Slažem se s ovim... Ovo boldano smo i mi iskusili (i još živimo s tim, dečki su 2. i 3. razred) i dnevno im tupimo zašto je to važno... Ja sam svjesna toga da u njihove glave još ne prodire činjenica da o tome ovisi daljnje školovanje, posao itd. ali i te kako prodire da o tome ovisi hoće li te netko u dućanu prevariti za novce...Ancica prvotno napisa
O tome ovisi i da znaš izračunati imaš li dovoljno za sličice, slatkiše, danas-sutra za režije... Moj mlađi nije učio dijeljenje u školi, ali dnevno uči dijeliti s bratom, s prijateljima... na placu (sine, koliko moramo kupiti jabuka da svatko u obitelji može pojesti dvije?) i tako. Ne kažem "idemo sad vježbati matematiku", to je integrirano u naš svakodnevni život. Ne ide uvijek glatko, ali ide... snalaze se djeca.
Evo primjera - jučer smo gospodu odveli na rujanfest sa 120 kn (toliko je bilo ocijenjeno da je primjereno potrošiti). Sami su morali rasporediti što im je najvažnije, što važno, a što apsolutno nebitno jer je izvor bio limitiran. Baka im je još samo ostavila crni fond za sok, ali raspoređivanje ove love išlo je dobro... Ne samo matematički, nego i logički: mlađi sin je komentirao "ja sam odabrao streljanu jer tamo obično nešto i dobijem ako uspijem pogoditi kako treba" (a tako je i bilo, dovukao je neki plastični top).
Lijepo su preračunali od tih 120 kn koliko svatko dobije da bude pošteno i na što se to može potrošiti... Eto, to su trikovi za vježbanje računanja u ovoj dobi. Zbrajanje, oduzimanje, množenje (koliko mi treba za tri vožnje) i slično...
Obećali smo ih odvesti barem još jednom, ako ikako stignemo.