Spol ispitanika: Ž

Dob ispitanika: 33


Pitanja:

1. Dijagnoza i lista postupaka kroz koji ste prošli (i gdje):
Ja: sve OK
MM: asthenozoosp. do asthenoteratozoosp.
1 AIH 3/2009, VV - ništa
1 stim. IVF 7/2009, VV - ništa

2. Broj godina koliko pokušavate/ste pokušavali:
Pokušavamo ukupno 4 godine. Prvo godinu dana sami doma, zatim se obraćamo doktorima i saznajemo dijagnozu MM, zatim još 2 godine lovimo sve potrebne nalaze (tu je odmoglo i što sam ja u međuvremenu gadno slomila nogu, bila na operaciji i 5 mjeseci na štakama pa smo morali pauzirati s pretragama i liječenjem), i od početka ove godine smo napokon u «pravoj» akciji.

3. Da li ste dobili dijete? (Uspjeli s MPO (gdje?), prirodna trudnoća, posvojenje?)
Ne.

4. Ocijenite od 1 do 7 koliko vam je slijedeci faktor bio tezak (7=najtezi):
a) neuspjeh u postupku 6
b) prihvacanje dijagnoze 2 (na početku nismo bili svjesni što nas sve čeka zbog te dijagnoze, a kada smo je postali svjesni, već smo se s njom zaživili i postala je dio nas)
c) bračni problemi 2
d) neshvaćanje okoline 2
e) financijske teškoće - do sada 2, a kada krenemo u Sloveniju popet će se barem na 6
f) "zavist" trudnicama i mamama - zasto i ja ne? 5
g) problemi na poslu (izostanci, bolovanja itd) 7
h) čekanje na postupak 6
i) nesto drugo?

5. Da li ste bili deprimirani, na skali od 1 do 7, koliku ste dubinu depresije dosegli (7=najteze)?
Varira od 2 do 6, kako kada.

6. Da li ste rekli okolini za neplodnost? Kako ste to učinili?
Apsolutno svi u mojoj okolini znaju sve! Na početku sam rekla samo nekolicini najbližih prijatelja. MM nije baš želio da se o tome priča (inače je puno zatvoreniji tip od mene) pa nisam htjela širiti informaciju zbog njega, a roditelje sam htjela poštedjeti… Međutim, nakon što su mi pitanja tipa «Pa kada ćete vi? Što čekate, već ste dugo zajedno? Imate sve, posao, stan, auto, zašto to ne podijelite s djecom, zašto ste tako sebični?» toliko počela ići na živce da više nisam mogla izdržati, počela sam svima, pa čak i ljudima koje vidim prvi put u životu, odgovarati «Ne možemo imati djece i idemo na MPO!». Na taj način ih ušutkam i više me ne gnjave. I pali!
A pogotovo o tome još više pričam od ovog novog Zakona, da dam ljudima do znanja da se taj zakon tiče stvarnih ljudi i ako me žele slušati, krenem i više u detalje….

7. Da li ste se na svom radnom mjestu suočili s (zaokružite tvrdnje koje su vas točne):

a) otvorenom podrškom - DA, većina kolega
b) prikirivenim negodovanjem i nedobravanjem od strane kolega i/ili poslodavca – DA, šef (i to koji ima IVF dijete!)
c) otvorenim pritiskom kolega i/ili poslodavca – DA, opet šef
d) prijetnjom premještaja na slabije plaćeno radno mjesto - NE
e) otkazom - NE

Ako da,

8.Da li je do poteškoća došlo (zaokružite tvrdnje koje su za vas točne)

a) odmah po saznanju vaše radne okoline
b) nakon proteka određenog vremena
c) nakon višegodišnjeg iskustva s medicinski potpomognutom oplodnjom.

I prije saznanja, zbog izlaženja s posla radi kontrola i pretraga (koje sam uvijek 10-terostruko nadoknadila) i prije nego što sam šefu rekla razlog istih. A rekla sam mu upravo onda kada je on meni sam od sebe rekao za svoju IVF curicu i ispričao dugogodišnju borbu da dođu do nje. Mislila sam da će tada napokon imati više razumijevanja za moje izostanke, no suosjećanje je trajalo punih 5 minuta, a onda mu je moja stalna prisutnost na poslu opet postala važnija.

9. Da li ste imali problema u komuniciranju s partnerom? Kako ste to riješili?
Da na početku, zato što je MM bio puno manje zainteresiran za naš problem. Kao i većina muških, on je samo čekao da mu kažem da treba ići doktoru, napraviti tu i tu pretragu, itd. i tada bi stvarno to obavio, ali nikakve inicijative od njega samoga nije bilo, što je mene izluđivalo. Osim toga, ja sam htjela dijete i nekoliko godina prije nego što smo počeli raditi na bebi, ali on tada nije bio spreman, pa kad smo saznali dijagnozu, krivila sam ga za izgubljeno vrijeme.
Sada su stvari drugačije, i on je s vremenom shvatio kompleksnost problema, a želja za djetetom mu je toliko porasla da je nekad «gori» i od mene, tako da se je potpuno aktivirao i postao mi apsolutna podrška.

10. Što biste izdvojili kao najvazniju stvar(i) koju biste preporucili/rekli pacijentima koji tek ulaze u lijecenje? Ono sto biste voljeli da ste samo znali kad ste tek pocinjali.
Kada smo saznali dijagnozu, kao i većina početnika, mislila sam da nije veliki problem, da je medicina jako napredovala, plivača smo ipak nešto imali pa će doktori to lako riješiti…Osim toga, mislila sam da smo još uvijek ipak dosta mladi, tada smo imali 29, i da imamo vremena….
Da sam tada znala koliko je borba s neplodnošću teška i dugotrajna, prije bih se detaljnije informirala o svemu, više aktivirala od samog početka, inzistirala na bržem lovu na nalaze…
Zato novim pacijentima predlažem da se što prije o svemu informiraju i aktiviraju jer vrijeme brzo prolazi, a godine idu…

11. Koja vam je stvar/tehnika/faktor najvise pomogao u podnosenju/ nosenju s neplodnosti?
Razgovor s MM i nekim dragim prijateljicama. Kada vidim da neke moje prijateljice barataju MPO pojmovima kao da su i same u toj priči, plaču sa mnom zbog negativnih beta i vesele se zbog mojih novih postupaka, dižu me kad padnem, znam da me slušaju, da ih zanima što se događa, da me pokušavaju razumjeti, ukratko da im je stalo do mene, i to mi daje nevjerojatnu snagu da idem dalje….

12. Tko vam je najveća podrška tijekom liječenja (zaokružite tvrdnje koje su za vas točne):

a). partner - DA, velika!
b) roditelji – DA, iako ne razumiju baš sve i boje se zbog mog zdravlja i što se «toliko mučim».
c) prijatelji – DA, pogotovo neki!
d) medicinsko osoblje DA
e) netko drugi, tko: npr. forumaši i sl DA
f) nitko;najčešće sam bio/la sam/a


13. Da prolazite ponovo kroz sve to, koje greske ste uocili a koje biste preporučili drugima da izbjegnu?
Kao što sam gore napisala, da se što prije informiraju o svemu i aktiviraju.

14. Da li ste mijenjali ustanovu u kojoj ste se liječili i zašto?
Do sada NE, iako se od sada spremam u Sloveniju, ali ne zbog mog doktora i ustanove u kojoj se liječim, već zbog novo ZAKONA u RH!!!

a) u kojoj ste mjeri bili zadovoljni odnosom liječnika: uopće nisam 1– 2 – 3- 4- 5- 6- 7 u potpunosti jesam;
b) u kojoj mjeri ste bili zdovoljni odnosom drugog zdrav. osoblja 1 – 2 – 3 – 4 – 5 – 6 - 7
c) u kojoj mjeri ste bili zadovoljni zdrav. uslugom: uopće nisam 1 – 2 – 3 – 4- 5 -6 – 7 u potpunosti jesam
d) u kojoj mjeri ste bili zadovoljni organizacijom rada na klinci 1 – 2 – 3 – 4 – 5 – 6 - 7

15. Da li ste opazili zdravstvene tegobe nakon postupka? Kako ste ih rijesili/doveli u normalu?
Od postupka puno češće osjećam blaže ili jače nelagode/bolove u jajnicima i maternici te bolove u križima, ali to pripisujem ostatku hormona u tijelu. Provjerila s doktorom, koji me pregledao i potvrdio da je sve ok, tako da ne poduzimam više ništa posebno.
Dobra stvar u svemu tome je što sada opet nakon dugo vremena ponovo osjećam ovulacije!

16. Ako ste u Zagreb išli na postupke iz drugih gradova, s kakvim ste se problemima susretali? Koliko vam je to bilo tesko, i kako ste to rijesili?
Živim u Zagrebu.

17. Da li ste ikad potrazili strucnu pomoc psihologa? Mozete li komentirati koliko je pomoc bila korisna (te preporuciti ili ne drugima)?
Nisam potražila stručnu pomoć psihologa. Moji psiholozi su MM i nekolicina dobrih prijateljica, i to im jako dobro ide!!!

18. Zao nam je ako ste prosli kroz gubitak trudnoce/a. Ako imate iskustvo gubitka trudnoce molimo vas da odgovorite na slijedecu grupu pitanja:
a) Kako ste to proživjeli?
b) Što vam je pomoglo, a sto odmoglo?
c) Da li ste se ikome obratili za pomoć, gdje i kako?
d) Što biste preporučili drugima u istoj ili slicnoj situaciji?

Do sada nisam imala iskustvo gubitka trudnoće.