hladan doktorski mozak.

požališ se a oni odmah sa grafovima i statistikama. ruku na srce-vjerojatno si rekla da malo biće slabo jede krutu hranu pa je shvatila da te to brine i dala ti je rješenje koje je u tom momentu znala.
ovo za neurologiju-vjerojatno je bilo neke njoj blješteće mogućnosti o tome pa je opet proživljavala refleksiju sa dojenjem.
i jasno, doktore poštujemo i cijenimo jer mi nismo iscjeljitelji ni educirani kao oni. i tako to jest.
ali jesmo majke! u nama je čudesna, pradavna majčinska intuicija i samo je moramo osloboditi. svaka čast predivnoj literaturi, knjigama, savjetovalištima, forumima ali nitko ne može brinuti o našim potomcima kao mi same. nitko ih ne može osjetiti kao mi niti zadovoljiti potrebe.
da sam slušala tuđe savjete oko dojenja, hranjenja, odgoja bila bi u strašnim zabludama. jesu, mađijali su me kada je a. bio skroz maleni čovjek ali sam shvatila da ću dati sve od sebe tom malom čudu
sada kada mu je potrebno-sisa, bacanje igračaka, potreba bacanja po podu..da ne duljim a na tome sam putu, dijete se itekako može osjetiti, čuti, shvatiti. dopustiti mu da bude ono što jeste.
a doktore ću uvijek pitati ono glupo pitanje da zašto to pita odn. zbog čega je to bitno?