Ja sam bila jedna od tih koji kucaju na vrata. Iako je plakat uvijek stajao na vratima škole, roditelji ga ne bi primijetili dok djeca nisu došla kući s letkom u ruci. Radi se o sportskoj aktivnosti u školskoj dvorani, stvar tako funkcionira već dugo vremena (a i ja sam, dosta davno, na taj način počela trenirati) i pokazala se najboljom metodom. Ja nikad nisam dolazila na sate nenajavljeno, da se razumijemo. S tim je bio upoznat ravnatelj, a još važnije, i učiteljice. Dolazila bih na razrednu nastavu jer djeca viših razreda bi pratila obavijesti na oglasnoj ploči, ulaznim vratima ili gdje već.
Da zaključim, na kraju ispadnu zadovoljni i djeca i roditelji što se nudi sport tako blizu njihovu domu.