Da razjasnim ovo "tabula rasa"....moja primarna zadaća kao majke jest da ju NAUČIM puuno stvari, od vezanja cipela do "igre života". Pod igrom života mislim na usađivanje nekih vrijednosti koje smatram polaznim, poštenje, odlučnost, samopouzdanje itd...Moram ju naučiti kako da jede sama, kako da drži čašu, kako da si briše guzu i sve ostalo, a potrebno za život.
Ono što joj najviše želim usaditi je da bude sposobna misliti svojom glavom, ne znam za vaše bebe, ali ja svoju smatram "tabulom rasom" u smislu da još ne zna govoriti, hodati, a njeni afiniteti su nešto sasvim drugo. Sada je mala i naravno da ću je nostiti, samo ponekad ne mogu u mjeri u kojoj bi ona htjela, jer recimo, kupam starijeg sina, ili se naginjem preko balkona da pokupim veš obzirom da pljušti. Znam da je okolina lakopotezna na okidaču što se tiče "dobronamjernih savjeta" tipa "nemoj ju učiti na ruke", ali djelomice sam mišljenja (iz iskustva) da je takav scenarij zaista djelomično i moguć. Lucian mi primjerice nije htio nigdje drugdje spavati nego na rukama. Ovdje podrazumijevam čitavo noćno spavanje....Obzirom da sam ga u početnoj fazi tako "naučila", dakle uopće ga nisam spuštala ni u krevet, niti na bilo kakvu površinu osim meni na rukama.....i to po 4 h u komadu. Sada si jednostavno to ne mogu priuštiti....