Znam da ćete reći da je moje pitanje iz naslova teme i više nego glupo jer u krajnjem slučaju fućkaš kosu dok bubrezi rade, ali...
Da ne ispadne da sam nezahvalna na zdravlju i na tomu što sam u zadnji čas završila u bolnici (nakon što sam naotekla i u mjesec dana dobila 30Kg!) u kojoj su mi nakon biopsije bubrega dijagnosticirali blaži oblik nefrotskog sindroma točnije, glomerulonefritis i u kojoj su mi rekli da sam došla na vrijeme jer da sam malo više čekala, završila bi na dijalizi :shock:
Stavili su me na dosta žestoku terapiju kortikosteroidima (Decortin) i imunosupresivima (Neoral) od kojih sam vrlo brzo počela osjećati posljedice. Ne mogu reći da se nisam informirala i da se psihićki nisam pripremila na drhtanje ruku, na pojačan rast dlačica na licu, na loš ten, čak i na pojavu moonface-a (koje me fala bogu zaobišlo), al definitivno se nisam psihićki pripremila na katastrofalno ispadanje kose![]()
![]()
![]()
I to nakon što su se gorespomenute nuspojave na neki način već počele smanjivati, unazad 2-3 tjedna sam sa svoje glave skinula hrpetinu kose-užas! Dok perem kosu, samo prstima prođem kroz nju i izvlačim cijele pramenove!!! Kao da sam na kemoterapiji![]()
Po prirodi imam frčkavu i gustu kosu (momentalno je do ramena), i još do nedavno sam mogla nekako kamuflirati prorijeđene djelove na glavi, al sad već polako to postaje nemoguća misija.
Mama mi je savjetovala da se ošišam-znam da bi to trebala, al jednostavno nemam petlje, jer ću onda izgubiti i to malo "viška" kose s kojim pokušavam sakriti ono što se već teško uspijeva sakriti.
Nakon šoka sa šišanjem, uslijedio je drugi šok, a to je bilo kad mi je spomenula periku!!! :shock:![]()
Osjećam se prestrašno. Osjećam kako me polako lovi depresija, a zbog te iste depresije i stresa sam i obolila na bubrege i završila u bolnici u kojoj sam se zarekla da više nema šanse da ću se dovesti u takvo stanje jer je život prelijep ali i prekratak da bi ga tako uništavala, ali....
Pitala sam svoju nefrologicu kad sam išla na kontrolu za bubrege dal je to normalno?! Rekla je da je i da se ništa ne uzrujavam jer da će se kosa obnoviti! Da, obnovit će se, al do tada ću oćelaviti velim ja njoj, a ona se smije i kaže, ma nećeš oćelaviti. :shock:
Sad se pak psihićki spremam otići do nekog dućana s perikama (znam samo za onaj u radićevoj, odnosno onoj uskoj uličici koja izbija na Radićevu) pa bi bila zahvalna ako me itko od vas može uputiti gdje se još mogu nabaviti perike.
Dal se za periku moram obrijati na ćelavo?! :shock:
Bože dragi, imam osjećaj da će svi piljiti u moju glavu i da će se kužiti da je perika u pitanju, a da ni ne spominjem situaciju u slučaju da mi negdje u javnosti padne s glave-mislim da bi freaknula![]()
Unaprijed hvala na savijetima!