Ja obično reagiram na takve "ljudske gluposti", od sitnica do večih stvari.
Nedavno sam imala zanimljiv događaj na temu. U dućanu stojim na blagajni, taman sam na redu, držim dijete na rukama, i jedva čekam da izađemo van, jer mi otpadaju ruke. I nekako dođe jedan gospodin i progura se preko reda. Ja kako sam bila sagnuta i vadila stvari samo sam po hlačama i cipelama vidjela da je muško, a ne žensko. I tako dok se polako dižem s djetetom na rukama, kažem:
oprostite gospodine, ja sam prije vas na redu i napokon se uspijem diči i odmjeriti ga od glave do pete, a ono gospodin puuuno preko 2 metra i puuuno preko 100 kg. Odmah mi je prošlo kroz glavu, auuuuu, ako me ovaj dohvati. A kad tamo gospodin se ispričao i kaže:
evo gospođo, dopustite da vam pomognem natovariti stvari. I lijepo mi je sve stvari uredno posložio i predao. Ja sam rekla:
hvala lijepo, doviđenja.
To je bilo prvi i jedini put da na prigovor doživim lijepu reakciju, obično ih čujem kako me psuju i kad se odmaknem 100 metara.
