Mirjana Lenček e-mail:
mlencek@erf.hr
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, Borongajska 83f
MATEMATIKA U LOGOPEDIJI
Složenost, odnosno zahtjevnost matematike se često ne prepoznaje, posebno kada se usvajanje znanja, postupaka i njihova primjena odvijaju bez teškoća. Uočavanje problema (s matematičkim konceptima, u pamćenju matematičkih činjenica, organiziranju brojeva i razumijevanju i uporabi matematičkoga jezika) se najčešće događa u školskoj dobi. No, mnoga se matematička znanja usvajaju znatno ranije, puno prije formalne poduke. Prediktori uspjeha u matematici nisu jasno definirani, ali je izvjesno da pojedini simptomi upućuju na moguće teškoće pa i poremećaj u usvajanju matematike.
Opis obilježja odstupanja neophodno je promatrati s obzirom na dob, odnosno s obzirom na količinu formalne poduke i on uključuje čitav niz znanja o komponentama matematike u svrhu procjene. Prepoznati fenomen , bilo u okviru specifičnih teškoća učenja ili pak izdvajajući matematičke teškoće kao poseban entitet, moguće je na osnovi „razvojne matematičke linije“ i jasnoga određenja svrhe svakoga matematičkoga zadatka te na osnovi niza podataka o procesima uključenima u rješavanje.
U ovome radu prikazat će se neke značajke odstupanja u matematici u predškolskoj i školskoj dobi u svrhu oblikovanja smjernica za prepoznavanje djece kojoj je neophodna podrška ili pomoć - logopedska ili neka druga.
Izdvojit će se «tipični» simptomi, kvalitativno raščlaniti i usporediti s poznatim činjenicama o matematičkim teškoćama u svrhu sustavnijega pregleda istih, a sa svrhom definiranja opisa koji će olakšati logopedsku procjenu odstupanja.
Premda je pregled napravljen prema opisima rezultata maloga broja djece (šestero), korak je prema opsežnijim istraživanjima u nas i sustavnijim opisima fenomena teškoća u matematici.
Prema dobivenim podacima, prepoznatljivi oblici teškoća u rješavanju matemačkih zadataka djece s odstupanjima, a prema porastu kronološke i obrazovne dobi su:
- teškoće u razumijevanju prijedloga i loša prostorna organizacija
- teškoće vizualno-prostornoga uparivanja
- pogrešne procjene količine (više, manje)
- problemi konzervacije količine
- nepoznavanje brojevnoga niza
- teškoće brojanja unatraške, brzoga brojanja, brojanja u sekvencama
- otežano pisanje brojeva prema diktatu
- neshvaćanje brojevnoga pravca
- pridavanje neodgovarajućih značenja simbolima
- problemi prisjećanja temeljnih matematičkih činjenica
- pogrešni odgovori na jednostavne zadatke matematičkih operacija zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja
- nepoznavanje svojstva komutativnosti
- nepoznavanje matematičkih pravila
- odabir pogrešnih strategija računanja
- nemogućnost rješavanja problemskih zadataka
- problemi u geometriji.
Teškoće u matematici imaju različitu sliku u različitoj dobi, a što je određeno sazrijevanjem kognitivnih mehanizama, količinom formalne poduke matematike kao i neformalnim matematičkim inputom kojega dobivamo u svakodnevnome životu (primijenjena matematika; npr. baratanje novcem i sl.).
Ranim otkrivanjem moguće je smanjiti čitav niz negativnih posljedica – psiholoških, socijalnih, ekonomskih i drugih, pri čemu znanja odgojitelja i učitelja o fenomenu teškoća i poremećaja mogu biti presudna za akademski napredak i život ove djece u cijelosti.