Doma sam već dugo, od čuvanja trudnoće s Lucianom, s njim do 2,5 god, pa druga trudnoća i sad opet porodiljni.....naravno da nezamislivo volim ovu bebu,ali zaista mi malo bude dosta kuće i svaki dan iste rutine...ponekad mi fali posao, da budem među ljudima, da se, u drugom smislu (ne čisto kao roditelj) osjećam vrijedna, korisna i da se moram trsiti za unapređenje, veću plaću i sve one druge "poslovne brige". Doduše, fali mi još malo do kraja faksa, pa to vrijeme koristim i za učenje, ali ne znam, svejedno sam malo "fed up" kuće, mašine, veša, trenirki itd...
Kako je s vama? Kako ne ispaliti ponekad na živce i ulogu mame/kućanice?