Ovo kaj smo doživjeli danas u vrtiću zaprepastilo nas je.
Inače imamo dijete koja je možemo reći osjetljivo i nikad nismo bili grubi prema njoj a niti smo dopuštali da netko drugi bude grub pema njoj.

Dora ima 3.5 godine .
danima prije nam je pričala i bila je vesela zbog toga kaj bu krenula u vrtić.
Mi smo jučer bili prvi dan u vrticu i super je proslo. Dora je išla tam s veseljem, odvela ju je mama i odma ju ostavila do 12 h.kad je mama došla po nju jučer i kad ju je Dora vidjela tek se onda jako rasplakala..
jučer je poslijepodne rekal da ne želi ići više u vrtić.
danas ujutro 2. dan vrtiča
nije htjela ići.
išli smo i tata i mama s njom.
rekli smo joj da idemo pozdraviti tetu.
tamo se držala mami za ruku i onda ŠOK !
teta je rekla da se ne treba puno opraštati, da je tako bolje i onda je povukla Doru k sebi i Dora je jako počela plakati , a mi smo otišli od nje i tako smo ju ostavili..
sad smo doma. mama je na bolovanju, a tata radi kasnije...
gledamo se i pitamo se pa, kako smo mogli biti tako glupi i ne pitati tetu da bi trebali ostati s Dorom neko vrijeme još tamo....
osjećamo se kao da smo izdali vlastito dijete....
sad kad čitam neka druga iskustva vidimo da neke tete dozvaoljavaju a neke ne da roditelji ostanu s djecom tamo u vrtiću
mi ćemo to sutra napraviti
ostat ćemo tamo s Dorom
ali žao nam je da je Dora preživjela danas tu mogli bismo reći traumu
vidimo da joj je sve to previše za prva 2 dana
i koliko joj je jučer bilo lijepo u vrtiću, krenula je puna entuzijazma, optimizma i veselja
a danas totalna suprotnost..
danas ćemo ići po nju u 11 h
a sutra ćemo tamo ostati s njom..
nadamo se da joj se vrtić danas nije toliko zamjerio...

može koji savjet nama roditeljima, da ne osjećamo takvu grižnju savjeti i da se oslobodimo strašnog osjećaja krivice koji nas trenutno muči?
i kakva su vaša iskustava u sličnim situacijama?

hvala