evo i nas valjda se polako odjavljujemo, na žalost. već tjedan dana ne želi ni "ošnjofiti" siku. a tjedan dva prije toga je bilo na moje nagovaranje i nutkanje. Na pitanje. Ajde hoćeš malo zizati?, odgovori su sljedeći:

1. hmmmm....ne. i pobježe
2. pio meka (čitaj: već sam pio mlijeko?!)
3. ne, sami pava (čitaj: idem spavati pa ne mogu, to je kod nuđenja prije spavanja)

jednom dvaput je htio a onda je sjeo u krilo i bezveze ju držao u ustima, nije htio sisati.
drugi put ju je poljubio i opet šmugnuo.
možda je sve u svemu dva-tri puta sisao ali kratko.

Čisto sumnjam da je to neka prolazna kriza jer traje malo manje od mjesec dana. razmišljala sam i o tome da li moja trudnoća utjeće na promjenu mlijeka ili ga neki "nevidljivi hormon" odbija? (da, da, trudna sam 11 tjedana. )

Osjećam se tužno, nisam mislila da će ikada htjeti prestati (osim možda kad krene u školu). kao da me više ne treba. u stvari nisam nikada razmišljala o prestanku kao da će doći s njegove strane. mislila sam da to uvjek dođe s majčine strane.

ali ti bjedni izgovori, zašto neće, pala sam na dupe.

eto samo sam htjela malu krizu podjeliti s vama...još uvjek ne govorim da smo prestali dojiti...