glasu dok nabrajam njihove razloge i metode, pomislim i ja ponekad tako ali (zasad) ne vidim jos te probleme i zato ne interveniram

ali evo me uhvatila zadnjih dana neka panika sto ako mi ona frendica s pocetka topika laze ne mislim da laze, ali sto ako sam je ja predoslovno shvatila.
sto ako je tocna jedna moja mala statistika (ograniceni uzorak ) koja mi govori da su takvi koji nisu trebali uciti i koje se nije ucilo uciti, ostali, u najboljem slucaju, vjecni apsolventi

radite li i koliko doma s djecom koja na satu sve cuju i sve vide i sve zapamte, vole uciti i povrh onog sto trebaju, a vrijedni su i odgovorni prema svim skolskim obavezama i bez vase intervencije.

oce mi se obit o glavu sto mu dajem kredita?


(znam znam da imam srece da je takav, pliz ne pisite mi takve postove)

[Ancica]

ja sam sa skolom bila kao ivar, moji starci samnom kao ti i tim s njim, i nisam ostala vjecna apsolventica

tak da sad imas barem dvostruki uzorak ciji rezultat ne vuce ni na jednu ni na drugu stranu

moje klince u principu treba podsjecat da idu pisat zadacu, al osim tog ne tjeramo nista posebno. navike za ucenje neznam jel imaju jer smo u drugacijem sistemu od vas i nema se doma nist posebno za ucit osim onog sto je u okviru zadace. al vole ucit (zasad), ne muce nas (zasad) i izvrsni su u svim predmetima (zasad).

poticat dijete na ucenje u klasicnom smislu rijeci - uzmi knjigu i apsorbiraj podatke (sto se u nasem klasicnom sustavu u stvari treba zvat svojim pravim imenom - strebanjem) mislim da nije dobro ako dijete samo prepoznaje vaznost ucenja i u njemu uziva.

one koji nisu jos do toga dosli, treba poticati, al pazit da se ne ubije u njemu pojam i da mu ne bude strebanje = ucenje.

doduse, mislim da klincima kojima je "lako" u skoli, kao sto su ivar i drugi, treba poticaj, al ne u klasicnom smislu za uspjeh u skoli, vec poticaj da se trude i pronalaze izazove koji ce ih zadovoljavati ali istovremeno i tjerati da uloze u njih. to u principu nece biti skola, jer skola im je laka. al cesto bih naisla na mlade ljude u mojim profesorskim danima (a i studentskim) koji su se izgubili u odredenom trenutku kad je gradivo prestalo biti "lako" ili se nikad nisu nasli, nemaju pojma tko su i sto su jer se nisu morali pronaci - svoje potencijale, svoja ogranicenja, svoje mogucnosti, svoje snage i svoje slabosti.

njima ne bi (ili im nije) pomoglo da ih roditelji vode za ruku kroz skolu, njima vodenje za ruku nije bilo potrebno. al im je bilo potrebno otkriti da nije u zivotu sve tako lako te otkriti car i uci u kostac s necim sto se nece srusiti tek tako. a tko zna jesu li te prilike imali, i je li ih netko potaknuo da ih iskoriste.

eto, mojih pet lipa.

[no@]

ja sam sa skolom bila kao ivar, moji starci samnom kao ti i tim s njim, i nisam ostala vjecna apsolventica

potpisujem - također.

Upravo čitam knjigu: Carl Honore: Pod pritiskom; Algoritam, 2009.

http://www.profil.hr/knjiga/pod-pritiskom/29593/

i svakako ju preporučam :D

[seni]

ja sam sa skolom bila kao ivar, moji starci samnom kao ti i tim s njim, i nisam ostala vjecna apsolventica

tak da sad imas barem dvostruki uzorak ciji rezultat ne vuce ni na jednu ni na drugu stranu

evo jos jedna - ja + mm za uzorak, mi bili ko ivar, ja sam jos u mioc isla u zagrebu, dakle izvan obiteljske kuce, zivjela sam sa sestrom... j

no ovo me pitanje zivo zanima. kod moje curke isto ko kod ivara, s tim da ona i ovu godinu ide u popodnevni, te tamo napravi zadacu.
njoj sve polazi za rukum, bez napora, u ove tri godine ne sjecam se da je ista kod kuce ucila, osim sto smo tu i tamo vjezbali "ansage" (diktat) kad bi najavili.
cak i neke pjesmice ili slicno bi vec u skoli zapamtila.

u pocetku su jos imali dodatnu uciteljicu, tako da je curka imala i posebne zadatke i dobijala svoje radne biljeznice, jer su joj ostale bile prelake, ali u principu joj je skola malo prelaka.
bilo je prijedloga da preskoci razred, ali smo to odbili, jer je ona jako "drustveno" bice, te u razredu ima svoje prijateljice koje su joj jako vazne....

e sad sljedece godine ide u gimnaziju (sustav 4 +8 ), te svi kazu da je taj skok ogroman, te ce se mozda taj problem da joj je sve prelako i sam od sebe rjesiti.

medutim ja sam uvijek u ovim nedoumicama kao i ivka.

pogotovo, sto vrlo cesto imamam studente, koji su talentirani, iskricavi, pametni i na pocetku semestra mislim: vao, ovo ce biti odlicni projekti...
a onda negdje na pola semestra vidim kako se gube, jer su nestrukturirani, pogubljeni (bas onako kako je ancica opisala), pa onda ili predaju navrat nanos nesto osrednje, ili uopce ne predaju, jer znaju sto je briljantno i da su za to u principu sposobni, ali nisu uspjeli.

a nasuprot njima, cesto bude onih koji pocnu vrlo korektno, ali nista posebno, ali zatim vidim kako grizu, kako se trude, kako "rastu", kako procvjetaju, te na kraju predaju odlicne stvari, a ponekad i izvrsne.

sto puta si pomislim (mada je curka sretna u skoli voli je, i objektivno je njena skola u usporedbi sa ostalim odlicna, pa se zapravo ne bih trebala zaliti) kako je zapravo ovaj sustav skola sumanut, odnosno za mali broj djece optimalan, a za mnoge ili pretezak ili prelagan.
i mada ce mnogi reci da trazim kruha preko pogace, mene rastuzi sustav u kojem dijete u prvom razredu u jedno popodne pokopca djeljene s decimalam, nedjeljive brojeve, decimale koji se ponavljaju i slicno, mora jos sljedeci tri drljati po onom 24 : 4=6

ako imate kakve savjete na temu, ili razmisljanja, podjelite s nama.

[ivarica]

izgleda da se s pravom bojim jer i ancica i seni u praksi susrecu bas to :/

njima ne bi (ili im nije) pomoglo da ih roditelji vode za ruku kroz skolu, njima vodenje za ruku nije bilo potrebno. al im je bilo potrebno otkriti da nije u zivotu sve tako lako te otkriti car i uci u kostac s necim sto se nece srusiti tek tako. a tko zna jesu li te prilike imali, i je li ih netko potaknuo da ih iskoriste.

dogodine bi se htio prebaciti u drugu skolu kako bi ucio latinski i grcki. ne znam hoce li se predomisliti dotad, prijateljstava radi, nista mu nije vazno kao prijatelji (iako, sve ih je vec obavijestio) ali zbog ovog citiranog mislim se da ga u tome ne bi smjela sprijeciti

[seni]

doduse, mislim da klincima kojima je "lako" u skoli, kao sto su ivar i drugi, treba poticaj, al ne u klasicnom smislu za uspjeh u skoli, vec poticaj da se trude i pronalaze izazove koji ce ih zadovoljavati ali istovremeno i tjerati da uloze u njih. to u principu nece biti skola, jer skola im je laka.

to zvuci logicno. mozda bi to moglo biti sviranje klavira kod moje cure. samo se uvijek covjek pita: da ne bude previse.
nas problem je sto mi curku moramo odgovarati od popodnevnih aktivnosti, jer bi ona i ovo i ono...
e sad kako odvagnuti, da ne bude previse?

al cesto bih naisla na mlade ljude u mojim profesorskim danima (a i studentskim) koji su se izgubili u odredenom trenutku kad je gradivo prestalo biti "lako" ili se nikad nisu nasli, nemaju pojma tko su i sto su jer se nisu morali pronaci - svoje potencijale, svoja ogranicenja, svoje mogucnosti, svoje snage i svoje slabosti.

tog se uvijek malo bojim. te se pitam kako "pomoci" djetetu da to otkrije?
odnosno treba li mu pomoc?
a pogotovo ako mu puno toga ide.

njima ne bi (ili im nije) pomoglo da ih roditelji vode za ruku kroz skolu, njima vodenje za ruku nije bilo potrebno. al im je bilo potrebno otkriti da nije u zivotu sve tako lako te otkriti car i uci u kostac s necim sto se nece srusiti tek tako. a tko zna jesu li te prilike imali, i je li ih netko potaknuo da ih iskoriste.

eto, mojih pet lipa.

vrlo logicno. samo kako?

[tanja_b]

Odrasla sam u prosvjetarskoj obitelji i mama nikad nije radila sa mnom, ni s bratom. Nije ni znala što učimo u školi. Oboje smo bili odlični učenici, završili fakseve u najkraćem roku, i nikakvih problema sa školovanjem nije bilo.
(dapače, ja završila dvije srednje škole paralelno, bez ikakvog roditeljskog angažmana, osim povremenih usluga prijevoza 8) )

E sad... neki kolege moje mame iz zbornice (isto tako iskusni metodičari) imali su stav da s djecom treba kod kuće dodatno raditi... njezin stav bio je da ne treba, jer da je školski program napravljen tako da ga učenik prosječne inteligencije može savladati sam.

Tako je bilo prije 20-ak godina. Da li je i sad tako, ne bih znala. Programi se mijenjaju, kao i udžbenici

Ali moje je mišljenje, ako Ivar sve svoje obaveze u vezi sa školom ispunjava sam i na vrijeme i nema problema, nema potrebe svrdlati po tom pitanju.

(i zavidim vam, jer već znam da mi nećemo biti te sreće )

[ivarica]

kako je zapravo ovaj sustav skola sumanut, odnosno za mali broj djece optimalan, a za mnoge ili pretezak ili prelagan.

X
ne samo za i., za sve njegove frendove skola je prelagana
ima tu i koristi, nekad se mislim da nema djece koji se igraju koliko i oni

[seni]

kako je zapravo ovaj sustav skola sumanut, odnosno za mali broj djece optimalan, a za mnoge ili pretezak ili prelagan.

X
ne samo za i., za sve njegove frendove skola je prelagana
ima tu i koristi, nekad se mislim da nema djece koji se igraju koliko i oni

to je tocno.
kod nas je ko na kolodvoru. dobro je ako jedan dan u tjednu nije neko ili vise djece kod nas ili curka kod nekoga.

[seni]

E sad... neki kolege moje mame iz zbornice (isto tako iskusni metodičari) imali su stav da s djecom treba kod kuće dodatno raditi... njezin stav bio je da ne treba, jer da je školski program napravljen tako da ga učenik prosječne inteligencije može savladati sam.

Ali moje je mišljenje, ako Ivar sve svoje obaveze u vezi sa školom ispunjava sam i na vrijeme i nema problema, nema potrebe svrdlati po tom pitanju.

(i zavidim vam, jer već znam da mi nećemo biti te sreće )

meni osobno nije pitanje da li dodatno raditi skolske materiajle kod kuce. tu se slazem s tobom. ako ona sve obavi sama u skoli i na vrijeme ili ponekad kod kuce, ako u skoli radi nesto drugo, nema potrebe kod kuce to isto vjezbati.

ono sto mi imamo za tmurne zimske dane su "mozgalice" tipa "logical". to smo nabavili i to cura voli. to joj je kao neki "jogging mozga".

mene zapravo vise muci to, sto do sada nije imala iskustvo sto znaci za nesto se pomuciti i oznojiti, pa kod se jos i pitas mozes li ti to, te zatim onaj divan osjecaj da si uspio.

sto se ti bojis za andereja? ovo sto sam ja na forumu citala on je cisti genijalac. zasto mislis da bi trebalo biti "muke" u skoli?

[Maja]

Meni neugodno na ovom topicu s genijalcima , al mene to isto zapravo najviše brine s Janom - to što ga se jako jako teško nagovori da krene u nešto gdje rezultat nije instantan.
Kad radimo neke mozgalice, on će riješiti samo one koje može odmah, stalno si računa koliko mu vremena treba, i ako ne vidi rješenje odmah onda provede neko vrijeme računajući koliko već dugo se time bavi i da zaaaaašto njemu treba tako dugo i da on to nikaaaaaad neće riješiti.
Osjećaj postignuća ne pamti dugo i ne koristi ga kao motivaciju.

[cvijeta73]

mi smo tek krenuli u drugi, ali lani npr. na roditeljskim sastancima sam se znala osjećati nekako neugodno kad je učiteljica govorila o tome koliko je bitno kući raditi s djecom.
ide u cjelodnevni, dakle u školi je od osam do četiri, sve obavi sam i na vrijeme, ali ja stalno mislim da bi opet morala još nešto s njim raditi da stekne te radne navike.
a opet mi bezveze ga gnjaviti s nekim zadacima, pisanjem i sl kad je stvarno puno u školi i nema nikakvih problema.

ništa, u stvari samo sam došla prijaviti da vas čitam i dalje.

[MamaRibice]

Meni je super nacin na koji fukcionirate
Pratis sto i kako radi, upucena si, uskocis kad je potrebno, a kad vidis da moze sam ne uplices se. Na taj nacin budes i na vrijeme uocila ako i kada se moras malo vise ukljuciti.

[Ivana2]

Ivarica:
Ja sam dosad uvidjela da se M prioriteti neprestano mijenjaju. U 5. razredu je dijete na svojevrsnom prvom križanju i dečki biraju između dva velika prioriteta: jesam li primarno učenik ili sam primarno dio ekipe. Ako ćeš ga seliti, vjerujem da će morati uložiti dodatni trud da se socijalizira u već uhodanim ekipama + opširno gradivo itd. + roditeljska očekivanja jer je sam izabrao. Tu nitko ne može dati pametan univerzalni savjet. Nemoj se zamarati. Ak vam je dosad išlo ovak dobro, a ti sve to ipak diskretno pratiš i nadzireš, sigurno ćeš znati i u 5. što treba. A 4. ti je skoro isti kao 3.

[MamaRibice]

mi smo tek krenuli u drugi, ali lani npr. na roditeljskim sastancima sam se znala osjećati nekako neugodno kad je učiteljica govorila o tome koliko je bitno kući raditi s djecom.
ide u cjelodnevni, dakle u školi je od osam do četiri, sve obavi sam i na vrijeme, ali ja stalno mislim da bi opet morala još nešto s njim raditi da stekne te radne navike.
a opet mi bezveze ga gnjaviti s nekim zadacima, pisanjem i sl kad je stvarno puno u školi i nema nikakvih problema.

Moram priznati da je mene neugodno iznenadilo kaj se u prvom razredu ocekuje da klinci nakon cijelog dana provedenog u skoli (sa puno odradjenih sati) jos doma pisu zadace i uce. Plus vikendom. :/

[sunnyapril1]

slažem se s tim da je školski sistem tako napravljen da djeca sve mogu svladati sama
međutim , ljudi često pretjeruju, kako sa prisiljavanjem djece da uče, tako i sa svojim opisima učenja-meni se sve to čini malo prenapuhano-svatko ima posla kao i ja -idi naposao, dođi s posla , skuhaj operi , spremi, zbehandlaj dro dijete/djecu nemaju baš svi bedinerice
ono -možda snavitri na 5 min u knjigu pa ti napriča da je učila s djetotom cijelo popodne
iako-zna m slučaj gdje je mama pravoj i zdravoj curki u 6.r čitala lektiru jer je eto za nju prenaporno
također znam za slučaj gdje je mam stvarno od 1.razreda učila s djetetom, međutim-broj sati učenja s epovećavao s razredom-pa u 5. razredu to niej mogao biše nitko stizati-mama se morala pomiriti da je dijete za pristojan vrlo dobar i to je to

[sunnyapril1]

mama ribice daj pliz pojasni -kojih puno odrađenih sati u 1.razredu? pa nemaju 5 ni 6 sati?
ne kužim-šta imaju doma učiti vikendom?
mislim-pa 3x pročitati pjesmicu nije bauk :/

[Zdenka2]

Meni je super nacin na koji fukcionirate
Pratis sto i kako radi, upucena si, uskocis kad je potrebno, a kad vidis da moze sam ne uplices se. Na taj nacin budes i na vrijeme uocila ako i kada se moras malo vise ukljuciti.

Ovako i ja mislim. S djetetom koje samostalno ispunjava sve svoje obaveze i odličan je učenik ne treba kod kuće raditi. Treba ga pratiti, biti u tijeku s time što se događa u školi. Djeca sama potaknu razgovor o nečemu što su učili u školi, pa se tu mogu vidjeti njihovi interesi, eventualni problemi i bojazni. Moj M. je isto tako potpuno samostalan -(3. razred) nikada s njim ne radimo, ali povremeno pogledamo njegove bilježnice. Kad primijetim pravopisnu ili neku drugu grešku, upozorim ga na to. Mogu ga i ja nešto naučiti, ne samo učiteljica. Tu i tamo se dogodi da im učiteljica nešto nije dobro objasnila, pa sam pita doma. Toliko s njim radimo i tako namjeravamo i nastaviti, a bude li se ukazala potreba, potrudit ćemo se i više. To ćemo znati, jer ga pratimo, kao i ti Ivara.

M. je sad zabrinut za svoj uspjeh u 3. razredu, jer četvorke ne dolaze u obzir, a svjestan je da će gradivo biti sve zahtjevnije. Već je nekoliko puta zapodjeo razgovor o tome, pa sam mu rekla da će se toj zahtjevnosti prilagoditi i više raditi. Do sad je sve rješavao samo pazeći na satu, a pomalo će morati više učiti i kod kuće, ali uvijek manje nego većina, jer je strašno koncentriran i izuzetno lako pamti. Upozorila sam ga na to koliko mu sestra već sada radi više od njega, jer joj je to potrebno (s njom redovito radimo). Mislim da to pojačavanje učenja prirodno dolazi i da će Ivar to prihvatiti, isto tako i M. i druga takva djeca.

Još nešto sam ti htjela reći - latinski i grčki su predmeti dušu dali za ustaljivanje radnih navika. Ja sam bila dijete koje do 5. razreda nije ni primirisalo učenju, osim pisanja zadaća. Radne navike u smislu redovitog učenja u 5. razredu su mi bile nula. Latinski i grčki su mi to usadili, tako snažno i doživotno da sam se uvijek morala tjerati da ne radim, a ne da radim.

[MamaRibice]

mama ribice daj pliz pojasni -kojih puno odrađenih sati u 1.razredu? pa nemaju 5 ni 6 sati?
ne kužim-šta imaju doma učiti vikendom?
mislim-pa 3x pročitati pjesmicu nije bauk :/

Pa neka imaju i 4 sata (a imaju i po 5) + ucenje i rad u boravku - kaj to nije dovoljno? Dio zadace moraju pisati doma. Nesto preko vikenda. Valjda im se od pocetka zele usaditi te radne navike.
Meni se cini puno, ali vidjet cemo.

[melange]

ja sam sa skolom bila kao ivar, moji starci samnom kao ti i tim s njim, i nisam ostala vjecna apsolventica

evo x na ovo, nadopišem kad uhvatim vremena.

[fegusti]

Kad radimo neke mozgalice, on će riješiti samo one koje može odmah, stalno si računa koliko mu vremena treba, i ako ne vidi rješenje odmah onda provede neko vrijeme računajući koliko već dugo se time bavi i da zaaaaašto njemu treba tako dugo i da on to nikaaaaaad neće riješiti.

i kod nas ovako.
sjećam se zadatka iz matematike koji joj je na prvi pogled izgledao nerješiv i odustala je.
ja joj nisam mogla pomoći jer ni sama nisam znala doći do rješenja.
nazvala sam brata da joj pojasni zadatak, ali nije se odazivao na telefon.
nakon pola sata se vratila zadatku, promislila i došla do rješenja.
bilo mi je drago da brata nisam uspjela dozvati.
to mi je bio pokazatelj da joj nedostaje strpljenja i koncentracije i da previše lako odustaje od izazova pa joj ubuduće nisam pokušavala pomoći na taj način već samo ohrabrivanjem.
užasavam se onog "a ja to ne mogu/ ne znam/ glupa sam"... a da nije niti pokušala pronaći rješenje.
i ja sam ta koja lako odustaje pa je dijete imalo od koga steći loš obrazac.

[bilbo7]

Ja mora da sam na nekom drugom planetu..

Moj ide sad u 5. razred. Dobio je nova 4 predmeta, tj. sada ih ima 13. Ide 2x tjedno u večernjim satima na taekwondo. Ide 2x tjedno na solfeggio i 2x tjedno na gitaru. Ima neku ekipu iz ulice s kojom se igra, iako ne redovno.
Od prošlog razreda je sam počeo pisati zadaće (jer sam imala razgovor s bakom da ga mora ostaviti da razmišlja sam i da mu ne ukazuje na pogreške) i od tada ni ne moram pitati da li je nešto napisao ili ne. Iako je prekontroliram da vidim pravopisne greške i urednost. Ispitam ga novu lekciju, jer su npr. imali iz prirode dogovor da nakon svake nove lekcije pišu 5-minutni test. Pomognem oko matematike. Ispitam pjesmicu. A lektiru čita sam. No, on nije išao u boravak i od 1. razreda doma piše zadaće.

Ja sam bila odlikaš cijelu osnovnu školu. Moja mama nikad, ali nikad mi nije ni zadaću prekontrolirala. I kad sam u prvoj srednje prvo polugodište prošla s 3, mislila sam da mi se srušio cijeli svijet naopačke. Išla sam studirati filozofiju, ali sam ju napustila, jer sam morala plaćati faks i otišla sam raditi. Završila sam jednogodišnje usavršavanje za Voditelja ureda. I zato jer od mojih nisam dobila ni 1% pažnje, svojem dajem možda i previše. Al ovo je već za filozofski kutak...

[seni]

Kad radimo neke mozgalice, on će riješiti samo one koje može odmah, stalno si računa koliko mu vremena treba, i ako ne vidi rješenje odmah onda provede neko vrijeme računajući koliko već dugo se time bavi i da zaaaaašto njemu treba tako dugo i da on to nikaaaaaad neće riješiti.
Osjećaj postignuća ne pamti dugo i ne koristi ga kao motivaciju.

maja, ovo poboldano mi je bas slatko.
dijete ocito pokazuje smisao za vremensko planiranje.
ovo sto je napisala fegusti mi se cini suvislo.
naprosto ga ohrabrivati, zadatak mozda razlomiti u par manjih.
naglasiti da nije toliko vazno da dode do rezultata, nego da proba pronaci put kako.
naglasiti da nije vazno ako mu treba duze, da i "duze i krace" mogu bivati zajedno u miroljubivoj kooegzistenciji.

[a zakaj]

ja sam sa skolom bila kao ivar, moji starci samnom kao ti i tim s njim, i nisam ostala vjecna apsolventica

evo x na ovo, nadopišem kad uhvatim vremena.

ja sam diplomirala, ali cu bojim se ostati vjecna postdiplomandica

[Forka]

ja sam sa skolom bila kao ivar, moji starci samnom kao ti i tim s njim, i nisam ostala vjecna apsolventica

evo x na ovo, nadopišem kad uhvatim vremena.

ja sam diplomirala, ali cu bojim se ostati vjecna postdiplomandica

i ja...

[fegusti]

...naglasiti da nije toliko vazno da dode do rezultata, nego da proba pronaci put kako...

to je bit onoga - naučiti kako učiti, ono što je kreativno u tom procesu.
najlakše je naštrebati, a mojoj se to najviše sviđa jer ne podrazumijeva dodatni napor. :/
...iako, zna ona i drugačije.

[kahna]

Evo primjer s druge strane
Nisam bila odlikašica, rekla bih, uvijek između 3 i 4, više 4, 5 rijetko.
Moji nikada, ali nikada nisu pokazivali interes za zadaće, kamoli za gradivo.
Nikada nisu samnom radili.
Jako dobro sam i sama znala što i kada moram i toga sam se i držala.
Završila OŠ, srednju, i apsolventica sam (sa 2 ispita) već 3 godine
Ima li to veze sa gore navedenim? - čisto sumnjam.
Moja je odluka bila da počnem raditi prije negoli sam završila fax, mada me tata savjetovao da prvo školu završim,
bio je u pravu.

Mišljenja sam da sa djetetom ne treba raditi dok se za to ne pokaže potreba.
Ljuti me to što učitelji/ce masovno govore roditeljima da nešto rade/odrađuju/dorađuju doma s klincima - kao da traže da naprave dio njihovog posla :/

[YosephK]

Ljuti me to što učitelji/ce masovno govore roditeljima da nešto rade/odrađuju/dorađuju doma s klincima - kao da traže da naprave dio njihovog posla

Imali smo već raspravu na tu temu. Nije mi namjera opet dizati stare duhove, ali...... I mene ljuti što se drugi ljute i smatraju da rade naš posao (a šta je to uopće naš, a šta vaš posao?). Smijem li ja tako reći da me ljuti što djecu šalju nama na odgoj? Nemojmo se sada loviti na to da je škola odgojno-obrazovna institucija. Uostalom, još prije sam rekao da bi ipak taj termin trebalo promjeniti u obrazovno-odgojna institucija. I definitivno sam za to da se djecu i u školi uči odgoju, bez obzira na sveprisutnu tezu da odgoj dolazi isključivo od doma.

Cjelokupno osnovno obrazovanje (a pogotovo razredna nastava) bi trebala obilježiti jača suradnja učiteljica i roditelja. Žao mi je što svako toliko moramo potezati raspravu "ona ne radi svoj posao, pa ja moram sa djetetom ponavljati", ali očigledno je da neki još nisu shvatili da je suradnja ključna, na svakom planu. Kako na obrazovnom, tako i na odgojnom.

[ivarica]

na ovom topiku nitko nije pricao o tome da mora "odradjivati" neke poslove, osim kahne kojoj ce dijete u skolu za 5 godina pa prica iz tudjih iskustava

[kahna]

na ovom topiku nitko nije pricao o tome da mora "odradjivati" neke poslove, osim kahne kojoj ce dijete u skolu za 5 godina pa prica iz tudjih iskustava

Nažalost, pričam i iz vlastitog iskustva, jer devetogodišnje školovanje moje sestre, više -manje, prelazi preko mojih leđa (nebi u detalje).

YosephK nisam baš najbolja u pisanju svog mišljenja, pa tek kad netko drugi ukaže na to uvidim da sam mislila jedno, a ustvari se da pročitati drugo.
Nisam mislila da učitelji/ce ne rade svoj posao i da ga svaljuju na roditelje, baš suprotno,
djeluje mi da se tim načinom učenicima daje do znanja da roditelji nešto "moraju" umjesto njih (učenika),
za što se odlikaši sigurno neće loviti , ali oni manje uspješni sigurno hoće (znam par primjera).

Kako to nije ovdje tema, ne bi htjela dalje uzurpirati topic ivarici, nadam se da sam se barem malo pojasnila.

[pituljica]

ja cu samo dodat da sam u soku od gradiva i zadataka koje nas je docekalo u 5. razredu.

4. razred je stvarno bio macji kasalj i bilo je sasvim dovoljno da Janko koncentrirano prati nastavu i kod kuce gotovo nista nije morao uciti. Drugi par rukava je njegova lijenost i nezainteresiranost za pisanje zadaca.

Sad je krenuo u 5. razred i kolicina gradiva koju su obradili tijekom tjedan dana i kolicina zadaca koje svakodnevno dobivaju (danas 3 stranice iz radne biljeznice za hrvatski, jedan iz engleskog, sastavak iz povijesti...) me bas usokirao. Uz vrlo malo dodatnih aktivnosti to je njemu barem 1.5 dnevno rada nakon skole, samo da ponovi gradivo od toga dana i napise zadace. Bez ucenja za testove, pisanja lektire itd.

Zamislite da nama sef dade svaki petak po tri zadatka koje moramo doma napraviti tijekom vikenda i donijeti u ponedjeljak...a njima tako svaki vikend.

Otisla ja u off topic... al on topic - prosle godine kad nije htio uciti za test i tvrdio je da on to sve zna jer slusa na satu i onda donio kuci peticu prestala sam gnjaviti.

[YosephK]

@ Kahna - moram priznati da je stvarno ispalo malo :/ hvala što si razjasnila na što misliš. Da, definitivno nije dobro djecu učiti i navikavati na to da će netko nešto odrađivati umjesto njih. Podržati, savjetovati - DA. Obaviti posao umjesto djece - NE.

@ pituljica - djeci je veliki šok preći iz nižih u više razrede. Novi predmeti, više nastave, novi nastavnici od kojih svaki traži različito. Ja osobno petašima prvih tjedan dana ne dajem uopće zadaću, a onda dalje lagano povećavam količinu gradiva. Ali ne možemo tako očekivati od svih nastavnika. Svatko ima svoje radne metode.

[fegusti]

ovakve su teme nezahvalne iz razloga što mnogo ovisi o zahtjevnosti nastavnika u nižim razredima, o temperamentu i karakteru djeteta, o roditeljskoj spremnosti na suradnju....
na kraju je sve stvar naše procjene... nekima treba više pomagati, nekima manje, a nekima uopće. to možemo znati jedino ako pratimo djetetov rad.

[ivarica]

ma uopce je svaka tema takva, ne samo ova, pogotovo sto su ti djeca veca to je manje upotrebljiva

ali moze se nesto nauciti, meni npr nekad pomogne samo to sto nesto napisem na forum, odma cim je dostupno svima skuzim da sam zabrijala

[fegusti]

onako se sama boriš sa svojom brijom i čini ti se kao stvarna opasnost.
ovako, kada je s nama podijeliš, shvatiš da su te zabrinutosti neosnovane i da svi imamo slične nedoumice.

ja se samoj sebi ponekad činim kao majka koja zanemaruje dijete pa se preispitujem... pa me zbunjuju majke koje stalno nešto paničare oko zadaća i učenja a ja mrtva hladna.
što je najbolje, i same imaju savjesnu djecu ali imaju potrebu da im sve bude pod kontrolom.
onda se opet ja pitam da li svojem djetetu šaljem poruku da sam nezainteresirana...
i tako stalno nešto...

[Zdenka2]

odma cim je dostupno svima skuzim da sam zabrijala

[Peterlin]

Ja ove godine mogu imati prst u uhu ako gledam samo starijeg sina... Nikakve brige! On je odgovoran, izgradio si je radne navike i sve ok. Nije da mu sve ide lako od ruke bez truda (evo na inicijalnom iz matematike donio četvorku) ali ja znam da će se on sam potruditi bez posebnog nadzora i to savladati.

Ali mlađi (drugašić) došao je doma s pol stvari u pernici. Gradivo nije problem, taj sve pamti i zna od prvog pogleda, čak i dugačke pjesmice , ali briga o stvarima... katastrofa! To je takvo dijete. Ista priča i sa radnim stolovima doma - stariji sve uredno pospremi, a mlađi ostavi kao da je voda donijela... Pa moramo podsjetiti, pa čak i potjerati, da se prisjeti kućnih pravila. No, vidjet ćemo... valjda će s vremenom biti bolje. Njega se još ne usudim pustiti da radi po svome, jer to bi brzo otišlo u neželjenom smjeru.

[piplica]

Ali mlađi (drugašić) došao je doma s pol stvari u pernici. Gradivo nije problem, taj sve pamti i zna od prvog pogleda, čak i dugačke pjesmice , ali briga o stvarima... katastrofa! To je takvo dijete. Ista priča i sa radnim stolovima doma - stariji sve uredno pospremi, a mlađi ostavi kao da je voda donijela... Pa moramo podsjetiti, pa čak i potjerati, da se prisjeti kućnih pravila. No, vidjet ćemo... valjda će s vremenom biti bolje. Njega se još ne usudim pustiti da radi po svome, jer to bi brzo otišlo u neželjenom smjeru.

Ovako i naš F.

Koji je pored toga još i bjelosvjetska ljenčina, pa se svi otelimo dok ga čekamo da nešto završi, bilo to pisanje zadaće, pospremanje svoje sobe ili obuvanje tenisica... zapravo ne mogu shvatiti taj nonsens, kako netko toliko bistar, temperamentan i živ kao on može biti tako spor u obavljanju svojih obaveza...

[bilbo7]

@ pituljica - djeci je veliki šok preći iz nižih u više razrede. Novi predmeti, više nastave, novi nastavnici od kojih svaki traži različito. Ja osobno petašima prvih tjedan dana ne dajem uopće zadaću, a onda dalje lagano povećavam količinu gradiva. Ali ne možemo tako očekivati od svih nastavnika. Svatko ima svoje radne metode.

Mogu ja svog prebaciti kod tebe?

Na stranu što je pobral crijevni virus pa mora nadoknađivati gradivo iz škole (4 stranice iz povijesti, 3 iz vjeronauka..), dobil je i zadaću da glava boli..I nekak mi se čini da bi radije ponovo u 4. razred, jer ga je prvo šokirala količina knjiga, pa novi profači, pa nove učionice..kao da se još nije probudio od ljetnih praznika. A četvrti mu je tak dobro išel..Nije da strašim Ivaricu, ovo puno ovisi i o karakteru djeteta, moj je dosta introvertiran pa pretpostavljam da je i to razlog. I što sad, nego sjesti s njim i pomoći mu. :/

[Amalthea]

Ja sad osobno čekam samo kako će se efekt "osnovna škola je pljuga, sve zapamtim i ništa ne moram dodatno učiti i imam petice" odraziti na srednju školu. Da, da... postao je srednjoškolac!

Naime, D ne zna kako učiti :/

Sjedne, čita, ali ne zna što bi... ne zna bi li nešto podcrtao ili samo pročitao.
Jednom? Više puta? U sebi? Glasno?
Ne zna procijeniti koliko mu vremena treba za nešto; treba li mu uopće...
... ma, totalno je izgubljen.


Vratit ću se na topic za par mjeseci kad se stvar iskristalizira.

[Peterlin]

Ja vjerujem da to učenje "kako učiti" u ranijoj dobi ima debelih prednosti za kasnije, ali mislim da je tu nemoguće primijeniti silu. Svaki pojedinac nauči učiti i stekne radne navike kad to mora. Ne prije. I zato se nitko od roditelja ne bi trebao brinuti oko djeteta kojem učenje ide od ruke... Uvid u situaciju je sasvim dovoljan.

[YosephK]

@ Amalthea - kakva mu je koncentracija kad krene učiti?

[Amalthea]

@ Amalthea - kakva mu je koncentracija kad krene učiti?

Eh, nikakva... on to zasad radi bezvoljno.
Čekam dok ga pritisne pa da vidim... Možda bude kako Peterlin kaže: kad zagusti, moći će.

[fegusti]

možda je od onih koji funkcioniraju pod pritiskom i naletom adrenalina.
izgleda da mu ova situacija "ne mora se još" nije poticajna.
imam takvu doma.
mada, ove me godine iznenađuje - jučer je učila povijest ničim izazvana :shock:

[gita75]

Ja sad osobno čekam samo kako će se efekt "osnovna škola je pljuga, sve zapamtim i ništa ne moram dodatno učiti i imam petice" odraziti na srednju školu. Da, da... postao je srednjoškolac!

Naime, D ne zna kako učiti :/

Sjedne, čita, ali ne zna što bi... ne zna bi li nešto podcrtao ili samo pročitao.
Jednom? Više puta? U sebi? Glasno?
Ne zna procijeniti koliko mu vremena treba za nešto; treba li mu uopće...
... ma, totalno je izgubljen.


Vratit ću se na topic za par mjeseci kad se stvar iskristalizira.

Takva sam ja bila. Cijelu osnovnu školu nisam knjigu otvorila. U srednjoj (btw. V. gimnazija) sam doživila šok-trebalo je učiti svaki dan po par sati (ne sve predmete, ali većinu. Užas! Prvi razred sam jedva prošla s tri, kumila sam da se preselim u drugu školu, nisam se uopće snalazila u tom društvu (nikad nisam mogla bubetati napamet, a sad sam odjednom trebala). Preseljenje mi nije prošlo ko inicijativa, u drugom srednje sam pobjegla od doma...
Da ne ulazim dalje u priču, završila sam drugu srednju školu, sa malo manje elitistički nastrojenim kadrom i učenicima, prolazila sam s 5 bez problema, jednostavno sam imala volju.
Da, meni je ekipa uvijek bila važnija od samog učenja.
Treba reći djetetu da je u redu da se predomisli ako shvati da je nešto ipek too much za njega, ponekad se smije odustati.

[trampolina]

Ja sam jedna od onih što je bila lagano pogubljena sve do fakulteta.

U osnovnoj naravno pjesmica, ništa ne učiš a sve znaš (osim traume zvane "Split i okolni krajevi"-sjeća li je se tko?). Srednje sam završila dvije (mioc i glazbenu), uspjeh je bio uglavnom vrlodobar bez nekog posebnog truda. Tek s vremenskim odmakom vidim da sam tad odvalila dobar posao (a nisam ništa ekstra pametna).

Međutim, tek na faksu doživljavam renesansu, otkrivam neke zatomljene dijelove sebe i bacam se na rad u području koje mi je prividno ispod mog fortea a u stvari se kroz to maksimalno ostvarujem.

Ja mislim da oko svega toga ne treba puno dramiti, samo pratiti dijete i u hodu rješavati ono što vidimo da bi mogao postati problem. I naravno, pokušati postići da motivacija za sve što radi dolazi iz njega samog. Čini mi se da je ovo u našem sustavu školovanja i najteže.