Smisao posla nakon rodiljnog dopusta

[Nikolina-Zagreb]

Ovu temu sam stavila pod 'Zdravlje', jer smisao posla utječe na naše zadovoljstvo - psihički aspekt, ali ako smatrate da bi se bolje uklopilo negdje drugdje ili je otvorena slična tema (ja ju nisam pronašla) - premjestite.

Nakon godinu dana rodiljnoga dopusta vratila sam se na posao. Nisam ništa očekivala/kalkulirala, bila sam stalno zaokupljena djetetom, a osim toga unaprijed ne bih mogla znati kako ću i na što reagirati, jer se puno toga u mome životu u godinu dana dogodilo/promijenilo. Majčinstvo je promijenilo mene i moje prioritete. Iskreno, najrađe ništa ne bih radila još neko vrijeme kada bih znala da ću si nakon godinu-dvije naći posao i kada bi se MM s tim složio. Lagano razmišljam o promjeni posla, jer za ovaj više ne pokazujem interes (a mislim da sam ga izgubila i prije poroda, jer ga obavljam već cca 5 godina), ali kada se pitam što bih htjela raditi - ništa me ne interesira - u usporedbi s djetetom i poslova koje su s njim direktno ili indirektno povezani, ništa mi nema podjednak ili veći smisao. Inače sam izuzetno ambiciozna osoba, i privatno i poslovno, završila sam i poslijediplomski. Za sada puštam da vrijeme prolazi u nadi da će mi sinuti nešto što će me zaokupiti i interesirati, jer s preispitivanjem ne dobivam odgovor.

Da li imate/ste imale sličnu situaciju. Kako ste je riješile? Da li ste se nakon rodiljnoga vratile na stare poslove?

[Sanela-Naja]

Nikolina, nakon godine odmaka od starog posla /porodiljni/ i promjene prioriteta u životu, shvatila sam da tako više ne želim..
Rezultat: 6 mjeseci nakon povratka na posao osnovale smo /povukla sam i kolegicu s posla / vlastitu firmu, blizu mjesta stanovanja / i jednoj i drugoj/ i nisam se pokajala...trebala sam to napraviti i ranije - ali, falio mi je jedan mali baby poticaj

[Nikolina-Zagreb]

Mogu samo reći - odlično i svaka čast!

[ninik]

i ja sam bila/jo uvijek jesam u sličnoj situaciji!
nisam nešto dugo radila i ostala sam trudna. čuvala sam trudnoću i bila sam doma, onda godina dana s njom...mojom preokupacijom!
kako se bližio povratak na posao meni se stezao grč u želucu!
nisam ni prije bila nešto presretna tamo a tada je bilo sve gore!
brzo nakon povratka na posao uspjela sam naći drugi, bolji, bliži...nešto što sam oduvijek željela!
i sad je prošla godina dana, ja nisam nesretna, ali ...nisam ni zadovoljna!
želim biti doma!
sa svojom djevojčicom!

ali financije, kriza...nisam u mogućnosti!
zato si intenzivno razmišljam o novoj trudnoći!

[Nikolina-Zagreb]

I ja bih to rado

[ina33]

Nikolina, mislim da tvoje osjećaje dijeli jako veliki broj majki jer se s djetetovim rođenjem puno toga promijeni. Osobno sam imala dvojake osjećaje pri povratku na posao - žal što porodiljni prestaje i što ću pilence ostaviti i zadovoljstvo pri povratku u radnu snagu, među odraslo okruženje. Vezano za posao i njegovu izazovnost, tu ti ne mogu dati nekakav poseban savjet. Vjerujem da će ti se ukazati prilika samo trebaš biti strpljiva, osim ako ne vidiš nešto konkretno gdje bi uskočila, jer nije baš vrijeme za promjenu poslova s obzirom na krizu. Vjerojatno će se tvoji osjećaji promijeniti tj. nećeš toliko intenzivno osjećati da bi rađe bila doma, nego s djetetom, ako da, ako te to stvarno toliko muči, pokušaj se drugačije izorganizirati. Sretno !

[Lucija_Zg]

Mislim da nam treba neko vrijeme da se prilagodimo na cinjenicu da opet idemo na posao (znaci nema nas kod kuce po 8-9 sati), a dijete smo povjerili nekom drugom na cuvanje.

Sto vrijeme odmice, a vidimo da "sve doma stima" sto se tice cuvanja/brige neke druge osobe/vrtica, lakse nam je skoncentrirati se.

Sto se tice "svrhe" posla, moj stav je uvijek bio (i prije nego sto sam postala majka) da je to "sredstvo" pomocu kojeg ostvarujem neke svoje ciljeve. Naravno, moras biti i sa poslom zadovoljna, ali to ne ovisi o tome jesi li majka ili nisi.

[Ifigenija]

Posao nakon rođenja djeteta?! Koji posao?! Čemu to služi?!
8)
Eto, ima i luđih od tebe.
Nakon drugog djeteta ostala doma. Zadovoljna skroz.

[majoslava]

zavisi naravno od prirode posla, ako ti je dosadan, trebala bi naci nesto sto te zadovoljava.

meni moj posao puno znaci, ekonomski, socijalno i profesionalno, tako da mi je uvijek bilo drago vratiti se, premda mi je bilo lijepo i kod kuce tokom roditeljskih dopusta

[Anemona]

Posao mi nema smisla, niti prije, niti nakon porodiljnog.
Uglavnom ja sam nekako nešto, ne znam što u glavi posložila i zaključila da ne živim radi posla, odnosno posao je samo tu da mi pomogne živjeti svoj život. I tako te uvjete koje sam postavila, moj posao ispunjava sasvim ok. Čim manje posla i čim više slobodnog vremena i plaća kakva takva.
Ja sebe vrlo lako mogu zamisliti kod kuće kao majku - domaćicu s nekakvih sitnim poslovima i hobijima koje radim od kuće, ali mi to trenutno financije ne dozvoljavaju. Dok ili muž ne dobije promaknuće, ili ne dobijem drugog muža , radim to što radim.

[Nikolina-Zagreb]

Osvježavam temu koju sam otvorila u IX mj. prošle godine.
Malo je proširujem na smisao, ne samo poslom, već općenito područjima koja direktno nisu vezana za djecu.
Kod mene se situacija sa interesom i za druge stvari, osim djeteta, i raspoloženjem općenito, popravlja. Međutim, još uvijek se ponekad osjećam izgubljeno. U kratkome vremenu od cca 3 sata koje provodim s mrvicom poslije posla, te vikendom, osjećam grižnju savjest ako radim nešto drugo i ništa mi više toliko nema smisla kao vrijeme provedeno doma, a druge strane čini mi se da bi osim usmjerenosti na dijete, te posla, trebalo postojati još nešto što bi me ispunjavalo. Vikendom imam 1 sportsku aktivnost; i u pravilu idem nevoljko, poslije se osjećam dobro, ali ništa posebno. Svjesna sam toga da ne mogu biti ista kao prije trudnoće/poroda i ne žalim za tim danima, međutim ne pronalazim drugu 'ja' i druge ili drugačije interese. Trudim se i očito treba vremena - kod nekoga više, kod nekoga manje. Još uvijek me muči i ta razdvojenost. Čak sam razmišljala raditi od 6-14 da bih ranije došla po mrvicu u vrtić (trenutno za to nemam mogućnosti, jer ga nema tko ujutro odvesti u vrtić) ili pretvoriti godišnji u skraćeno radno vrijeme (u dogovoru s poslodavcem), međutim, u razgovoru s tetom sam se uvjerila da mu je u vrtiću dobro i teta mi je sugerirala da radije čuvam dane za cjelodnevni boravak s mrvicom tijekom praznika, nego skraćeni rad.. Znam da biti doma s njim cijeli dan također ne bi bilo OK; osim, naravno, ako bismo više izlazili i družili se, jer vidim da mu već vikendom bude dosadno (valjda jer je veći, a i navikao se valjda na vrtić s više događaja/lica/igračaka), iako se jako voli sam igrati i lijepo se igra. Ukratko, kako 'se pronaći' i kako pronaći neki (dodatni) smisao, kada je roditeljstvo najveći smisao i iz toga razloga sve vrijeme nakon posla posvećujem zajedničkome boravku. Kakva su vaša iskustva

[Anemona]

Ne znam kako točno odgovoriti na tvoje dvojbe.
Mene prati isti osjećaj. Ja svoje vrijeme dijelim na ono na poslu i ostatak, ostatak je samo za obitelj. I isto tako se osjećam loše, ako "oduzimam" vrijeme od vremena za obitelj (dijete).
Tako da sve što mogu utrpam za vrijeme posla, pa mi se to na kraju zbroji i oduzme od godišnjeg.
Sad je novo da vježbam, skoro svaki dan, i to prvo uspavam malog i onda trk na vježbanje.
Moja poanta je da taj osjećaj imam stalno, ali ne smeta me, jednostavno sam se priviknula i tako prilagođavam obaveze i život (prema obitelji i djetetu).

[hm]

Nakon prvog mi je to sve bilo bezveze, ali sam već pošteno planirala drugu trudnoću. Radila 8 mjeseci i opet porodiljni.
Nakon drugog sam promijenila posao, pa mi je to bilo koliko toliko interesantno i puno bliže nego prijašnja lokacija, a i neki drugi plusevi su bili u igri (prvenstveno finacijski), pa sam to sve skupa malo lakše podnosila, ali nisam bila ushićena.
Nakon trećeg - svako jutro i svaki dan se preispitujem zašto ja to moram (narafski u pitanju su samo financije) i svakodnevno pokušavam smisliti način kako da barem prepolovim radno vrijeme (moram naći način kako financirati tu rupu jer smo u velikom kreditu), ali mislim da sam blago na tragu. Moram si samo dati malo vremena. Ali ova sadašnja pozicija definitivno nije "moja". Trebam nekaj drugo, a to prije svega podrazumijeva da je veći dio mene predan obitelji, a manji poslu (ali nekom drugom koji bi me ispunjavao).

[EvaMONA]

Vratila sam se na nešto drugačiji posao s kojim sam čak bila zadovoljnija (nije bilo napredovanje, ali s boljom ekipom u istoj firmi i kreativniji posao;i lova ista). Znala sam da želim ubrzo novu trudnoću i već sam nakon 4 mj. ponovo bila doma, na mirovanju zbog problema u 2. trudnoći. Imala sam i ponovo imam iste dvojbe kao ti. smatram se emancipiranom i ispunjenom ženom, ali trenutno me jedino zanima biti doma i brinuti se o obitelji. nadam se da ću ovaj put možda ostati 1 g. na neplaćenom, a do tad dijelim iste brige i ni sama ne znam što ću. nije mi drago ići raditi samo da mogu platiti račune , a da se tih 8,9, il 10 h dnevno osjećam ko na robiji jer me posao nimalo ne veseli.

[miele]

Moja beba će uskoro 6 mjeseci i planiram se vratiti na posao a zapravo ni sama ne znam kako će to sve izgledati i kako ću izorganizirati i posao i obitelj.Moram priznati da se pomalo užasavam povratka,ne zbog pitanja posla nego me već sada prati onaj ludi osjećaj da ću propustiti odrastanje moje male mrvice i već sam sada ljubomorna na sve mame koje si mogu priuštiti ostati doma i brinuti se za djecu.Ja znam da ne mogu bez posla, on me ispunjava nije mi teško raditi,ali mrzim činjenicu da neću vidjeti prve korake svog djeteta...Mrzim što sam dovedena do ruba da moram birati(tj. nemam izbora),da je takva jadna situacija i brdo kredita na vratu da ne smijem ni pomisliti ostati doma...Iskreno, slama mi se srce što se ne mogu prepustiti osjećajima i biti s djetetom dok god je to njoj potrebno.Tjera me samo neka luđačka nada da tako mora biti i da će biti bolje tako,i da se ne smijem osjećati grozno jer je to sad jedini ispravan način.

[zhang]

Sjeti se da su generacije naših mama pod redovnim porodiljnim imale 3 ili 6 mjeseci.
Vjerojatno je i njima bilo teško i nisu imale izbora. Pa svejedno nismo ispali tako loši
a generaciji naših baka mislim da je bilo još teze, i vise djece i obaveze oko kuće, polja, zivotinja (ako su bili na selu, a te su generacije uglavnom bile na selu)

probaj se izorganizirati tako da ti redoviti kucanski poslovi ne oduzimaju puno vremena na dnevnih bazi, skuhaj vise vikendom pa zamrzni da imaš preko tjedna. To će ti osigurati neko vrijeme za provesti sa mrvicom.

[Nia_Zg]

Meni je zapravo najgora pomisao da kad su nam djeca mala s njima provodimo jako malo vremena jer moramo raditi. Dođemo doma tek oko 17 ili 18 sati, a malo dijete ide spavati već oko 20h. Pri samoj pomisli na to mi se želudac stisne i mislim si kako ćemo vikende posvetiti samo mrvici. I kad o tome razmišljam zapravo razumijem naše starce zašto nas već godinama zapitkuju kad ćemo imati djecu, jer oni bi unuke... A zapravo se svodi na to da ni oni nisu imali dovoljno vremena koje bi provodili s nama, jer su radili (ali je bar radno vrijeme bilo od 6-14h ili 7-15h, a ne kao sad u kapitalizmu), tako da sada žele barem svojim unucima pružiti sve ono što nisu mogli nama...

[Peterlin]

Ja se uvijek sjetim kolegice (vss) koja se sa svakog od tri porodiljna vratila potpuno ispranog mozga... Čudila sam se, sve dok nije snašlo i mene. Nisam bila potpuno prisebna sve dok mlađi sin nije dogurao do kraja jaslica i krenuo u vrtićku grupu. Valjda je to priroda tako uredila da majka djeteta mlađeg od 3 godine i ne može posvetiti cijeli mozak nečem drugom... A ja nisam imala ništ protiv svog posla i u nekom krugu radila sam zahtjevnije i manje zahtjevne poslove (odustala od zahtjevnog jer niti sam mu se bila u stanju potpuno posvetiti, niti sam se bila u stanju potpuno posvetiti djeci). ALi to prolazi s vremenom i konačno dođe na svoje.

[spajalica]

ja volim svoj posao i on mi ima smisla. jednostavno uzivam u njemu. volim i svoju djecu i ona su mi super, ali se na vidim samo u ulozi majke i domacice. kad sam doma nervozna sam, jer nije sve onako tip top, pa ko luda radim po kuci i na kraju i djeca znaju ispastati zbog toga. na poslu mi je ugodno, nije svaki dan isti, dok doma imam osjecaj da zivi po satnici mog djeteta.
ovako nakon posla sam u potpunosti posvecena obitelji, a radno vrijeme sam prilagodila da sam po djecu u 16 sati. ne mislim da je to kasno. i s njima sam od 16-21, aktivno. MM vodi klince u vrtic oko 8-9. ta jutra su njihova. cesto ih vodi pjesice pri cemu svi uzivaju. tako da mislim da moja djeca nisu zakinuta s tim sto mi idemo na posao.

[mamitzi]

ja stvarno volim raditi i mrzim biti doma. dok sam živjela sama nikad nisam bila doma, suđe nisam prala dok ne bi svo potrošila, nisam čistila. to je za mene sve traćenje života. nije da bi cijeli dan bila na poslu, ali imala sam posao,dodatni posao, fuš, instrukcije i hrpu hobija. a sad sam mama koja bi se vratila na posao što prije-međutim znam da me ela treba, treba me i filip pa sam doma i tužna sam. a kad dođe vikend i moram čistiti , onda bi se hitila kroz prozor, isto tako kad peglam u noćnim satima, najrađe bi otišla na posao i radila, a platila nekom za te nepodnošljive kućanske poslove. ipak, imati majku očajnu kućanicu i ljubiteljicu posla i nije tako crno, jer kad nisam bila na poslu samo bi se igrala s filipom , a i sad je tako.

[Peterlin]

ja stvarno volim raditi i mrzim biti doma. dok sam živjela sama nikad nisam bila doma, suđe nisam prala dok ne bi svo potrošila, nisam čistila. to je za mene sve traćenje života. nije da bi cijeli dan bila na poslu, ali imala sam posao,dodatni posao, fuš, instrukcije i hrpu hobija. a sad sam mama koja bi se vratila na posao što prije-međutim znam da me ela treba, treba me i filip pa sam doma i tužna sam. a kad dođe vikend i moram čistiti , onda bi se hitila kroz prozor, isto tako kad peglam u noćnim satima, najrađe bi otišla na posao i radila, a platila nekom za te nepodnošljive kućanske poslove. ipak, imati majku očajnu kućanicu i ljubiteljicu posla i nije tako crno, jer kad nisam bila na poslu samo bi se igrala s filipom , a i sad je tako.

Draga, za te je dušu dala knjiga Paule Jhung KAKO IZBJEGAVATI KUĆNE POSLOVE: http://www.profil.hr/index.php?cmd=s...oizvod_id=4497

Stavila sam link jer to je bolna točka mnogih i premnogih mladih majki koje su počele raditi ili još nisu... Mi živimo na taj način (peglanje - oslobodibog, sušilica pegla umjesto mene, košulje peglam i niš drugo i to jednom u 2 tjedna).

Dugo sam imala i tetu čistilicu, ali kad mi je manje dijete poraslo, nije bilo više potrebe. Istina, raskramaju dečki, ali brate mili, to je NJIHOVA soba i njihov nered. Sve što sam počinila u tom smjeru jest zabrana razvlačenja krame u mojoj sobi.

Na poslu sam nekoliko godina nakon porodiljnog postala ipak "ona stara" iako mi je dupli porodiljni i nekoliko godina rada izvan struke jako potkresalo krila. Vidim to i kod drugih ženskih osoba oko sebe. Tja, iz te kože nikuda... Djeca su ipak prioritet, ali da bi ih mogli hraniti i otplaćivati kredite (tko ima), moramo raditi. Posao treba biti (koliko se može) veselje i užitak, jer da prostite, provedemo 8 sati na poslu - dulje nego doma s djecom. Ja sam od jednog posla pobjegla zato jer mi je bilo mrsko frustracije od tamo donositi doma djeci i mužu. ALI dok sam radila taj posao, davala sam koliko sam god mogla (i to je vrijeme kad se moralo imati tetu čistilicu). Sad me više kućanski poslovi ne opterećuju toliko jer djecu uključujemo u njih. Veliki su dovoljno, pa sudjeluju. Naš dom je i njihov dom. Samo.... treba do toga dorasti i preživjeti nekoliko godina od povratka s porodiljnog do neke pete-šeste godine, čak i dulje.

[msko23]

Posao mi nema smisla, niti prije, niti nakon porodiljnog.
Uglavnom ja sam nekako nešto, ne znam što u glavi posložila i zaključila da ne živim radi posla, odnosno posao je samo tu da mi pomogne živjeti svoj život. I tako te uvjete koje sam postavila, moj posao ispunjava sasvim ok. Čim manje posla i čim više slobodnog vremena i plaća kakva takva.
Ja sebe vrlo lako mogu zamisliti kod kuće kao majku - domaćicu s nekakvih sitnim poslovima i hobijima koje radim od kuće, ali mi to trenutno financije ne dozvoljavaju. Dok ili muž ne dobije promaknuće, ili ne dobijem drugog muža , radim to što radim.

Ovo je identično moje mišljenje, slažem se u potpunosti, radim samo da zaradim za zivot, a zivim samo za slobodne trenutke koje cu provesti sa djetetom, da mi muz ima puuuno vecu placu vjerojatno se ne bi jos vratila na posao!

[Mrvna]

Vratila sam se na posao koji volim prije mjesec i pol. Izgubljena sam u prostoru i vremenu jer se puno stvari promijenilo dok me nije bilo pa se još lovim sa svime. Da ne spominjem kako je vrijeme provedeno na poslu u mojoj glavi vrijeme koje nisam provela s Lucijom i mm-om i jako mi teško pada, ništa ne može biti toliko važno. Taj dio dana odrađujem jer moram i ne mogu si priuštiti da još neko vrijeme ostanem doma.

[Deaedi]

Posao nakon rođenja djeteta?! Koji posao?! Čemu to služi?!
8)
Eto, ima i luđih od tebe.
Nakon drugog djeteta ostala doma. Zadovoljna skroz.

Nekima služi da plate hranu, režije, kredite.

Lako je biti zadovoljan ako ti netko drugi puni novčanik.

[Trina]

Daedi, zločesta i taktična kao i uvijek.

[Deaedi]

Pa mislim, već je bilo x ovakvih rasprava i moje mišljenje se nije promijenilo: svojevoljno ostane doma ona mama kojoj nije sila raditi (financijska sila). Dakle, ili muž dovoljno zarađuje, ili živi vani pa neka država fino honorira doplatkom, ili pomažu roditelji...

[Trina]

Novaca mora biti dovoljno, to uopće nije sporno. Samo što i to dovoljno ne mora biti svakome jednako. Ali daj izbaci više iz glave misao da su sve žene koje su svojevoljno ostale kući da bi odgajale djecu, neradnice i lijenčine. Jer nisu svima prioriteti isti. I ne daju se svi jednako u svakom aspektu života, neovisno o financijama, nismo svi isti

[Deaedi]

Novaca mora biti dovoljno, to uopće nije sporno. Samo što i to dovoljno ne mora biti svakome jednako. Ali daj izbaci više iz glave misao da su sve žene koje su svojevoljno ostale kući da bi odgajale djecu, neradnice i lijenčine. Jer nisu svima prioriteti isti. I ne daju se svi jednako u svakom aspektu života, neovisno o financijama, nismo svi isti

Ja se potpuno slažem s tobom. Nisu sve neradnice i lijenčine, ali nisu sve ni ostale doma radi djece, nego radi sebe. I jer si to mogu priuštiti.

[Svea]

Ja se potpuno slažem s tobom. Nisu sve neradnice i lijenčine, ali nisu sve ni ostale doma radi djece, nego radi sebe. I jer si to mogu priuštiti.

Pa nek su. Njihov izbor. Kaj ne?
Koliko osuđivanja u zadnje vrijeme iščitavam u redovima i između njih.... nije mi jasno zakaj vlada ovakva atmosfera...

[Nikolina-Zagreb]

Hvala svima što ste podijelile svoja iskustva s nama - uvijek mi je lakše kada vidim da se i drugi i kako se i drugi 'nose' s podjednakim problemima.
Ima nešto u onome što je napisala 'spajalica'. U nastavku je dio njenog teksta (spajalice, oprosti ako sam 'izvukla' iz konteksta), u kojemu dijelom nazirem i svoja razmišljanja. S vremena na vrijeme preispitujem moje vrijeme doma. S jedne strane volim da sam doma, jer sam s mrvicom i MM, a s druge strane se to vrijeme često svodi na gledanje mrvice dok se igra, povremeno poticanje na neku igru, jako kratko igranje s njim i komentiranje njegove igre, jer se uglavnom neće igrati s nama, te paralelno obavljanje kućanskih poslova. I meni je to super, jer mi je najljepše biti s njim, međutim, čini se da i ja trebam pri tome biti zaokupljena zahtjevnijim aktivnostima. Volim kućanske poslove, međutim, očito nisu dovoljno zahtjevni da me u potpunosti ispune. S druge strane, predugo smo svi na poslu. Zato mislim da je najbolja kombinacija: raditi, ali raditi kraće, a vrijeme doma provoditi i u aktivnostima koje i nas više ispunjavaju - npr. sport, kultura, druženje s prijateljima, sa ili bez djece, a što je moguće realizirati ako imamo više slobodnih sati tijekom dana; naime, ako imamo samo 2-3 sata na raspolaganju svako veče, vjerojatno je da ćemo ih potrošiti na druženje s djecom doma (ili u parku ispred kuće kada je lijepo vrijeme), kuhanje, večeru, pripremu za sutrašnji dan.
Rezimirala bih: Dobro je da radimo, dobro je da su djeca s bakama i djedovima, dobro je da djeca idu u vrtić, dobro je da smo svi zajedno doma, dobro je da održavamo stan, međutim, nije dobro ako postoji nesrazmjer, a po meni s ovakvim radnim vremenom postoji. Ako bi bili više doma i mi bi više uživali u drugim aktivnostima osim osnovnih, svakodnevnih i operativnih.

[QUOTE=spajalica;1553506]ja volim svoj posao i on mi ima smisla. jednostavno uzivam u njemu. volim i svoju djecu i ona su mi super, ali se na vidim samo u ulozi majke i domacice. kad sam doma nervozna sam, jer nije sve onako tip top, pa ko luda radim po kuci i na kraju i djeca znaju ispastati zbog toga. na poslu mi je ugodno, nije svaki dan isti, dok doma imam osjecaj da zivi po satnici mog djeteta.

[jkitanov]

A ja i obožavam posao i obožavam biti kod kuće sa miškom.
Ponekad sanjam da radim i baš mi je lijepo, a ponekad ne bi išla na posao sljedeče dve g.
Ali šta se može, za dva mj moram raditi.
Stalno sam u kontaktu sa kolegicama, a miška vodim i na službena i neformalna poslovna događanja u slingu.
Prava je atrakcija na predavanjima.
Sjedi meni u slingu i sat-dva gleda predavanje.
Rekla je šefica u šali da će ubuduće mame samo nastaviti raditi nakon poroda sa bebom u slingu.

E da mi je takav posao!

[jelena.O]

i još da izvadiš cicu i nahraniš ga, pa nastaviš poso dalje!

[Nikolina-Zagreb]

Možete li mi preporučiti neku knjigu koja bi mi pomogla da nađem mir i zadovoljstvo kao majka, a vezano za problematiku koju sam opisala - nenalaženje smisla u nečemu drugome osim djece; naišla sam na jednu koja je bliska mojim trenutnim razmišljanjima i osjećajima (Budizam za majke), pa bih voljela ako bi mi netko mogao preporučiti još neku knjigu. Hvala.

[Lucija Ellen]

Mirjana Krizmanic "Tkanje zivota". Zanimljivih razmisljanja ima.

[Nikolina-Zagreb]

Hvala na prijedlogu; pročitala sam sažetak i zvuči dobro.