Šta je s ovim ljudima oko nas, zašto svatko tko razmišlja drugačije od njih, bori se za sebe i svoja uvjerenja, za dobrobit svoga djeteta za njih ispadne LUD?

Pričam ja sa svojim kolegicama med. sestrama (navodim zanimanje ne da se hvalim nego da ukažem na njihovo neznanje i neinformiranost) da želim porod na stolčiću, da ni pod koju cijenu ne želim epeziotomiju, nalijeganje na stomak, drip i ostale kerefeke te da mi je plan porođaja već spreman... a one zinule u mene s izjavom ŠTA JA TO IZMIŠLJAM?!?!?!?!? Poludila sam, vidjela sam da se ne isplati prepirati s njima i objašnjavati, pitaju me zašto ne želim biti rezana a međusobno kukaju kako ih bole ožiljci na promjenu vremena, smetaju im, kako nakon porodu nisu mogle sjediti i sa tim svojim kukanjem same si daju dio odgovora na ono što su me pitale.

Razmišljate li vi cure o svom porodu i imate li problema s okolinom?
Strahujete li kao i ja da će borba s vjetrenjačama biti poprilično teška?