pozdravi i poljupci svima. slucajno sam naletila na ovaj predivan forum i jednostavno pozeljela sam a i nisam mogla a da odustanem da se ne udruzim sa vama svima... Ja sam iz Makedonije, zovem se Mila. imam 22 godina, ponosna zena i majka 7 ipol mesecnog bebusicu Teodor. Udala sam se sa svoih 17 godina, zaljubila sam se puno u moj sadasni suprug Goran... pokusavali smo da dobijemo bebu nekih 2-3 godina ali nisam mogla. bila sam tako tuzna i kroz glave su mi prolutali svakakve misle da mi nije nesto, da ne imam neku bolst ili sta ja znam da nemogu ostati trudna. Uradila sam razne testove ( kojih hvala Bogu bile su ok ) ali ipak nisam mogla da shvatim zasto nemogu ostati u drugom stanju. mnoge su mi savetovali da se ne uzrujavam da mi to ne bude tako golema preokupacija i da se opustim pa ce se desiti.. i doktore su mi isto savjetovali.. ali jednostavno bas suprotnon i bas radi to sta nisam smjela toliko da se preokupiram s time, ja sam upravo to radila nisam mogla da to kontrolisem i stalno sam si ponavljala zelim bebu zelim bebu.. jednostavno to je bilo jace od mene.. ali desilo nam se jedan ne tako dobar period zivota kad nismo mogli da razmislamo toliko a i da pokusavamo i "hop" to je bilo to.. zapravo ostala sam u drugom stanju.. na kraju je ispalo tako kako su mi svi govorili.. kad nisam toliko razmislala o tome upravo tada se i desilo. bila sam presretna.. ustvari malo je rec presretna da bih opisala svoje tadasno stanje a posebno kad sam saznala da sam trudna i to bez da znam 4 ipol mjeseci... trudnoca mi je bila divna.. nisam mogla da docekam da vidim svoje djete...ali kao za mom inatu beba je prekoracila termin koji su mi dali doktori. dan Teodorinog rodjenja nije bil planiran. isli smo samo na pregleda ali kad su ustanovili da sam bebu nadnosila 12 dana zadrzali su me u bolnici. posto sam bila preplasena poradjaja resila sam se na carskog reza, mada i doktori kad su me vidjeli tako prestrasena sami su rekli da nema sanse da me sednu na boksa :D haha... tako se rodio Teo. bila sam najsrecnu mamu cjelog sveta. svjet je bio moj, samo moj... a cjelog mog svjeta je upravo bio u moј zagrljaj. od tog dana moj svet se promjenio za 360 stepena. sve oko mene je tako lepo, njezno, predivno. kad god pogledam u oci moga sina moje srce je ispunjeno lepim mirisima sveta, uz sve radosti u svemiru, sa svim proleca cvecha, sa svim srece covecanstva... on je moј zivot, radost, sreca.. mislim za sada da je vise nego dosta.. uzela sam previse veseg cjenenog vremena pa tako da cu ovdje stati, pozeleti srecu, radost i sve najlepse svima vama sto ste procitali ovo moje kratko putovanje zivota i sta drugo mogu reci, osim vidimo se opet.. polupci>:d< >:d< >:d< :-h
![]()