pojednostavljeno, odlikasa, i to onih koji idu bar u 5. razred pa navise

iako imam frendicu koja s curama nije nikad trebala nista raditi za skolu, pa sam dosad mislila da je nas doma pristup ok, jedan razgovor od ovog vikenda me zabrinuo pa bi htjela vidjeti kako i koliko doma radite s djecom koja dobro i sami svladavaju skolski program

kod nas je situacija ovakva
i. je isao prva tri razreda u boravak, tamo bi napisao domaci.
ja bi doma samo prelistala biljeznice, nikad mu ne ispravljam domacu zadacu, mislim da to treba ostati na njemu i uciteljici, tj da ce samo tako, ako ona skuzi gdje on grijesi, domaca zadaca imati smisla.
mozda bi bilo drukcije da je rijec vecem broju gresaka ili o ponavljajucim greskama, ali nije
tek jednom kad sam, slucajno, citajuc jedan njegov strip, skuzila da nekad pogresno rastavlja rijeci kod prelaska u drugu crtu, posla sam na informacije i rekla uciteljici da sam to skuzila, malo ga ispitala, da ipak ima problem i da sam ja njemu objasnila, ali da mozda nisu to gradivo dobro prosli. kasnije mi je zahvaljivala.

kad su najavljeni testovi, pitam ga trebamo li sto provjezbati, on mi uvijek odgovori da ne treba ponavljati, da zna, da ce sam ucit kad bude trebao i na tome ostane.
ja mu samo ponekad, random metodom, postavim par pitanja za provjeru

nisam nemajka, lijena i neodgovorna prema njegovim obavezama, pratim gradivo koje rade, ne ponavljamo ga zajedno, ali ono sto ga zanima nadogradjujemo
tako isto radi i mm.

sad je dosao u 4. razred, i naviku pisanja zadace odmah poslije skole sam je nastavio od prvog dana. ne trebam ga cak ni podsjecati. kad nazovem pitat jel stigao doma, vec je za stolom.

preko praznika, preko ljeta i preko vikenda o skoli se ne prica i knjiga se ne uzima u ruku. mislim da bar prva 4 razreda za to on stvarno nema nikakve potrebe.

ocito je da me dijete ne muci (zasad), izvrstan je skoli u svim predmetima (zasad) i navike ima (zasad)

ali
muce me neki razgovori zadnjih dana i upozorenja sa zivotnim primjerima od roditelja djece koja su isto odlikasi i isto idu u 3-4-5 razred. dakle, radi se o djeci kojoj ne treba pomoc, ali roditelji je svejedno daju. neki cak jedan dan vikenda odvajaju za ponavljanje, iako ja mislim da u njihovom slucaju stvarno nema potrebe za tim.
razlozi ocekivani: treba uciti uciti, treba stvarati pa onda njegovati radne navike, pa ce ih kasnije zaskociti teze gradivo, pa ce mozda nesto propustiti nauciti, trebamo im mi stvoriti strukturu
nema niceg posprdnog u mom glasu dok nabrajam njihove razloge i metode, pomislim i ja ponekad tako ali (zasad) ne vidim jos te probleme i zato ne interveniram

ali evo me uhvatila zadnjih dana neka panika sto ako mi ona frendica s pocetka topika laze ne mislim da laze, ali sto ako sam je ja predoslovno shvatila.
sto ako je tocna jedna moja mala statistika (ograniceni uzorak ) koja mi govori da su takvi koji nisu trebali uciti i koje se nije ucilo uciti, ostali, u najboljem slucaju, vjecni apsolventi

radite li i koliko doma s djecom koja na satu sve cuju i sve vide i sve zapamte, vole uciti i povrh onog sto trebaju, a vrijedni su i odgovorni prema svim skolskim obavezama i bez vase intervencije.

oce mi se obit o glavu sto mu dajem kredita?


(znam znam da imam srece da je takav, pliz ne pisite mi takve postove)