Dakle, ovo moram podjeliti s vama.
Moja cura je unazad 2 mjeseca počela spominjati neka čudovišta, kojih se, naravno, boji, naročito navečer, po mraku, ali i tijekom dana. I sad smo se mi našli na sto čuda kako to riješiti, ili barem ublažiti. Pa smo pričali ozbiljno, pa smo pričali šaljivo, pa smo izmišljali priče kojekakve o nekim čudovištima, koja su dobra i ok i prijatelji i svašta tako nešto...
Sve dok prije neki dan nisam slučajno naletjela na onaj praaaaasteri vic o majmunu i banani, iliti "ogulitćutepojestćute" vic.
Vic je o Fati i Muji i Hasi, ofkors, ali sam ga ja malo preuredila, u skladu ukusom i mojim i moje curke, pa ide otprilike ovako:
Mala curica je ušla u mraaaačnu sobu i unutra čula "Ogulit' ću te, pojest' ću te" (strašnim glasom). Curica se užasno uplašila i pobjegla, vičući "Čudovište!!!!!!!"Njezin stariji braco joj nije vjerovao, pa je isto doživio.
A onda su došli moji cura i dečko i uzeli ručnu svjetiljku, pa posvjetlili u mraaaačnu sobu...a kad taamooo.... Majmun, drži bananu i priča joj "Ogulit' ću te, pojest' ću te!"

Moja cura se valjala od smijeha, sutra svima u vrtiću ispričala taj vic (tkogod je imao živaca slušati) i zasad smo u primirju s čudovištima...
Eto, pa možda "ogulitćute..."vic potjera još koje čudovište iz mašte još kojega četverogodišnjaka...