vec sam im obznanila i totalno su sokirani, nakon prvog su se razgovora pravili da uopce nisu culi i da je to neki moj "hir", ali sada je valjda sve jasno. jedan vikend ako zele, malo praznika i to je to. ja cu uvijek izaci u susret ako mogu i to mi nije problem. oni uvijek mogu doci, ostati prespavati imaju gdje bilokada.
ona je sve bolja u vrticu i teta kaze da je to velika promjena za nju i da je nas dogovor bilo dobar samo za malo dijete dok je za nju poprilicno zbunjujuc jer vise ne zna gdje "pripada" i rastrgana je na dvije(tri) strane. treba joj neka rutina i sigurnost. danas mi je cak rekla da dođem "malo kasnije" sto je meni bil uouuuu, a to je jer stjece prijateljice s kojima se voli nakon uzine igrati u dvoristu vrtica. stvarno lijep osjecaj.