prvo velika pusa svima, ovo mi je prvi post na novom forumu!
e sad, o mom problemu, neke cure vec sve znaju i hvala im na podrsci, puno mi znaci! a za neupucene, evo o cem se radi:
prosli tjedan mi je, sasvim slucajno kad sam isla rutinski provjerit zeljezo u krvi- znaci nemam NIKAKVIH poteskoca ni simptoma, dijagnosticiran pojacani rad stitnjace. doktorica mi je rekla da moram odmah poceti piti lijekove, sto znaci i prestati dojiti. ja se pobunila, pa mi je rekla da mi daje mjesec dana da naucim dijete na drugu hranu :shock: pa cu onda pocet s lijekovima. ja sam prvo bila u soku i plakala cijelu noc jer sam planirala zaru iskljucivo dojiti do 6 mejseci, a onda uz nadohranu i dalje (sad ima 3,5 mjeseca).
nakon sto sam se smirila, pochatala s curama i prosvrljala netom (i otkrila da postoje lijekovi za stitnjacu koje smijem piti i dok dojim), odlucila sam potraziti drugo, trece, cetvrto, n-to misljenje sve dok ne nadjem doktora koji ce u mom lijecenju uzeti u obzir koliko mi je dojenje vazno. a ako ga ne nadjem, radije necu piti lijekove nego prestati dojiti (buduci da nemam nikakve poteskoce, ja se osjecam potpuno zdravo).
medjutim, sad su me svi oko mene poceli napadati. jer "gospon doktor" ipak zna najbolje, on je bog, ko sam ja da sumnjam u ono sto mi doktor kaze...sveki mi je rekao da mu je susjeda doktorica rekla da nece djetetu nista bit ako ju prestanem dojit s 3 mjeseca i da sta ja sad kompliciram :shock: doslo mi da mu glavu razbijem, bas me izzivcirao. najbolja frendica me danas isto napala, rekla mi je da sam joj cudna i malo "bolesna" s tim dojenjem i da su me "rode" malo previse uzele :? a cak mi je i muz reko da malo pretjerujem.
bas sam jadna trenutno