poznanica, čiji je mali rođen krajem 3. mjeseca. dobila je odgodu bez da je pitala
rekla je da su kod njih odgađali svu djecu u 3, a i dio 2. mjeseca
kao zbog emocionalne nezrelosti
ali zapravo jer nema mjesta u školi
Malešnica
ona je jako zadovoljna zbog toga
ali je žalosno da odgodu/neodgodu određuje bilo što drugo osim interesa i dobrobiti određenog djeteta

ja sam linkala na onu temu baš radi debeljuce, jer je u istoj situaciji u kojoj smo mi bili ove godine

i tu nema univerzalnog riješenja

i kao što su mene tješili, vjerovatno i nema neke velike greške, ako je dijete na granici, i nema neka velika odstupanja u razvoju i ponašanju
ako ide i ranije i kasnije neće ni jedno biti strašna greška

možda da smo krenuli u školu, bi bili zadovoljni
i možda bi sad govorila da mi je baš drago da smo krenuli
možda...
naša odluka je takva kakva je, i suprug i ja smo bili nekako srcem za to
puno smo o tom razmišljali, puno razgovrali, skupljali iskustva, gnjavili ljude i na forumima i u RL

mene nije bilo strah učenja
mislim da je program prilagođen prosjeku
a moje dijete je prosjek i nema razloga da bi imalo problema sa savladavanjem programa
bilo me strah emocionalne i socijalne zrelosti
konkretno moja V je jako povodljiva
sklona idolopoklonstvu
i mislim da joj je, kao takvoj, bolje da ne bude najmlađa
mislim da će kao starija biti manje sklona manipulacijama
ja tako mislim, dal je ispravno, ne znam
mislim da će joj biti lakše sa 15 odrediti u koju će srednju, sa 19 koji će fax, ako će studirati, nego sa godinu manje
sad me malo muči što će joj u razredu svi dečki bit mlađi, morat će hvatat piletinu
to su sve bila moja razmišljanja
za moje dijete
a svatko zna svoje, i što je za njega najbolje
možda sam kao majka jedinice htjela još malo duže imati malo dijete, ne gurati je u ranije sazrijevanje..
ma svašta se meni po glavi motalo
i racionalno i iracionalno
a na kraju je odlučilo srce, osjećaj da je za nju bolje da se još igra
nadam se da je ta odluka dugoročno bolja za nju