Nisam htjela da ovo zvuči kao odbijanje od posvojenja velikog djeteta, naprotiv. Samo što smatram da ljudi obični imaju neke mutne predodžbe i strahove o posvojenju starijeg djeteta, da zapravo ne znaju što može biti pravi problem, a oko čega se ne treba brinuti.
I mi smo razmišljajući o prvom posvojenju bili spremni posvojiti "veliko dijete" do 7 godina, a sad mi je 7 referenca za malo, haha. O velikima nismo znali zapravo ništa.
Ljudi žele što manje dijete iz razloga što osjećaju da je bolje početi zajedno što ranije, i zato što žele imati bebu, i jer je takav početak najsličniji biološkom proširenju obitelji. To sam sve ja osjećala, i mm, ali bili smo došli u fazu da želimo dijete, a ne osjećamo više potrebu za bebom. To je preduvjet, rekla bih, i ako to ne rasčistite sami sa sobom, ne treba ni razmišljati o posvojenju većeg djeteta.

Jedan razlog koji sam često čula sa strane je "kućni odgoj" ili nedostatak istog koji se očekuje kod većeg djeteta. Sadmogu reći da su to nebitne stvari. Onaj stvarni problem je muka koju dijete nosi u sebi, a koliko je velika, i kako će se ispoljiti, i kada - to ne možemo pogoditi samo pogledom na dob djeteta.
Veliko dijete od 10, 11, 12 godina i dalje je dijete, stvarno je. Željno pažnje, pohvale, zagrljaja, sigurnosti. Veliko dijete će možda pokazivati da nas ne treba, zapravo, sigurno će to pokazivati u nekoj svojoj fazi, ali svejedno nas treba. Ne treba se bojati zakinutosti u roditeljskim osjećajima kod posvojenja velikog djeteta - jer sam pogled na veliko dijete izaziva bujicu ljubavi, nježnosti i topline, kao i pogled na malo.
Naš veliki sin zauvijek će ostati naše prvo dijete, poseban po tome što nas je učinio roditeljima, dao da par postane obitelj. Naše roditeljstvo nije manje time što je naš sin došao veći.
Jedan od velikih "za" posvajanje velikog djeteta odnosi se na one koji strahuju od skrivenih posebnih potreba djeteta koje će posvojiti. Razne vrste problema (medicinski, s ponašanjem, učenjem) uglavnom su se već pokazali kod djeteta školske dobi. To naravno nije garancija za miran nastavak plovidbe, ali daje početak s boljim uvidom.
Druga dobra strana posvojenja velikog djeteta jest to što je čekanje mnogo kraće. Ako napišete da ste spremni posvojiti dijete školske dobi, sigurno će vam se vrlo brzo neki centar javiti. Ipak, očajnička želja za bilo kakvim, "makar i velikim" djetetom nije dobra osnova za posvojenje.
Meni se svojedobno kao veliki plus činilo to što neću morati djetetu reći da je i zašto je posvojeno. Sad mi se to ne čini nimalo bitno, a osim toga, svejedno smo se narazgovarali o toj temi.

Puno tu ima osobnih za i protiv, više nego objektivnih. Ali mislim da bi stvarno bilo više posvojenja velike djece, kad bi se i o dobrim i o lošim stranama više znalo. I da će nove posvojene obitelji lakše napredovati sa što više informacija i znanja raspolažu.