sve mi je teže i teže

[martinela]

Evo trudnoća traje već 18 tjedana i sve je suuuuuperrr! Ali meni postaje sve teže. Po noći ne spavam jer ne mogu više spavati na trbuhu, cijelu noć se namještam tako da ne spavam dovoljno. Na poslu mi ponestaje zraka i osječam se kao da imam 100 kg. Nemam energije, stalno mi je neudobno kako god sjela, stajala, radila.
Navečer dok se smirim imam grčece u stomaku kao pred mengu, ne mogu normalno disati, stalno mi curi nos...

Ne znam kako je vama ali ja još nikako da se priviknem...nikako da se namjestim i provedem dan kao prije trudnoće.....

Baš kad su stale mučnine sad mi fizički ali i psihički postaje teže....

[mihim]

ja mislim da previse negativno gledas na te " sitnice ", probaj se viise koncentrirat na bebu - budi sretna sto je sve superrrrr ko sto si rekla, a nemoj mislit na to kak si manje spavala, misli na to kak ces uskoro osjetit lupkanje malog anđelcica ak vec nisi, sve te promjene su normalne zato i trudnocu zovu drugo stanje, dva dana se prisili na lijevi bok i naviknut ces se. ja sam u 37 tjednu skoro bio je zadak pa sam morala spavat na desnom boku i bilo mi je jako tesko zaspat dva dana na lijevom i sad mi je svejedno, beba je najbitnija. zao mi je kaj se tak osjecas, al uvijek sam iskrena i nekak mi je krivo kad vidim kolko se neke zene trude samo ostat trudne i odrzat trudnocu, u stanju su ne mrdnut iz kreveta i jos hrpu teskih stvari, a onda neko kuka zbog " meni sitnica ". svi imamo neke svoje tegobe u trudnoci, ja sam u prvoj mislila da cu umrijet od svraba zbog strija, raspucala se ko kokica od do, zgaravica me tolko pekla da sam mislila da cu se onesvijestit, al uopce se nisam bedirala, krema na nocni ormaric, na pocetku zgaravicu ignorirala, a kad je postalo nepodnosljivo gastal na ormaric samo da bi mogla zaspat i tak cekala srecicu. sad isto zgaravica zeza al nije tak strasno, trbuscic do zuba i mali misic od 21 mjesec koji neprestano trazi i treba paznju, i sve ostalo. budi sretna, veseli se sto ces uskoro vidit svoju bebicu, naspavat cemo se jednog dana i previse, al dok nas oni trebaju mi smo u drugom planu...

[betty boop]

možda ti fali daha i osjećas se bez energije zbog manjka željeza

[Nice]

ja sam sad nekih 25 tj. i definitvno mi je mrvu teže nego u prvoj trudnoći (ali to je zbog viška kila) - u pravilu se osjećam super... je muči me ishijas, ponekad žgaravica...ali nekako mi to ne pada teško..
u prvoj trudnoći sam u 41. tjednu hopsala, šetala, plesala... uglavnom bilo mi je suuuper... sad vidim da neću biti tako poletna ali se nadam da neću biti ni pretroma :/

[sretna35]

čekaj tek 37. tjedan fakat je sve teže i teže...hodati, spavati...itd

[RozaGroza]

26 tjedana, ležim več više od 5 tjedana non stop, i nije lako, odem se otuširat i oprat kosu, i svaki dan me to tako izmori ko da sam se na brdo popela! Hodat je OK iako trbuh mi je več sad ono skroz pod sisama ogroman tako da nije lak baš gegam se, pa mi se mm ruga...nekad imam BH uglavnom ujutro, to rješavam magnezijem, a spavat/ležat mogu isključivo i samo na lijevom boku, tako da je cijeli taj dio tijela utrnut i boooooooli!!! Nos mi se suši i često je začepljen, a kad nemogu doč do daha znam da mi je malo palo željezo pa si uzmem heferol (jako rijetko možda 2 puta u mjesec). Ne mogu više ni pošten obrok pojest jer mi se sve vrača u grlo, mislim da mi je dečkec dosta visoko, nekad mi pritisne dijafragmu pa se sva zacrvenim jer ostanem bez daha....i tako......čari trudnoče

[tajuska]

ja mislim da previse negativno gledas na te " sitnice ", probaj se viise koncentrirat na bebu - budi sretna sto je sve superrrrr ko sto si rekla, a nemoj mislit na to kak si manje spavala, misli na to kak ces uskoro osjetit lupkanje malog anđelcica ak vec nisi,
*****
budi sretna, veseli se sto ces uskoro vidit svoju bebicu, naspavat cemo se jednog dana i previse, al dok nas oni trebaju mi smo u drugom planu...

za razliku od mihim, mislim da je sasvim normalno da ti je tesko i fizicki i psihicki i trebas to izbaciti iz sebe i nemoj imati griznju savjesti kaj ti je tesko.
meni je cijela trudnoca isto i naporna i ponekad mi ide na zivce i nikakvo veselje sto cu dobiti dijete to ne umanjuje. jer, jbg, fakat je na momente bas naporno.
isto nisam nocima spavala (bas tu negdi oko tvojih tjedana, sad je nesto bolje, cisto sam se naucila izmoriti i trudim se prije spavanja opustiti s nekakvim glupim hmoristickim serijama jer sam skuzila da je uglavnom problem u stresu i panici), i dalje se napuhujem ko balon, uzasno se uspusem od obicnog pranja suda, kicma me je pocela boliti ak sam predugo u jednom polozaju, a ponekad se mala toliko rita da me cijela utroba boli. vise ne mogu stojeci obuci carape, cucnuti se mogu samo s rasirenim nogama i milijon drugih stvari koje me nerviraju jer ogranicavaju moju samostalnost i pokretnost. a o svim psihickim turbulencijama, strahu, panici i ostalom da uopce ne govorim. vec se mjesecima filam se beskrajnom kolicinom informacija jer mi to donekle umanjuje stres, ali ne pomaze skroz. na momente kad se mala ritne zeludac me zaboli od panike kako cu ja to kad se rodi (iako naravno u totalno racionalnim trenucima znam da ne postoji to sto ja ne bih mogla ).

a to kaj ima zena koje su 6 mjeseci povracale, imaju zgaravicu i moraju mirovati, ma koliko uistinu suosjecala s njima i divim im se sto duraju vesele i cile (narocito ove na mirovanju, njima skidam kapu do poda, toga me je oduvijek bilo najvise strah), me ne tjesi. i odbijam da mi bilo tko govori da sam zbog ovih osjecaja losa osoba ili negativna ili da bi trebala kao osoba sa svojim osjecajima i potrebama biti na drugom mjestu.

jako se veselim deristu, ali da mi je ovo cekanje turbo super zabavno, bome nije (samo se nadam da ce drugi put par s psihicke strane biti lakse)....tak da, draga martinela, meni je uzasno puno pomoglo kad sam konacno nasla iskustva cura koje ne gugucu 9 mjeseci i pricaju kako im je to najljepse razoblje u zivotu i shvatila da su moji osjecaji sasvim normalni. nadam se da ces se i ti osjecati malo bolje sto nisi jedina i negoduj do mile volje

[mihim]

tajuska ti nisi moju bit price shvatila, isto mislim da trudnoca nije gugutanje 9 mj, vec suprotno - hrpetina stresa, panike,... i meni se tesko obut i slicno, sve znas, al hocu rec da to nisu stvari koje bi trebale tolko uznemiravat. pa mozda ipak ima i malo cari u recimo zgaravici, bolje to nek da iscekujes npr. rezultate amnio... bla,bla. pa nisam ni ja plesala dok sam ceskala trbuh od onog ubitacnog svraba, al nisam ni mislila da je to smak svijeta.

[Zara1]

slažem se s mihim

ni meni trudnoća nije bila bajna (prvo mučnine, pa sam imala žgaravicu koja me svakodnevno "ubijala" u pojama, kontrakcije, nisam mogla spavati, imala pritisak pa nisam mogla ni hodati više od par koraka u komadu) ali mi je to ipak najljepše razdoblje u životu i jedva čekam ponovno
sve ovisi kako si složiš sliku u glavi, gledaj malo pozitivnije na sve

[Zara1]

Navečer dok se smirim imam grčece u stomaku kao pred mengu, ne mogu normalno disati, stalno mi curi nos...

možda imaš kontrakcije, pitaj ginekologa da li bi ti magnezij pomogao i koja doza
ja sam pila ovisno o danu 2x300 ili 3x300mg šumeće

i svakako provjeri željezo

[Pandora Aura Monroe]

Protiv grčeva magnezij, kao što su cure već napisale, a za spavanje meni nema boljeg od jastuka za dojenje. Jedino se zahvaljujući njemu uspijevam udobno namjestiti.

[tajuska]

tajuska ti nisi moju bit price shvatila, isto mislim da trudnoca nije gugutanje 9 mj, vec suprotno - hrpetina stresa, panike,... i meni se tesko obut i slicno, sve znas, al hocu rec da to nisu stvari koje bi trebale tolko uznemiravat. pa mozda ipak ima i malo cari u recimo zgaravici, bolje to nek da iscekujes npr. rezultate amnio... bla,bla. pa nisam ni ja plesala dok sam ceskala trbuh od onog ubitacnog svraba, al nisam ni mislila da je to smak svijeta.

mislim da nitko nije ni rekao da je smak svijeta, ali savjet gledaj na to pozitivno mi se ne cini najboljim u situaciji kad se osjecas ko da bi iz vlastite koze mogla iskociti. a naravno da uvijek moze biti gore, no neke ljude to nikada nece utjesiti. i iskreno, ne znam zasto bi? da su se ljudi povodili onime "moglo bi biti i gore" nikad se ne bi pomakli s mjesta.
i da, i ja cu opet iako nije turbo zabavno, ali cu i opet vjerovatno 9 mjeseci jamrati kak mi je tesko....

[mihim]

ovisi kak gledas, ja ne kazem moze bit gore, nego bit ce bolje, i gledam pozitivu sto su mjere ok i nemam kontrakcije, i kad je prije tjedan dana bila na zadak nadala sam se i vjerovala da ce se okrenut, a nisam plakala nad sobom, makar bi to bio dobar razlog, a sad da citavom svijetu vicem kak mene pece ko da mi je neko najgoru kiselinu stavio od prsne kosti do kraja grla kaj ce mi to pomoc, em cu samu sebe izludit a i drugi bas obozavaju kad im se kuka cijelo vrijeme. tak da ne kuzim kaj sam krivo rekla.. a tebi ak je lakse " jamrat " daj, ja ti od srca zelim da ti vezanje tenki bude najveca tegoba. . i dalje, jos uvijek mislim da sam ja u pravu s tim kaj sam rekla da gleda pozitivu jer je trudnoca uredna. zenama koje ne mogu dugo ostat trudne, il se nose s boli gubitka trudnoce cini mi se vecina s lakocom govori ma bit ce bolje, bude, bit ce uskoro, glavu gore... a sad mi se cini ko da ti mislis da bi netko trbao zalit trudnicu koja nemre trcat cijeli dan, e meni to nije fer, jednoj koja je izgubila bebu vikat da ce bit bolje i da preboli, a tjesit nekog zato kaj si nemre npr. obrijat noge il nesto drugo....................

[Scandalous]

Bome se i meni dosad činilo da sam jedina koja nije ushićena zbog trudnoće... a uopće nemam nekih poteškoća... naravno da sam zahvalna i neizmjerno se divim svima koje nisu imale tu sreću kao ja da gotovo i ne znaju da su trudne... postaje sve teže, istina, ali nemam se na što specijalno požaliti... eventualno na grčeve/bolove u nogama... ali te sam probleme imala i prije, samo ne toliko često i jako...
Sretna sam što ću imati dijete, veselim se svemu, gledam i kupujem dječje stvari...ali sam daleko od toga da smatram kako mi je trudnoća najsretnije razdoblje života... najbolja riječ koju mogu pronaći da opisuje kako se osjećam jest 'ograničeno'... nije lako naviknuti se da ne možeš /ne smiješ sve što i prije... to često zna biti prilično frustrirajuće...

Savjet nemam... ja kukam okolini pa mi od toga zna biti lakše...

[Zara1]

najbolja riječ koju mogu pronaći da opisuje kako se osjećam jest 'ograničeno'... nije lako naviknuti se da ne možeš /ne smiješ sve što i prije... to često zna biti prilično frustrirajuće...

a tek kad se dijete rodi.... 8)

[mihim]

da zara... kuzim kaj hoces rec.

[Scandalous]

a tek kad se dijete rodi.... 8)

Nemoj o tome, od toga me panika hvata...

Ma mislila sam na vlastito tijelo... ne na obveze...

[Zara1]

dođe ti isto na kraju
tek kad rodiš budeš vidjela zašto sam ono napisala
i koliko si zapravo bila 'slobodna' u prvoj trudnoći
uživaj dok možeš

[Scandalous]

Vjerojatno, ali sam najslobodnija bila prije trudnoće... sve ima svoje prednosti i nedostatke... samo što kad beba stigne, imam čime kompenzirati taj nedostatak slobode... nije li dovoljan samo pogled na bebicu?

ak to ne pomogne, baba je u blizini...

[Zara1]

nije li dovoljan samo pogled na bebicu?

je

i ja sam mislila (prije nego sam rodila) da bebe zaspu navečer nakon kupanja u onoj nekoj kupki sa lavandom - koja zabluda

super za baku, mi smo sami - ali kad si posložiš prioritete u životu ništa ti nije teško
bar meni nije :/

[pomikaki]

slično kao Zara, mislim da koliko god zvučala idiotski ona fraza koju trudnice često čuju - uživaj dok možeš - ima svoj određeni smisao. Eh kad se sjetim svoje trudnoće (prve, jelte). Svi su me mazili i pazili, posebno mi je išlo na živce što su mi sve teže od kile uzimali iz ruku. Vremena koliko hoćeš - ili mi se tako sad čini (nisam čuvala trudnoću ali sam imala dosta starog godišnjeg pa sam ipak oko mjesec i pol ranije otišla doma). Istina, imala sam grčeve u nogama, zatvor, zapuhala bih se brzo, u trgovini nisam pred kraj trudnoće mogla ni duže držati vješalicu s majicom da je bolje pogledam (a ionako je shoping postao potpuno bespredmetan ), ali prava ograničenja su stigla tek nakon poroda. Premda, sve to čovjek zaboravi... da, da

[Žabica]

Evo i mene malo kukati , tek sam ušla 19tj. I meni je teško, osjećam se ko slon, ogromno i napuhano. Sve me nešto bolucka, ne znam jel to normalno ili ne, pa onda razbijam glavu s time. Nitko iz okoline me ne razumije, ispada da samo ja kukam. Kao kolike su žene bile trudne pa se nisu toliko žalile, a tebe boli ovo i ono. Ispada da sam je neka mimoza koja ništa ne može istrpjeti :/

[tajuska]

najbolja riječ koju mogu pronaći da opisuje kako se osjećam jest 'ograničeno'... nije lako naviknuti se da ne možeš /ne smiješ sve što i prije... to često zna biti prilično frustrirajuće...

Savjet nemam... ja kukam okolini pa mi od toga zna biti lakše...

osjecam se identicno. s tim da sam ja uglavnom prestala kukati nekim ljudima iz najblize okoline jer sam dobivala bujicu tih "kaj si cendrava - to je prekrasno - budi pozitivna - sve je to slatko - bog da si uopce uspela ostati trudna" komentara od kojih sam mislila da sam totalno luda i grozna i sebicna osoba i tek to me neopisivo frustriralo i samo pogorsavalo situaciju. ponekad ljudima ne treba niti savjet niti pomoc, samo razumijevanje.

a nikad nisam ocekivala da me se zali pa niti da mi se pomaze, bas da nadoknadim taj osjecaj ogranicenosti se trudim zivjeti sto je moguce normalnije, i radim sto je moguce vise stvari ko prije. samo ne zelim da mi se govori da kaj imam cendrati kad mi je sve super, a ja se na momente osjecam tolko cendravo da bi se najrade dekicom po glavi pokrila i ne maknula se cijeli dan s kauca.

[tajuska]

Evo i mene malo kukati , tek sam ušla 19tj. I meni je teško, osjećam se ko slon, ogromno i napuhano. Sve me nešto bolucka, ne znam jel to normalno ili ne, pa onda razbijam glavu s time. Nitko iz okoline me ne razumije, ispada da samo ja kukam. Kao kolike su žene bile trudne pa se nisu toliko žalile, a tebe boli ovo i ono. Ispada da sam je neka mimoza koja ništa ne može istrpjeti :/

Mene je moja nadraza majka odmah na pocetku trudnoce prozvala najcendravijom trudnicom koju je ikada vidjela. :/ to je bilo neopisivo ohrabrujuce i poticajno.

da, a istovremeno mi drzala prodike kaj s biciklom idem na plazu...

[Mrva]

možda ti fali daha i osjećas se bez energije zbog manjka željeza

šta je najbolje piti za željezo osim što pijem pregnital?

[kole]

Mrva preporucujem ti caj od koprive (malo je offtopic)

[mala nada]

Mrva šta si napravila krvne pretrage pa ti je pokazalo da imaš manjak željeza?Inače si dobro?

Ja sam jela dosta žižula i šipak(nar).Šipak je bio malo kisel ali sam ga jela.Neplanirano išla na pretrage i željezo mi je bilo :shock: super.A od kad znam za sebe sam anemična,manjak željeza.

[Mirtica]

Prošla sam i gubitak djeteta i kompliciranu trudnoću sa strogim mirovanjem i sto čuda i problema i kad sam napokon imala urednu trudnoću kukala sam da me smeta trbuh jer je eto velik pa zadnja dva tjedna nisam vozila auto jer se nisam mogla okrenuti da vidim dok vozim u rikverc. I tad sam kukala kao da je kraj svijeta.
I nakon kiretaže i gadnog industrijskog poroda dođe jedan super brzi i praktički bezbolan, a ja tiskam i mislim si pa zar me baš mora boljeti i šta mi je sve ovo trebalo
Nakon kiretaže i prvog poroda, ležala sam polumrtva 2-3 mjeseca i nisam mogla nikud. 5 dana nakon drugog poroda plakala sam jer su me bradavice boljele kad bih obukla grudnjak pa ga nisam mogla duže nositi pa nisam mogla do grada a meni se baš išlo
Mislim da i trudnice koje nemaju neke gadne komplikacije imaju pravo požaliti se.

[Mrva]

nisam radila krvne pretrage, nego često nemam daha i srce mi ubrzano tuče...hvala..

[kole]

nisam radila krvne pretrage, nego često nemam daha i srce mi ubrzano tuče...hvala..

reklo bi se da si trudna

[Žabica]

Prošla sam i gubitak djeteta i kompliciranu trudnoću sa strogim mirovanjem i sto čuda i problema i kad sam napokon imala urednu trudnoću kukala sam da me smeta trbuh jer je eto velik pa zadnja dva tjedna nisam vozila auto jer se nisam mogla okrenuti da vidim dok vozim u rikverc. I tad sam kukala kao da je kraj svijeta.
I nakon kiretaže i gadnog industrijskog poroda dođe jedan super brzi i praktički bezbolan, a ja tiskam i mislim si pa zar me baš mora boljeti i šta mi je sve ovo trebalo
Nakon kiretaže i prvog poroda, ležala sam polumrtva 2-3 mjeseca i nisam mogla nikud. 5 dana nakon drugog poroda plakala sam jer su me bradavice boljele kad bih obukla grudnjak pa ga nisam mogla duže nositi pa nisam mogla do grada a meni se baš išlo
Mislim da i trudnice koje nemaju neke gadne komplikacije imaju pravo požaliti se.

Eh Mirtice, na tvoj post mogu staviti samo veliki X.
Nisam prošla ni trunčicu onog što si ti, ali totalno kužim što hoćeš reći.
Moja T se cijelo vrijeme vodi pod prijetećim pobačajem, šopam se Utrogestanima, stalno neka krvarenja, hitna, doktor ovaj doktor onaj.
I sad kad je napokon sve OK ja cvilim i cendram.
Te mi je dosta Utrića, pa mi je dosta mučnina, pa mi se okus promijenio, te sam napuhana i kud ova trbušina misli.
Sad me očela leđa boljeti i tako stalno ja nešto kukulele.
I kad mi netko kaže, ajd ne kukaj, kako je krenulo dobro je završilo, budi sretna, dođe mi da ga tavom opalim
Ono, ne trebam savjete, samo me malo slušajte dok kukam jer je meni najteže
Da, da, naporna sam trudnica.[/b]

[mihim]

ma sve je to najnormalnije, evo mene panika pere da se stvarno pitam jesam normalna, al malo me strah i toga sto me tolko strah oce sve dobro proc, meni je to uglavnom jedina briga. a i sve ostalo mi je teze, al guram. uopce ko da nisam svijesna da u roku mjesec dana cu sigurno rodit, da mogu danas vec dobit trudove, sve mi je drukcije nek prvi put, evo tek danas spremila pol torbe, moram jos neke stvari... jako me strah, nadam se da cemo bit dobro.

[martinela]

Drago mi je sad kad vidim da nisam jedina.... ma nisam ja cendrava, voljela bih ja i cijelu trudnoću i raditi jer nisam navikla na taj osjećaj da počinjem biti ograničena u nekim situacijama. Zato mi i je sve teže jer sam navikla na samostalnost, neovisnost a sad? Sad se jedva sagnem i popnem na 2 kat. Nikako da se priviknem na promjene i to me živcira....

[mihim]

mene uzasno zivcira ovaj panicni strah, ne znam kaj mi se desilo u glavi... sad bi dala sve za onaj nenormalni svrbez i zgaravicu, samo da sam cista u glavi. voljela bi rodit negdje na termin da jos malo naraste i ojaca, ne prije, al kad mi je ovak u glavi onda bi najrađe da me odma prime trudovi i da vidim svoju malenu. jedva cekam da dođemo doma... e ja se pravila pametna kaj ne kukam prevec, a sad sam lijepo najveca kukavica od svih...

[Majuška]

mihim
sve bu dobro

ak nemreš trenutno misliti pozitivno
probaj - ne misliti 8)
stvarno, daj samoj sebi time-out barem na jedan dan

[Žabica]

Curke slabo kukate
martinela i mihim

[mihim]

majuška & žabica .
mislim da vise nema onog bolesnog straha, opekla sam prst pa nis nemrem bez bolova vec 3 dana pa mi je to glavna preokupacija, ma uvijek nesto, joj.

[Mirtica]

mihim, čega se bojiš?
Kad rodiš i dođeš s bebicom doma, kod prve poteškoće i dileme, otvori novu temu i pitaj šta te zanima
Tako smo svi radili

[mihim]

da se bar tog bojim, to jedva cekam, makar sigurno nece bit ful lagano s dvoje " bebaca ", jos ak bude epiziotomija, al druga beba pa ce bit valjda neke stvari lakse. iskreno, neugodno mi i rec, al prao me strah tipa - peglam hrpu bodica i mislim si dal cu ih ja oblacit - katastrofa, al eto, pa gledam svog mihija i mislim kaj ce bez mene ak mi se nes desi i place mi se.. imala nedavno ispit iz " trudnoce, poroda, KOMPLIKACIJA " pa su tovaljda posljedice, nije dobro puno znat, najrađe bi da nikad nisam cula za rupture, abrupcije, dik i slicne.... jedva cekam da dođemo doma, eto. a imam osjecaj da cu jos bar 3 tjedna bit u komadu.

[BubaSanja]

Ja često u ovoj trudnoći imam bolove u kostima kao reuma. Bole ramena, kosti nadlaktica, po kralježnici....jao, ko jeremija sam.... :/

Isto se svako malo žalim na nešto, te boli ovo, te boli ono, a svaki put kad se požalim bude mi nekako krivo radi toga, bude me sram, jer ispada da se žalim radi trudnoće, a toliko je dugo čekana i željena.

Baš podvojeni osjećaji....

[Mirtica]

Druga beba? Druga beba sama istrči van
Ja skoro do pred izgon nisam bila sigurna jesu li to trudovi ili ne
Opeci si još koji prst pa ćeš se lijepo opustiti

[Mirtica]

Druga beba? Druga beba sama istrči van
Ja skoro do pred izgon nisam bila sigurna jesu li to trudovi ili ne
Opeci si još koji prst pa ćeš se lijepo opustiti

Ovo je bilo za Mihim

[Mirtica]

Ja često u ovoj trudnoći imam bolove u kostima kao reuma. Bole ramena, kosti nadlaktica, po kralježnici....jao, ko jeremija sam.... :/

Isto se svako malo žalim na nešto, te boli ovo, te boli ono, a svaki put kad se požalim bude mi nekako krivo radi toga, bude me sram, jer ispada da se žalim radi trudnoće, a toliko je dugo čekana i željena.

Baš podvojeni osjećaji....

Ja sam trudnoću s J preležala sama i izolirana pa se nisam imala kome žaliti.
S T je sve bilo super i stalno sam se nešto žalila jer mi je bilo super to što imam nekog da me sasluša
Nemoj osjećati krivicu jer nemaš razloga za to. Normalno je da se veseliš bebi, a u isto vrijeme da te smeta sve što si navela.

[Ninči]

Ja se ni u prvoj, ni sad u drugoj trudnoći nisam žalila.

Iskreno-prva trudnoća mi je bila puno lakša nego ova. Iako sam u 6.mj. prve trudnoće imala operaciju i rez preko cijelog trbuha (od dolje do iznad pupka), nije me stvarno ništa mučilo. Još kada je rez zarastao, bio mi je high life!
Sad u ovoj trudnoći me rasturaju prepone, ne mogu se nikako namjestiti na spavanje i općenito me non-stop nešta probada dolje. A da ne pričam da još uz sve to imam i 18-mjesečnu živahnicu za kojom treba non-stop biti u akciji.
Mama me ponekad zna upitati kako sam...i odmah sama odgovara "Sigurno ćeš reći dobro, ti se nikad ne žališ" I ne žalim se. Jednostavno se nosim sa svojim mukama i ne osjećam neku potrebu da jadikujem. MM jedini zna da me boli i to jer me vidi kako se počnem previjati od bolova. Mama, sveki i sva ostala rodbina su mi 200km dalje od mene, tako da se ni nemam kome požaliti, sve i da osjetim potrebu. A nekako mi glupo zabrinjavati ih preko telefona.

[mihim]

Druga beba? Druga beba sama istrči van
Ja skoro do pred izgon nisam bila sigurna jesu li to trudovi ili ne
Opeci si još koji prst pa ćeš se lijepo opustiti

jesi me nasmijala, jako . samo mi pozitiva prosla kroz glavu. a za prst se nemoj salit jer upravo peglam, a ova koju imam je zbilja gadna ( umocila pol prstenjaka u vrelo ulje ), treba mi bar 3 min da promijenim pelenu malom misicu, mm mi danas prao kosu jer nemrem...

[sandra23]

moj najveći strah je da sa bebom nešto neće biti dobro.sve ostalo mi je zanemarivo.
a najviše me živcira ograničenost što i mogu ne daju mi.stalno netko za mnom hoda i špota me.prva trudnoća bila jako rizična i sad svi strepe.ova počela s komplikacijama i stalno nešto.
također,ova trudnoća mi je puno teža od prve.sve je teže,mučnine su bile puno jače.već sad imam 550 bolova kakvih god hoćeš.
ali veselim se sad pročitanom-da druga beba samo istrči-bog dao!

[BubaSanja]

moj najveći strah je da sa bebom nešto neće biti dobro.sve ostalo mi je zanemarivo.

U osnovi tako je i meni. Požalim se, da, ali jedino mi je zapravo važno da je beba dobro, svi bolovi mogu i ostat do kraja.

[Žabica]

moj najveći strah je da sa bebom nešto neće biti dobro.sve ostalo mi je zanemarivo.

Potpis na ovo... Mislim da nam je svima zajednički ovaj strah

[mala nada]

Muče me bolovi u donjem djelu trbuha i prepone kao i sve vas ali će proć.I jasam se opekla prvo na jedan prst,a drugi dan na drugi,ali je već prošlo.U krevetu imam nekoliko jastuka kako bi se namjestila,MM je tako sinoć komentirao da još malo pa neće biti mjesta za njega u krevetu.Njemu se natrebam tužiti jer vidi kada se dižem kako mi je,mami se potužim ali nekad imam osjećaj da me nerazumije pa kad pita kako sam kažem dobro iako nakad nisam.Imam dobru prijateljicu koja je rodila prije god pa se njoj potužim jer me najbolje razumije.
Brine me kao naprimjer šta da obućem bebi pri izlasku iz rodilišta jer će biti za božić hladno? Itd.

[kole]

mene muci zaboravnost, danas sam usla u prodavnicu i nisam znala po sta sam dosla, da S. nije bio samnom da mi kaze verovatno ne bih mogla da se setim