Ariel, čestitam na bebici i doista je najbitnije što si uspjela prebroditi traumu prvog poroda, - žao mi je što si to morala iskusiti i roditi još jednu bebicu v.putem.

Ovo za prvu noć i njihovo bdijenje nad bebicom(kad su i ona i mama ok) mi je suludo, tipično medikalizirano stajalište.

Ja i moja curka smo spavale jedna kraj druge (jer se radi rupture nisam mogla ustajati i stavljati je/dizati iz krevetića) i bebica je samo spavala, a ja sam prštala od sreće. Sad kad razmišljam mislim da su mi to među najdražim prvim zajedničkim trenucima: ja i moje čudo jedno kraj drugoga.