Kao što u profilu možete vidjeti imam četvero djece. Prvih dvoje sam dojila mjesec i pol. Tad je u rodilištu bila druga priča. Bebe su bile odvojene od mama, sestre su ih donosile svaka tri sata, mame su morale bradavice prati tekučinom acidi borici ili tako nekako što je, kasnije sam doznala još više pomagalo odbijanju beba od sise. treće djete sam dojila jako kratko, tj više se izdajala nego što je sisalo jer je pet dana bilo u inkubatoru pa se naviklo na bočicu. Sa četvrtom bebom, sada mu je dva i pol mjeseca, nemam nikakvih problema. Kad sve zbrojim, razlog dojenja ili dojenja je psihološki. Još sa prvim djetetom su me uvjerili da neću dugo dojiti jer nemam dovoljno mliječnih žlijezda. KOJA GLUPOST!
Zahvaljujući Rodi, ja sada znam da to nije točno. I zato što znam, moj sisavac siše, mlijeka ima dovoljno a on je u dva mjeseca udvostručio svoju kilažu. Ima dana kad mu moram ubaciti jednu bočicu formule. I to se dogodi kad je posebno raspoložen za maženje pa svako malo traži sisu, ali to je zanemarivo.
Sve je u glavi. Čak ni stres nema veze s dojenjem. Toliko mi se toga događalo u zadnje vrijeme ali mlijeko nije nestajalo. Dapače, ja sam bila smirenija kad bi moja beba sisala.