evo i nas valjda se polako odjavljujemo, na žalost. već tjedan dana ne želi ni "ošnjofiti" siku. a tjedan dva prije toga je bilo na moje nagovaranje i nutkanje. Na pitanje. Ajde hoćeš malo zizati?, odgovori su sljedeći:
1. hmmmm....ne. i pobježe
2. pio meka (čitaj: već sam pio mlijeko?!)
3. ne, sami pava (čitaj: idem spavati pa ne mogu, to je kod nuđenja prije spavanja)
jednom dvaput je htio a onda je sjeo u krilo i bezveze ju držao u ustima, nije htio sisati.
drugi put ju je poljubio i opet šmugnuo.
možda je sve u svemu dva-tri puta sisao ali kratko.
Čisto sumnjam da je to neka prolazna kriza jer traje malo manje od mjesec dana. razmišljala sam i o tome da li moja trudnoća utjeće na promjenu mlijeka ili ga neki "nevidljivi hormon" odbija? (da, da, trudna sam 11 tjedana.)
Osjećam se tužno, nisam mislila da će ikada htjeti prestati (osim možda kad krene u školu). kao da me više ne treba. u stvari nisam nikada razmišljala o prestanku kao da će doći s njegove strane. mislila sam da to uvjek dođe s majčine strane.
ali ti bjedni izgovori, zašto neće, pala sam na dupe.
eto samo sam htjela malu krizu podjeliti s vama...još uvjek ne govorim da smo prestali dojiti...