Mi vježbamo od početka tj. od Leinog izlaska iz bolnice, ali ona je bila nedonošče i neurorizično je dijete. Za vježbanje nikad nije kasno, ja znam i djecu kojoj je hipotonija dijagnosticirana sa godinu dana, pa su vježbanjem začas stigli vršnjake. Nije mi baš posve jasno kako dođe do toga da je dijete hipotonično ako nije bilo neke traume na porodu. To je odgovor na drugo pitanje, naime ne znam niti ja što bi značio karakter bebe, ali ne mislim da je stimulacija ispravnim vježbama agresivna, jer mislim da ona i posve zdravom djetetu može samo koristiti. Što se tiče duljine vježbanja, ne znam po kojoj metodi vježbate ako vježbate u Klaićevoj? Ja nikad nisam gledala na duljinu vježbanja osim kad je L. bila skroz mala pa smo radili rotacije i sl., inače smo stalno na podu i vježbamo ili pokušavamo - a intezitet prilagođavam tome koliko mislim da je potrebno, sada npr. imamo upute da ništa ne forsiramo, samo potičemo i puštamo je da radi sama - ali na sat nikad nismo gledali. Plakanje je posve normalno, ali opet, ne znam kojom metodom radite, mi ne radimo nikakvu 'pasivnu' gimnastiku.

Što se tiče Sabola i Goljaka, to sto baš ne znam, on je npr. mojoj prijateljici rekao da djecu MORA fizijatrijski pratiti na Goljaku, ali ona je rodila trojke prerano pa je vjerojatno i imala obavezu javiti se na Goljak. No, kako kod Sabola radi terapeutica sa Goljaka nikako ti se ne isplati ići k njemu na vježbe, nego je ako se odlučiš za tu metodu rada igurno bolje ići na Goljak jer dobivaš istu stvar besplatno.