Mene onako intelektualno brine pitanje pitke vode, kineske ekonomske dominacije, američanske prijetnje svjetskoj stabilnosti, srednjevjekovni mrak informacija u koje nas uvijaju kompromitirani mediji i tako.

Ali praktično - živim iz dana u dan, jedino se tako i može. Uvijek će se naći neka rupa za mene i moju obitelj, ako nigdje, a ono u glavi i srcima. Sloboda je uvijek sloboda misli. To me je naučio djed koji je u konclogoru organizirao čišćenje baraka - da ne žive ko životinje. MOžeš mislit kako je to imalo smisla i koliko su mogli napraviti - ali bar je ritual živio. Organizirao je kazališnu skupinu i pisao i režirao neke komade po sjećanju na tekstove koje je prije čitao, a budući da je bio u mađarskom logoru on je odlučio učiti mađarski od mađara u logoru, a i skupljao je odbačene mađarske novine koje su bacili stražari i čitao. Mislio si je kako će rat završit, a znanje jezika ostat. Kasnije je prevodio s mađarskog.
Na izblijedjele novine je pisao svoje neke priče. Eto, ako je mogao on u konclogoru - a to je isto moralo djelovati kao vrlo mračna i konačna situacija, mogu i ja štogod da se dogodi.