prije spavanja upita da li sutra ide u vrtić?
moj odgovor je da ide, a ona a zašto,
i 1000 x zašto, ali ne plaće.

a danas ujutro zamislite, opet ona pita da li
može plakati, ja joj velim da može ako je žalosna,
a ona odgovori da će doma plakati, ali u vrtiću neće
jer joj je tamo lijepo..
i sada si vi mislite...)))

naime, još uvijek je to valjda adaptacija,
i biti će još svega, jer ne može shvatiti još da
je pet dana u vrtiću, a dva doma,
ali biti će sve ok...moramo tako misliti.
mislili smo da plakanje nikada neće stati,
a onda jedno jutro presjek...hvala bogu...

pozdrav svima...)